Da ja predstavim mog nemirnog dječaka na ovoj temi, sad već može. Nemiko ima tri godine i vrlo je nemiran dajčak. Visok je 100 cm, težak oko 18 kg i nosi broj cipelica 26. Inače je velika pričalica, sastavlja odavno rečenice, već se sa njim može razgovarat. Zna puno pjesmica i pričica, mada najdraže mu je kad sam prepriča i preradi priču. Broji odavno, sad već i na engleskom do 10, boje zna i na našem i na engleskom. Voli knjige, posjeta knjižari mu je atrakcija. Uživa da crta i boji, vodene boje su mu specijalnost i tu se baš ističe(mora nešto i na babu). Voli životinje i zna ih puno. Ima ribice i relativno dobro se brine o njima, tipa da se sam sjeti da treba da ih nahranimo, da pita kad će čistit akvarijum... Inače voli da je u pokretu, vozi autić guralicu, igra fudbala ispred zgrade, jurca... al je lijen kad treba vozit biciklo, možda kad bebi tricikl zamijenimo bicikolm sa pomoćnim točkovima bude bolje. Svlači se sam i oblači cipelice i sve što ima nogavice, za ostlo priznaje da je mali. O disciplini i poslušnosti je već sasvim druga priča. To je kako kad, kako mu naiđe. Nekad je izuzetno poslušan, nekad je grozan, ne sluša, glupira se, inati, prijeti.
_____________________________
Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......