Pokušat ću svojim iskustvom ohrabriti sve mame koje se moraju uskoro vratiti na posao jer sam lično prošla sve to i znam kako je. Porodila sam se 02. 08. 2008. na carski rez. Obzirom da nisam bila primljena u stalni radni odnos morala sam skoro pa cijelu trudnoću da radim i da samo u jednom pravcu svakodnevno putujem po 15 kilometara iako je trudnoća bila kritična. Povraćala sam od prvog dana trudnoće do operacione sale. U devetom mjesecu sam i čistu krv povračala. Posteljica bila previše sazrela na kraju su bebu vadili iz mene na carski rez da bi spasili makar jednu od nas dvije. Dan poslije operacije kada sam još sebi dolazila poslije anestezije nazvaše me iz škole u kojoj sam radila i kažu mi da je izašao konkurs pa ako hoću opet da radim da se prijavim na konkurs. Nazovem muža i kažem mu da prikupi moje papire i da ih odnese u školu. Dan poslije povratka kući iz bolnice obavijeste me da sam primljena i da počinjem raditi od 01. 09. jer tada počinje školska godina. Dođe i taj datum i ja friško poslije operacije odem na posao. Opet putovanje i ista stvar. Muči muku sa djecom.
Jeste da mi je bilo teško. Zamislite ostaviti bebu od mjesec dana i poći raditi ali morala sam da bih zadržala radno mjesto. Grizla sam samu sebe šta da radim. Ispočetka me bilo strah da neću biti neodgovorna prema tom djetetu a poslije sam shvatila da bih više bila neodgovorna da sjedim kraj nje a da joj nemam šta priuštiti. Borba za opstanak je svima. Radi i muž, ali iskreno imaju i krediti. Srećom moja mama je preuzela brigu o mojoj maloj Asji. Ne fali joj ništa ima punu ljubav i njegu. Ja sam najdalje do 12 sati u kući. Radim kao što rekoh u školi sa malcima pa nastava ne traje dugo, a moja A sja pola tog vremena prespava. Ispočetka je bilo teško ali sada smo se navikli. Moj savjet majkama koje trebaju da počnu ponovo da rade je da kada ima bude teško da pomisle na to kako je to za bebino dobro. Zamislite da nemate bebi pružiti sve ono što želite. Ne oklijevajte. i vama će malo promjene dobro doći. Nadam se da ste shvatile šta hoću da kažem jer mi pažnj odvlaći mala moja bebica. S r e t n o  s v i m a


_____________________________

Asja, 02. 08. 2008.

Draga,prvo da ti pozelim svu srecu svijeta,i tebi i tvojoj malenoj...Ali se necu sloziti s tobom NIKAD ne bih ostavila tako malu bebu,pa cak ni svojoj rodjenoj majci...Tako maloj bebi ne moze nista materijalno faliti,ona jede i spava,to je sve sto joj u tim pocetnim mjesecima treba...i naravno moja blizina,koju joj ne bih ni po kakvu cijenu(pa taman to bio i otkaz)oduzela...Imam poznanicu koja je svoju bebu ostavila radi posla sa tri mjeseca,kasnije je imala problema sa njom(cuvala je neka zena),mala nije htjela da jede i sl.,falila joj je njena mama...Sorry,ali ovo je moje misljenje,i ne zelim te nikako uvrijediti...Pozz

Ja bih ostavila tako malu bebu samo kad ne bih imala šta da jedem, pa bih morala da radim.
Sada sam sa Emirom već 14 mj. kod kuće i biti ću do proljeća.
Kada bih mogla vratiti vrijeme da ostanem sa kćerkama duže. Sa starijom sam otišla raditi sa 10mj, a sa mlađom sa 12 mj
Bez uvrede ali to je samo moja mišljenje

