Pahuljice ..tekst je super i hvala ti...ovo je inače moja bolna tačka već neko vrijeme...
samo što ovaj tekst hmm..primjeniti..šta ako se prepoznam , da radim sve kako treba a djetetu samopouzdanje na dnu...
baš sam nedavno razgovarala na tu temu i sa učiteljicom..i ona kaže treba poraditi na njenom samopouzdanju..ona ima jako jako nisko mišljenje o sebi, a mi svi imamo tako divno mišljenje o njoj..učiteljica kaže ja od nje očekujem da mi bude učenik generacije..
sad kod kuće..od rodjenja s njom postupam kao sa princezom, kao sa drugaricom i stalno joj napominjem...( ne previše) ali kad nešto dobro uradi..uvijek je bravo pametnice moja..kad treba da se sredi..ma bravo prelijepa si..i slično...
još da dodam da je ona stvarno posebno dijete...dobrica koja se nikad ne žali na nešto..koju sva djeca vole..koju svi naprosto vole je je prava djevojčica nježna...
i stalno svaka šetnja ide u razgovoru...da joj nekako dokažem da ne treba tako da misli o sebi...ma kakvi...
dugo, dugo vremena nije htjela ništa da trenira..pa hajde u muzičku, neće, pa hajde košarku..neće..pa hajde ovdje neće..ja joj kažem kad nadješ nešto što te zanima, ti meni javi i nije problem ja ti to priuštim i neće mi biti mrsko da te vodim..
pojavi se konačno sa željom da budel model i maneken..i odlično..ona presretna..
prvi foto šutnig..napraviti tri poze.da fotograf napravi fotografije....djece dosta..curice pune sebe izlaze...to poze mrak..ona na rubu plača..vodi me ..meni će se smijati .ja to neću znati..ja sam ružna vodi me...ja nisam htjela da popustim..već je morala..kad je odradila ..bila je savršena..i tako ponosna na samu sebe....
e hajd sad budi pametan...iskreno se nadam da će nam ovo malo pomoći za dalje..jer uskoro ima i reviju...

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Henna, vjerovatno nisam dovoljno kompetentna da ti dam pravi savjet, jer ipak nisam po profesiji pedagog.
Obracam ti se kao mama.
Ako je svaki put pohvalis kad treba, ne kaznjavas je, omogucis jos sta god pozeli...ako je divna djevojcica, poslsna, dobra ucenica...mozda ona misli da mora biti savrsena. Mozda se plasi neuspjeha...Ne znam.
To mi je prvo palo na pamet dok sa citala tvoj post.

Po meni ovo nije toliko ni lose, no ipak ja bih voljela da moja djeca ipak budu malo kabadahije i da imaju jasan stav o tome sta zele ili ne. Ali kako naci srdinu i ja se pitam.
Kako reci kceri budi mi princeza, ali i kabadahija, a da dijete nadje sredinu?
Ja se stalno preispitujem....

nisam pametna draga Pahuljo..hvala ti...
ima problem u tome šta će drugi da misle o njoj..šta ako joj se budu smijali..a stvarno ne znam otkud joj to? od mene i mm nije naučila jer ja sam i te kako puna samopouzdanja..i za mene  ne postoji nešto što ja ne znam ili ne mogu...ja sam takva..svaku prepreku sad pa sad svladam..i nije me briga šta drugi misle..
ima jedna curica ( Henna je viša od svojih vršnjaka bar za 10-15 cm)..koja, malo malo pa je udari.a ona dodje kući.joj udarila me...e ja fino kažem hajd sad vani pa pitaj zbog čega te udarila..a ako kaže onako onda opali i ti nju..al nemoj po glavi nego u nogu ili u guzu...pa reci onako..znači nije samo da joj govorim lijepe stvari..
dijete jednostavno ne vidi sebe onim očima kojima bi trebalo..i ono kako ona jeste...a valjda prodje dok još malkice odraste

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

razumijem dadada šta si htjela da pitaš...
ja ti nemam braće i sestara..samo roditelji..prijatelji i ispala sam pravi frajer..znaš kako u familiji uvijek ima onaj neko za sve...ona što pravi najbolje kolače..što je savršena mama..uzorna kćerka..babin sin automehaničar..kompjuteraš..maza..ma sve sam ti ja..
a ja sve to NE OČEKUJEM od nje..nisam joj nametnula nikakve obaveze...kojima bi ona bila opterećena..e šta ako ne bude dobro..nit tražim..ako nešto uradi ee,super baš ti hvala što mi pomažeš..dobro radiš...
samo eto ima nešto...možda zato što je pre...pre..pre osjetljiva i pre, pre, pre osjećajna...

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Meni ovo kod tebe izgleda da se ona plaši da te ne razočara ili sebe pa onda neće ništa novo da proba. Probaj malo da je pustiš, da malo sama probija led, da malo padne sama i da ustane sama. Nekako imam osjećaj da je držiš pod satklenim zvonom. 

