Lejla Ka svakako si ovo dobro napisala imaš znanje.
Ja sppadam u ovu grupu rijetkih invertnih i to sam oduvijek znala a i sestre i patronažna su to potvrdile, ohrabrivale me jesu.
Još puno prije trudnoće nabavila sam nipllete(mogu se nositi do 4. mj. trudnoće), i one su jedino mogle izvući bradavicu a izvlačila sam u početku manje kasnije malo više koliko je osjećaj dozvoljavao. U stvari sam shvatila da problem i nije u samim bradavicama već u kratkim unutrašnjim vodovima koji ih drže, jer one su izlazile dok sam koristila niplete ali su se uvijek vraćale, nije meni problem bio nositi nekoliko mjeseci po kući i djelićem je sigurno pomoglo.
2006.g. prvi porod, tu već počinju muke, sestra je rekla uh prirodno uučene ali je ohrabrivala. Beba nikako nije mogla uhvatiti areolu jer je zbog refleksa mlatila glavom lijevo desno, i sestra je dozvolila oko 2:30 u noći da mi muž donese niplete da prije dojenja ivučem bradavicu i onda je uspjelo. Ali već nakon par puta počele su se javljati pukotine i bol.
Kad sam izašla patronažna je rekla da nije u praksi imala slučaj da neko doji s tako uvučenim br. i čak mi čestitala, a kad s3e krv pojavila čak je ostajalo i ispod bebe na podlozi ai beba je znala bljucnuti sa sukrvicom predložila je kaučuk šeširiće,probala javila se alergija na gumu i ekcem, kupila silikonske ma ništa mi nisu značili.
Od svega je najgora bila bol kad beba tek prihvati suze su frcale, zube sam stezala tijelo mi se kočilo. Onda više niko nije mogao da mi da pravi savjet osim što su govorili mlijeka ima doji.
Ja sam nabavila izdajalicu i naizmjenično dojila i izdajala i to je bio jedini spas.
Ali beba tako nije mogla navući dovoljno mlijeka nakon 10 dana imala je nedobru stolicu u vidu male zelene mrljice.
Promijenila se patronažna i govorila ima mlijeka, ali nakon mojih sumnji na žalost nije mi rekla "ostavi mi pelene pa da vidimo", pitala me imaju li pelene težine kad ih skidamo glupo pitanje za prvorotku koja beba od 7 ili 10 dana piški toliko da pelena ima "težine" ako joj mijenjaš 4. puta pelenu?
10. dan dijete je tolko plakalo i uveli smo dohranu ali uvijek poslije podoja, i dijete je prvi put imalo žutu i sadržajnu stolicu.
Nakon 40 dana bol pri dojenju je splasnula, beba je počela izbjegavati dojenje ali ja sam bila ustrajna i robovala sam punih 6. mj. tome da je i dojim uz dohranu jer sam je prvo ninala da je ubehutim i onda bi ona prihvatila, tad se desio začepljen nosić i više nije bilo načina ni beba nije htjela a ja više nisam mogla izdržati.
Iskustava na internetu nije bilo, uglavnom ja sam skontala da meni i bol psihički nije omogućavala ni normalno stvaranje mlijeka.Bilo mi je teško jer je beba imala tako teške grčeve puna 4.mj. pa bronhitis ali izlaz nisam našla.
Sljedeći porod 2009. bradavice su bile u takvom stanju da ih se moglo izvući rukom i one bi se odamah vraćale ali to je bio napredak i ostavština prvog dojenja.
Sad sam već u trudnoći počela nosit korpice. nebitno koje dobre su i Avent i Medela, od 7.mj.i one bi izašle ali sam ih mogla nosit kratko jer sam znala da će se alergija pojaviti ako budem previše, i ovo je bilo dovoljno. U bolnicu sam ponijela korpice i držala ih ali ne svo vrijeme već naizmjenično prije podoja sa svake strane. Kupila sam mast za bradavice linolin 100% i mazala prije i poslije podoja i to je bilo super jer u stvari najbolniji je trenutak kad beba povuče ionako ispucale i bolne bradavice.
Bolovi su bili grozni dok beba povuče tijelo se ponovo kočilo ali ja sam bila uporna, baš zog toga što je prvo dijete bilo stalno bolesno i na programu prevencije astme.
Muž je to teško podnosio, on nije mogao to da gleda, čak je predlagao da odustanem , od ostalih više niko nije ni mogao biti prisutan i to sam krila, gostima ionako ne damo u kuću prije 40. dana jer sam oba puta imala probleme s zarastanjem epiziotomije, a i od mame sam se sklanjala u drugu sobu, ni njoj to nije trebalo.
Bilo je trenutaka kad sam bila toliko očajna, htjela sam odustati ali rekoh da probam do 40. dana pa ako ne bude išlo poslije flašicu ...
Do 40. dana svaki put grozni bolovi, svaki put prigušeni krikovi i kočenje i stiskanje i suze, prvih nekoliko puta dok povuče i onda prestane za vrijeme dojenja, kad beba malo odmori pa krene opet opet zaboli ali manje.
Poslije 40. dana je PRESTALO i nastavila sam dojiti do 22.mj.
Drugo dijete je uvijek bolesno kad i prvo ali to uvijek normalno podnese tako da se isplatilo.
Sada čekam treće i znam da će biti za nijansu lakše jer se to još malo razradilo, bradavice su opet uvučene ali desna izađe na kupanju i opet se vrati, lijeva je lošija.
Uz sve to sam zbog lošijeg stanja izbjegavala duži podoj na lijevoj strani tako da mi nije sve izvlačila, ali uz trud i savjet ginekologa sam izbjegla jaču upalu i antibiotik.Na tu sam stranu češće koristila izdajalicu nakon podoja.
Svo vrijeme sam samo Boga molila da se djeca ne rađaju više s takvim problemom, ni moja ni tuđa.
MOJ SAVJET U OVIM SLUČAJEVIMA IZ ISKUSTVA
-ići na kurs dojenja, ja sam išla na vježbe ali mi oni nisu govorili nšta osim-" mlijeka mora biti i može se i sa uvučenim"- nikakav dodatni savjet pa sam još sebi napravila kompleks kako sve žene imaju mlijeka osim mene,jer onda makar možeš kontaktirati nekoga kad patronažne nema i ko ti može pomoći
-obavezno koristiti korpice još prije poroda,jer one prije podoja bezbolno izvuku bradavicu bar 70% , tako da beba razvuče onih ostalih 30%,
- što znači grudnjak za dojenje ponijeti u bolnicu sa kremom i korpicama
- a prije stavljanja korpice namazati bradavicu kremom koja nije štetna za bebu
-RIJEŠITI se svih osoba koje će dodavati na vašu nervozu jer je to što najmanje treba u tim trenucima
Post je predug ali eto..možda nekom pomogne da olakša sebi.