Draga enisa_sara,
Zelim bar da pokusam da te utjesim, jer sam i sama prosla isto, samo sto sam ostavila dvojicu a ne jednog bebca.
Ne znam koja se majka nije osjecala kao ti. Ususkana iz tople porodicne atmosfere, trebas da se vratis u surovu poslovnu realnost.
I mene je zeludac bolio, prvi mjesec... drugi malo lakse, treci mi je vec bilo normalno...
Velika je sreca bila sto sam do njihovog 11. mjeseca izlazila na podoj oko 13 h i znas koliko to znaci, dodjes, podojis ga, pomazis, vratis se na posao jos 3 h i eto te opet kuci. Direktor ti je to omogucio i to je zaista velika prednost, jer vidim da ces se ti vratiti na posao.
Ja ti ne bih preporucivala da ostavljas posao... Teska su vremena, mnogo, mnogo je ljudi bez posla. Pogotovo sto je sada popularno nazvana godina recesije, pa i ukoliko i ima potrebe za radnom snagom, poslodavci uglavnom ne zaposljavaju nove kadrove.
Sto se tice tete cuvalice, molim te nemoj biti tako nepovjerljiva... Mozda nisam u pravu, ja sam mozda imala srece, ali tete koje cuvaju moje decke su divne, ja sada vrlo cesto znam i da se ne cujem s njima uopste cijeli dan, jer mi je frka na poslu, sastanci, a znam da je sve po mom tabijatu i da ih paze. Spavaju na vrijeme, lijepo rucke, izadju, igraju se i cekaju mamu da dodje s posla.
Cinjenica je da malo vremena provodimo sa djecom, ali to je tako...
Ja sam se tjesila cinjenicom da je i moja mama, koja je rodila u vrijeme socijalizma kada se zaista vodila briga o covjeku, pojedincu, ipak morala nazad na posao nakon 6 mjeseci. Nana je svoju djecu ostavljala nakon 2-3 mjeseca, 50-ih godina. Cinjenica je da je pola godine malo i da bi bilo super da ostajemo sa djecom do prvog rodjendana, ali...
Zelim ti sto bezbolniji povratak na posao.
Puno pozdrava!
_____________________________
Edi i Mak - DOUBLE BLESSING
27.05.2008.
Moji životi, ljubavi, sreće najveće...