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Hena, mislim da je ona na ulasku u pubertet. Prema tome ne zanemari tu činjenicu. Ja sam sebe u ogledalu, sa 14 godina, vidjela ovako: prevelike oči, premale usne, asimetrija lica, kosa ko slama....ništa nisam lijepo vidjela! U 19 sam naučila sakriti svoje mene, a u 25 sam shvatila da sam apsoulutno savršena.

Ja mislim da je tvoja " greška " u tome što njoj stvaraš sliku da je savršena, bezgreške, apsolutno prva i jedina. I moja djeca su meni prva i jedina, ali sam svojoj starijoj rekla da ipak treba malo porasti da bi bila balerina. ( nisam joj rekla da nema gracioznost i da nikada u tome neće uspjeti )
MIslim da je to moja obaveza kao roditelja. Sagledati realno stvari i tako postupiti.
Pa pogledajte samo dječije emisije u kojma se biraju dječiji talenti?!
Bude tu zaista talenata, ali bude i antitalenata?!
Ja se uvijek pitam gdje su tu roditelji da spriječe takav blam.
Isto tako to što ja kao roditelj, učitelj i nastavnici, ili drugi članovi porodice misle o tome da je moje dijete savršeno, neće pomoći mom dijetetu u odnosu prema njenim vršnjacima.
Djeca su okrutna, i vrlo vrlo iskrena.
Znam da si negdje davno pisala da se tvoja kći najviše druži s tobom....kako god tebi ovo grubo zvučalo - to njenim vršnjacima nije normalno, i vjerujem da je šikaniraju radi toga na ovaj ili onaj način.
Ja sa svojom djecom ne postupam kao sa princezama.
Imaju svoje obaveze, i ja sam ona koja kudi i grli.
Znam samo da su uvijek apsolutno sigurne da ih volim, i da u to nikada neće posumnjati, bez obzira na to da li su danas bila nagrađene ili u kazni.

Isto tako treba biti oprezan u hvaljenju djece.
Vrlo je lijepo reći: bravo!!!!! kad dijete prvi put sveže pertle.
Ali ako joj svaki put na svezanu pertlu kažem Bravo!!!!! - onda je to kontraproduktivno.
I dalje....mislim da dijete mora znati da je Mama najbolji prijatelj. Ali prije svega Mama. A prijatelji se traže izvan kuće.

Ako želiš da joj povećaš samopouzdanje, manekenstvo je vrlo loš izbor!
Za to je isprobano najbolje neki borilački sport. Karate, tekvan doo ( ili kako se već piše ). I to ne kažem ja, pročitala sam da to kažu psiholozi.

< Poruku je uredio hanabanana -- 24.3.2011 13:50:33 >

E hvala vam na odgovorima...iako nekad mislimo da činimo najbolje za svoje dijete, možda nekad ipak napravimo kontra...a kad izneseš to nekom trećem ko ne poznaje ni tebe ni dijete onda on malo  realnije gleda na to...pa može da konkretnije da prijedloge u rješenju problema..
negdje definitivno griješim..a ko bi drugi nego ja jer najviše vremena ja provedem s njom..izuzev sveki koja je čuva..
sad..ne provodi ona vrijeme samo sa mnom.od 4 godine sama izlazi vani i igra se vani sa drugaricama.tamo gdje smo živjeli,a i sada provede najviše vremena je super vidimo je s prozora i ona je dosta vremena sa drugaricama...djecom..
e nešto što nisam napisala ,a sjetih se kad ti hana spomenu sport...ona je visoka i krupna nije debela ni popunjena, nego jednostavno mnogo viša od djece...pokreti joj kako da kažem nisu baš koordnirani i njen najveći problem u školi je tjelesno...svi znaju da naprave kolut naprijed..jedina ona ne..ni nazad...dok je bila manja..ja sam je poticala..hajd bona malo skači..a jok ta je uvijek samo sjedila..pisala, crtala pjevala...a nikad skakala..
i mislim da to potiče od toga...možda joj se djeca ismijavaju u školi..jer na tjelesnom je "slaba"...ma znate u svakom razredu je postojao barem jedan takav učenik...sad učiteljica ocjenjuje kolut naprijed..a ona dodje kući i plače propašće , ponavljaće razred jer to ne zna..
stavim joj spužvu na pod i hajd vježbaj ma kakvi..kao da je od betona..ne smije i boji se..
svaki sport za nju je.ne daj Bože..jedino rolanje joj ide..ni bicikl neće da pokuša da vozi..
hvala vam cure...
pročitaću još koji put..i izanalizirati..

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Ja sam mrzila fizičko i to kolobatanje naprijed nazad.
Noćnu moru imam od stoja na rukama.
U osnovnoj se moglo izvrdati, u srednjoj imali ludjaka za prof. i ja nagovorim mamu da mi izganja ljekarsko odobrenje da sam oslobodjena fizičkog
( ja fakat radi kičme nisam smjela te egzibicije raditi ) iako sam prof. igrala rukomet.