< Poruku je uredio triplemama -- 21.12.2008 1:52:01 >

_____________________________

Ko čeka i dočeka NOVI ZAKON O "AS"
Savjetnica za AS udruženja DjeCa

ja cu u januaru abd na posao, kada Žani bude 4 mjeseca. Ne smatram to lošim, jednostavno tako je, mora se raditi, i priuštiti svojoj bebi sve što treba. I ne bih se složila da joj ne treba ništa , jer joj trebaju pampers pelene, pampers vlažne maramioce, kremice za guzu, za lice, sapunčić,šampončić.... i to joj sve treba od prvog dana.A to sve košta, a pogotovo ko ne doji , pa mora kupovati AD mlijeko. Eh , pa ja to lijepo sračunam i skontam da mi mjesečno za Žanu treba oko 200,00 KM. I da budem iskrena , malo se i radujem poslu, jer ovako totalno otupih. I ne smatram da sam ili ću biti lošija majka ili da će mom dietetu nešto faliti. Ona će biti sa svojom bakom od 8 do 3, a mame eto u 3,i još u toku radnog vremena kad god zatreba , jer imam super šeficu.A zam i dosta "super mama" koje se nisu vratile na posao , jer "pobogu kako ostaviti dijete", a po vazdan su na kafi u komšiluku i sl. E ja to ne smatram kvalitetno provedenim vremenom sa svojim djetetom. I golubice u potpunosti te razumijem, jer da danas preživiš moraš biti žena od  ministra ili da te zaboli dupe imala -neimala. A pogotovo u prosvjeti je jako teško dobiti posao,a djetete treba odhraniti ne samo sad nego i idućih 18 godina. Zato za tebe jedno veliko

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

ovdje vec imamo raspravu o tome:

Strah od odvajanja

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Žana 08 hvala na lijepim riječima. Možda ću za neke zvučati grubo, ali nažalost dok se sredstva raspodijele na veće centre nama drage BiH,  nama u manjim sredinam ne ostaje ništa drugo nego se dići odmah nakon poroda i raditi. Što je veće dijete veći je trošak, gore je sjediti kraj djeteta a nemati mu šta pružiti. A nekada u prošla vremena porodiljsko odsustvo je trajalo svega 42 dana.

< Poruku je uredio Golubica -- 21.12.2008 22:32:04 >

_____________________________

Asja, 02. 08. 2008.

u pravu si. U doba moje mame, porodiljsko odsustvo je trajalo 42 dana, pa ni meni ni sestri ne fali "emocionalna povezanost sa majkom " koja je radila. Bože koje gluposti, dijete zna ko mu je majka među milion žena, pa ne ostavljaš ga 24 sata , nego najduže 8 sati.  Ništa se ti ne opterećavaj , ti si ,vjeruj mi, supermama

_____________________________

nestašni smo strašno, uh, uh, bilo je po guzi

GOlubice, ovo me je malo ohrabrilo. Trebala bih u sijecnju natrag na posao, ali pokusat cu dobiti mjesec neplaceno, pa bih uz malo odmora koji sam sacuvala, trebala ostaviti Emu kad vec navrsi 4 mjeseca. Cini mi se prerano, ali mislim da ne smijem napustiti super placen posao, jer bi bilo neodgovorno prema mojoj obitelji. LJubavi joj nece faliti jer ce je cuvati nana. Meni ce biti strasno, ali mislim da i mame trebaju ostaviti mjesta za sebe. Bebe jesu centar svemira, ali mama mora sacuvati sebe da bi bila dobra svojoj obitelji. A ja jesam zadovoljnija sobom kad se pokrenem, ma kako to zvucalo nekome. Puno smo mirnije vec sada kad je ostavim na sat vremena, prosetam uvecer i pustim mozak na pasu. Vratim se, ona uziva s tatom, pa mama sva svjeza preuzme nakon sto je malo napunila baterije.

