Jest vala to im je glavna,ohrabrujuća poruka -ispadaš iz igre.
Ovdje sam par puta čula frazu tipa "eee gotovo je s tobom,ispao ti čep,eto mama će ti roditi drugu bebu...." Halo,kakav čep,dijete je, nije ispijena flaša
Eto, kako ko iznese svoje iskustvo, tako meni pritisak skoči
Joj što me ovaj naš narod nervira.A kad odreaguješ kao ti Dinaa( )ispadaš ti nekulturan,bezobrazan,jer gdje ćeš odraslom insanu(radije bih napisala hajvanu),reći nešto tako.Djetetu možeš reći bilo šta,ono je malo ne konta Jest al' malo sutra

Zgrožavam se uopšte na to da neko može sebi dopustiti da pred drugim komentariše (a da ne kažem i javno to iskazuju svojim ponašanjem), kako se ne slažu sa nečijim načinom odgoja. Naravno ne možemo očekivati ni da se svi slažu jedni sa drugima, ne samo po pitanju djece i njihovog odgoja, nego u većini stvari.
I u tom slučaju samo djeca i njihove emocije i njihovo poimanje stvari budu hem zbunjeni, hem povrijeđeni.
Helem nejse, ono što mene smeta jeste kada roditelji naši pokušavaju da nam ukazuju na naše ponašanje u odnosu na našu djecu, a to isto su oni radili nama:
Npr. spavanje u određeno vrijeme-i onda kažu naši ili roditelji ili prijatelji:"ma neka vas još na sijelu, baš nam je lijepo", a dijete nervozno ko nervozno. Tada niko ne gleda na dijete, nego na sebe - sebičnost u pravom smislu riječi.
Izuzetno je važno da se roditelj a kada to kažem - mislim i na oca i na majku, treba da jasno i glasno svoj stav iznesu.

Izuzetno malo pažnje se posvećuje tom zajedničkom stavu, jer obično su snahe ili kćerke te koje nastupe sa svojim stavom, koje prije toga nisu elaborirale sa svojim muževima, i naravno oni tada šute kao zaliveni ( ), kao da se to njih ne tiče.
Tada naravno oni koji žele da se miješaju, shvate to kao stanovište kćerke ili snahe.
Fascinantno.... i tada mi budemo krive.

Jasno treba da se očita "bukvica" između žene i muža, i da kažu zajedno tako vam je i tačka.
Sjećam se ponovo onog famoznog davanja novca kikici, ... bili smo izričiti prema tome, i ja i moj muž. Međutim ono kao kroz šalu:"ma hajte to je dječije"
Jednog dana smo jasno započeli priču oko davanja novca, otvoreno obrazložili (još jedanput) zašto to ne želimo, i rekli, ukoliko se ovako nastavi smatrat ćemo to kao nepoštivanje naših odluka i naših ličnosti.
I prestalo je - hvala Bogu.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

DRAGA DINO
ta ti je poznanica neka sifra
ja gdje god krenem da vidim bebu koja je stigla a ima brata ili seku uvijek ama bas uvijek(naucila od mame) nosim jednako dobar poklon pa cak i nekad bolji nego bebacu...
prvo se ispricam sa tim djetetom i kazem mu da je sad starij brat ili seka i da je to posebno i onda ga ili nju pitam dali bi mi pokazao bebu da vidim kako mu je ljepa...
ostalo sve mi je  zaista ruzno

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

Izrazito sam pozitivno iznenadjena ovim post-om. Naime, i moja mama je bila avantgardna za to neko "prijasnje vrijeme". Ja sam rodjena 83ce godine, i od rodjenja moja mama se sa mnom ophodila kao sa jednakim "suparnikom". Rodjena sam 2 mjeseca prijevremeno, nakon "izgubljenog" prvog djeteta, uz rh negativan faktor - sto znaci da sam joj ja bila "jedina sansa" na dijete u zivotu. Iz istog razloga su mnogi, kako u uzoj i siroj familiji/krugu prijatelja dosta cesto znali prokomentarisati kako me ona razmazuje/pravi starmalom itd itd. A jedino sto je ona uvijek cinila jeste ophodila se sa mnom kao sa osobom a ne "djetetom koje je malo i nista ne zna", dala mi je prava i obaveze, u svako doba se znalo da i ja imam odredjena prava u porodici i drustvu ali isto tako i obaveze prema toj istoj porodici/drustvu itd. Mnogima je bilo smijesno vidjeti 2/3 godisnju djevojcicu, koja uleti na pola "sjela" u dnevnu sobu - nesto skrivi - nakon cega je mama posalje u sobicu "na razmisljanje", nakon 15ak minuta bih ja (ako smatram i znam da sam kriva) izasla iz sobe sa kajanjem na licu i rijecima "izvini mama, to i to sam skrivila, nece se ponoviti", a ako ne bih bivala kriva nisam ni izlazila iz sobe, vec bi mama dolazila do mene i pitala da li sam razmislila, na sto bih ja vrlo ponosno odgovorila "da jesam mama, ali ja nisam nista skrivila". To je bilo sasvim dovoljno da ona ima povjerenje u mene i da me pusti "nekaznjenju". To medjusobno povjerenje je bilo 100% bezuslovno, i na njemu se osnovala nasa dugogodisnja relacija koju niko/nista ne moze unistiti. Upravo je i ta relacija bila zasluzna za kasnije rjesavanje pubertetskih "problema", uspona i padova za vrijeme skolovanja/druzenja/zabavljanja pa i sada kada i ja sama imam supruga, dijete, porodicu, i zivim 2000km daleko od svoje mame, upravo je ta relacija koju moja mama i ja imamo ono sto mene usmjerava u pravom pravcu!...Ovim putem zelim aplaudirati svim HRABRIM mamama na svijetu, koje su se usudile pratiti svoj "instinkt", ne slusati "babske price" i mahaluse, te usmjeriti svoje dijete bas onako kako one smatraju da je ispravo !!!!

Ko da sam ja pisala

_____________________________

Samo su tri muškarca u mom životu ;))

_____________________________

Naomih 27.03.2008 9.41 hm...

I''''m Starting With The Man In,The Mirror,I''''m Asking Him To Change His Ways,And No Message Could Have
Been Any Clearer,If You Wanna Make The World,A Better Place,Take A Look At Yourself, And,Then Make A Change

u potpunosti se slažem
ja sam neki dan išla u prodavnicu i kako je padala kiša bilo i more puževa-moj dječak uzme jednog za kućicu i nosi, priča sa njim, meni super, ja nikada to ne bih uradila ali se trudim da ne naslijedi moje strahove, ulazimo u prodavnicu-a teta s vrata: "Ma, je li to pravi puž, ja ge ne bih uzela nema tih para. Povela bih te ja svojoj kući,ali neću jer imaš puža"
moj dječak baci puža, hmmm (sagnem se do njega i kažem: Reci ti teti da se ti ne bojiš puževa, a to što se ona boji je njen problem"
on uze puža, reče joj to i ona se samo nasmija
ja muku mučim da voli životinje, a ona to jednom rečenicom sroza

< Poruku je uredio acudesa -- 11.9.2009 19:33:09 >

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...