Joj fizičko, meni je u gimnaziji razredni bio prof fizičkog. Jedno polugođe sam imala 3 iz fizičkog

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Analizirajući sebe kroz prošlost imala sam nisko samopouzdanje, i veoma teško sam se nosila s tim...nekako tek od  23 god. počela sam spoznavati sebe i biti malo uvjerenija da nečemu vrijedim... što je naravno kasno ...
na plač sam dobivala sve, pa sam to koristila a poslije je to prešlo u naviku sa kojom sam se teško izborila.
Muzičko mi je bila noćna mora jer su me svi uvjerili da ne znam pjevati, pa kad bi došli na čas muzičkog ja bih zamolila nastavnicu da naučim o nekom kompozitoru samo da ne pjevam ...ni danas dan ne znam pjevati ali baš me briga pustim ja avaz pa nek začepe uši kome se ne sluša...
užasno sam bila stidna, imala sam problem pitati učiteljicu da odem u wc...na dan kad sam diplomirala moja mama koja je čitavo moje školovanje trubila uči nećeš ti to nikad završit ako budeš izlazila svaku noć rekla je: "sebi si ga završila" ...ovo su  greške mojih roditelja, ali ja ne mogu biti ljuta na njih zbog njihovog ne znanja,  oni su za mene najbolji, i nikad im ovo ne bih prebacila jer su mislili da mi rade samo najbolje...ali ljuta sam na školstvo i ako svi krive rat da je uzrok tom "ne školstvu" ja ne vidim da se i sad nešto promjenilo, čak još gore istuču se sposobnosti roditelja a ne djeteta...

Ja sam živjela sa tim niskim samopouzdanjem, samo veoma teško,  itekako sam imala i sposobnosti ali to niko nije vidio sem onih fizičkih aktivnosti, tako da je moj krasopis otišao u švrakopis, mašta se ugušila, itd.

eto napisa ja svoje iskustvo , ako se neko prepozna da ne pravi iste greške...

Ja sad radim sa svojim djetetom, tako je mali ali zna kad je nešto uspjeo sam da napravi, ponekad ga uhvatim kako sam sebi govori "možeš ti to možeš" vidjet ćemo šta će biti od toga jer ipak na samopouzdanje utiče genetika-odgoj-okolina...

E sad fino prebrojite u tekstu (Ja) pa vidite kako mi je poraslo samopouzdanje ..namjerno nisam htjela uređivati tekst

Moja mater nikad me nije hvalila zato ja svoje djete, jest da ima 2 godine. svaki put kad nešto napravi uvijek ga pohvalim.
Ni kad bi dobila dobru ocijenu, ni kad sad polažem ispite sa dvoje djece, za svaki dobar savjet, za bilo koje dobro dijelo, za bilo koju hranu dobro napravljenu, kolač... čak mi se izruuje na neki način. kad netko nešto kaže, npr. a kako ti ide faks ( sve u roku ) još kuća, dvoje djece, a ona se tu nađe... odamah se stane onako podruglljivo smijati.
ma ljudi moji dođe mi da je odalamim.
eto tako vam je moje iskustvo.... i zato svoje djete pa napravilo neku sitnicu, ja mu uvijek dam do znanja da je super napravio. naravno kudimo ga kad loše napravim.


_____________________________

-> 17.06.2009. je došao mamin i tatin frajer - mali Antonio

-> 21.07.2010. je mali Antonio dobio sestru Paulu :-)

Nedavno sam pročitala knjigu: „Roditeljska moć“, u kojoj autorica, Elizabeth Pantley na određeni način dotiče i ovu temu. Veoma zanimljiva i korisna knjiga. Toplo preporučujem.
Naša djeca stiču sliku o sebi uglavnom na osnovu rečenica koje čuju od nas. Ona se uvijek porede sa drugima, često na svoju štetu. Kao roditelji, možemo neutralisati ovu prirodnu skolonost tako što ćemo ih naučiti vještinama koje će im pomoći da razmišljaju na pozitivan način. Roditelji se uvijek nadaju da će njihova djeca imati pozitivan pogled na život, ali vrlo često to prepuštaju slučajnosti. Kada uzmete stvari u svoje ruke i sami istražite načine na koje možete pozitivno usmjeravati djetetova razmišljanja, postići ćete sjajne rezultate. Pohvala, podsticaj i poštovanje su poslastice života! Divna propratna pojava je što imamo prijatna osjećanja prema osobi koja nas hvali.
Najmoćniji pokretač za razvoj zdravog samopouzdanja kod djece jeste svijest o tome da su voljena. Potpuno, jedinstveno i bezuslovno. Ako vaša djeca znaju da je njihovo mjesto u vašem svijetu sigurno, imaće samopouzdanja da krenu u veći svijet.