Ako bog da porod i je u januaru ali već u junu planiram da se vratim na posao iz istih razloga kao i vas dvije, iako muž radi imamo kredit pa sa 420 naknade na porodiljskom odbij kredit kako preživjeti????
Neka bebe budu zdrave sve ostalo se nadoknadi...

I ja mogu ostati kući do 1.4.2009., ali se vraćam na posao sad u januaru... Tada će bebač imati skoro 9 mjeseci aBd. Nije prerano, ali mogla bih još ostati s njim.
Nekad te neplanirane okolnosti natjeraju na to i nikoga ne osuđujem pa makar se vratio dan poslije poroda . Od nečega se mora živjeti...
Samo oni koji moraju nazad iz raznih razloga znaju kako je to teško.
Zato, mame koje ostajete malo duže uživajte

< Poruku je uredio Romali -- 22.12.2008 11:50:32 >

_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

drage žene divim vam se kako ste hrabre i odgovorne,pa to sve organizujete,i dobre ste majke a opet idete i na posao,da zaradite svojoj djeci...stvarno svaka čast Mene je jedno vrijeme hvatala ideja da samo nadjem posao i da budem medju svijetom,jer me kuća gušila i nisam se mogla navići na samo život oko peglanja,pospremanja i kuhanja,uprkos i što izadjem vani,i odem na kave i obradujem sebe nečim,to mi nije problem...nego bila sam navikla na posao i tu uhodanost i ljude pa mi se teško bilo privić bez toga.....hvala Bogu nije mi toliko stalo s finansijske strane,mm radi dobro plaćen posao,a i nemamo kredita...tako da sam se sad opustila i odlučila još malo uživat sa Sergejom,ovaj njegov period sada nikad se više neće ponoviti,i zaista sad uživam i usput se javljam na konkurse,pa polako....

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

Pocela sam raditi kad je Mirzi bilo sest mjeseci.
Evo vec drugi mjesec sam na poslu i jos ne dolazim sebi


_____________________________

Irhana 28.11.1999.

Mirza 26.04.2008.

Ja sam se porodila u julu i imam pravo na godinu dana porodiljskog odsustva ili ako hoću mogu se vratiti i prije, ali ne mislim, Iskoristiću ovo vrijeme maksimalno i uživati sa svojom bebicom. Naravno, da moram iz nekih razloga vratiti se ranije na posao vratila bih se. 

ja sam dvadeseti dan nakon poroda otisla na posao samoinicijativno, meni moj posao igra veliku ulogu u zivotu i smatram da se zena tih par sati na poslu rehabilituje o odmori i od gostiju i mada ce ruzno zvucati i od bebe. Meni isplacuju punu platu pa iako su mi dali odsutsvo od jedne godine ja svake sedmice odem po par sati na posao, cisto radi sebe, da mi nesto ne promakne

Već treći tjedan radim i (nemojte me dočekati na nož, molim vas), super mi je! Umorna sam strašno, ali puno više kvalitetnog vremena provedemo sada nego dok je kuća bila samo na meni, jer sam ja bila ta koja je doma i trudila sam se da sve bude ok. Ujutro se mazimo i dojimo, nana čuva poslije Emu, ja trknem na pauzi da je podojim i opet se malo igramo, i dok ona odspava popodne, eto i mene i tate doma. Uvečer svi skupa kuhamo za sutra ili iziđemo malo ili se samo igramo i kupamo.
A nakon 5 mjeseci u stanu, meni zaista godi komunikacija s ljudima (trudim se da ih ne udavim pričama o Emi ). Samo mi sad fali vrijeme s tatom, hehe.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Ja sam se vratila na posao prije skoro mjesec dana i to nakon godine dana porodiljskog odsustva.
Godi mi komunikacija sa ljudima, godi mi da se ujutro sredim i našminkam, da na pauzi malo prošetam po buticima, ali mi fali moj dječak...
Nedostaje mi cjelodnevno druženje i igranje sa njim, jer mi kad dođem sa posla u 16.30 ostane malo vremena sa njim, jer ide na spavanje oko 20h.
Zato jedva dočekam vikend...
Već sam se i navikla na ovaj novi ritam...Prvih par dana mi je bilo baš teško!
Još mi je sve jaaaako naporno, jer Luka slabo spava, a ja kad dođem kući nemam kad odmoriti i ne bih sve i da imam vremena, jer mi je to jedino vrijeme sa njim..
Uglavnom, ne znam šta bih rekla...fino je i malo se odmaknuti od kuće i dosadnih kućanskih poslova, ali opet je i najljepše na svijetu biti sa svojom bebarom...

evo drage moje da se javim danas sam se i ja vratila na posao a ostavila svog malog bebaća kući
bilo me strah da nećejesti AD jer jedo sada samo ciku jeo ali je hvala Bogu sve bilo ok.
ali njegove sreće kad sam se vratila i kad me vidio   i rukama i nogama se bacao i pružao ih da ga uzmem, duša moja.
kaže tetka neće jesti sad jeo a ja mu dam ciku da vidim jeli poželio a on skočio na nju pa jedi i jedi i jedi i sve ciči od dragosti..
ehhh...

_____________________________

Ten tiny little fingers that always want to play,
That never stop exploring the wonder of today.
Ten tiny little fingers that from the very start,
Will reach out for tomorrow yet always hold your heart

Moje srce se rodilo 25.09.2008

pile slatko, ma nista ko sika. Moj je Tarik vec veliki momak, naredne srijede puni 11 mjesci, ali kad se posle 16 docepa sike na sat  doji.(Mi vjezbamo kad se vratim na posao 4.5)

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Evo da se javim. Danas sam bila na poslu, prvi put posle godinu dana. Fino smo prosli, Tarik je malo ujutru bio nervozan, trazio me po stanu ali se posle zaigro i super. Jedini problem je spavanje tako da je danas jedva sastavio sat vremena dnevnog spavanja. A i ja sam na poslu odmah zatrpana tako da nisam imala vremena za jadikovanje, samo ba s vremena na vrijeme zovnem da vidim kako deveraju.

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Ziki, Ema dosta dugo nije spavala fino popodne nakon što sam se vratila na posao. I danas imamo malo problema, vikendi su totalno druga priča. Jedno vrijeme je i slabije jela. Ali kako je sa nanom i ujutro joj se baš obraduje, nisam puno brinula  falim li joj. Mislim da više ona meni nedostaje. Kad idem na pauzi da je podojim, svaki mi je semafor kriv ako je crveno .

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

nakon godinu dana porodiljskog i ja sam pocela raditi,tacnije 27.07.  moju bebicu cuva svekrva,mada sam ja bila za to da on ide u vrtic,ali su svi bili protiv toga.... on je prava mala slusa  fino i spava i jede,tako da mi je to jedna briga manje....iako bih voljela kao i sve mame da ovo porodiljsko traje i traje i da sto vise vremena provodimo sa bebacama,jer  vrijeme od kad dodjemo sa posla pa dok beba ne zaspe jako kratak 

eh da hvala Bogu na subotama i nedjeljama 

Moj povratak na posao se blizi i koliko mi je drago toliko me i panika hvata kako ce bebac bez mene, eto sve mislim nece niko znati mu ugoditi kao ja, jer sam se ovu godinu samo ja starala o njemu.Vidim po vasim postovima da se becaci dobro snalaze i bez nas mama, ali...Moj posao ima i dezurstva, i najgore ce mi pasti kad ga budem morala ostaviti cijelu noc, ali sta cu tako je bilo i  drugima, ma nekako cemo to progurati valjda.

drzi se mamma mumi  kao sto si rekla i ja sve mislim da mu niko nece znati ugoditi i voditi racuna o njemu kao ja,ali zivot je takav,sta cemo moramo raditi i misliti na to sta li bebac sad radi