evo direktno sličica iz prethodnog posta:




_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Jutros sam nešto razmišljala o onom što sam napisala i osjećala sam se ružno što sam onako pisala, odnosno spominjala zašto mi se nije hodalo i htjela sam jednostavno izbrisati dio o ponašanju domaćice kod koje sam bila, žena me je lijepo primila a ja ovako pišem o tome kako se ona neadekvatno ponaša Baš me bilo stid... ali, nažalost, nemam opciju da tekst izmijenim ili da ga jednostavno obrišem... nadam se da me niko neće pogrešno shvatiti... biće dalje nastavak sa podacima o doktoru... uskoro...

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Raspolozena mama, porodila sam se pre 7 dana. Sinu je dijagnostifikovana pareza plexus bronhijalis.
Povreda je nastala prilikom porodjaja, ne pomera levu ruku uopste.
Molim te da mi ostavis tacan naziv klinike i adresu kao i kontakt doktora.
Unapred hvala!

šaljem u pp, samo da znaš, bebac obično ima 3 godine kad se operiše... jer presađuju nerv iz šake u rame, a šaka profunkcioniše skoro u trećoj godini... ovo stavljam javno da znaš da ne treba da se sekiraš, lijeka ima, operacija je 1570 eura, a vi držite bebi u lijevoj šaci veliku gutu vate da bi joj prstiči i šaka ostali ispravljeni, inače će se skroz saviti prema unutra i sporije će ići ispravljanje prstića i ruke

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Nastavak:

I konačno je došao taj ponedjeljak... kako mi je prošao, ne znam, ne sjećam se... znam samo da je sve bilo u čekanju kad će doći M. (čiji je sin operisao ruku i preko kojeg smo sve ovo organizovali) da se konačno i uživo upoznamo, pa ćemo zajedno u bolnicu... I došao je... divan mladi čovjek, postigao je puno (to sam saznala od drugih) a izuzetno normalan, skroman, pristojan i nekako je s njim pravo lako razgovarati o bilo čemu... nimalo ufuran... a mlađi je od nas... i tako... razgovarali smo za ručkom o svemu što smo prošli i on i mi, meni muka, ne mogu ni ručati... pa smo lagano krenuli... u bolnicu u kojoj taj doktor radi...

Doktor se preziva Docquier,
Klinika se zove: Cliniques universitaires Saint-Luc,
Odjel: Service de Chirugie Orthopedique
Adresa: 10, avenue Hippocrate, B-1200, Bruxelles, Belgique
Secretariat tel: 32-2-764-2964 fax.:32-2-764-5371


Na toj se klinici liječe i operišu iz kraljevske porodice, odlični su...
Izašli smo ispred klinike i sačekali M. da parkira svoj automobil...

Onda smo otišli na - (čita se minus) 2P3
to znači dva sprata ispod prizemlja liftom, na odjeljenje P i onda ordinacija 3

Stigli smo čitavih 20 minuta ranije... obratili smo se sestri i ona je izvadila H. (od tog operisanog dječaka) fajl... a da vidite sistem slanja fajlova, imaju oni one papirne fajlove, ali sve ostalo ide na CD-ovima i imaju neke šine i neke kao "vagončiće" i ubace na te šine i kolica idu sama, gore, dolje, u sva moguća odjeljenja gdje im odrede, automatski... pomislih... Bože, pa mi smo haman još u srednjem vijeku...

Sestra ljubazna, izvinjava se što nas moli da pričekamo i odmah javlja da možemo ući u ordinaciju i to sve 4 nas odraslih plus dijete... i nije joj jasno zašto pitamo možemo li svi ući...

Svi koji imaju djecu znaju da čak i kada ih vodiš na vakcinaciju (za koju sam mislila da moram :dodgy:) da ne daju da uđe više od jedne osobe, a čak i ako si sam, MORAŠ ostaviti kolica vani u hodniku i moliti Boga da ih zatekneš kada se vratiš...

Dočekao nas je neki doktor Španac, koji je na nekom specijalističkom stažu... imena se uopšte ne sjećam... i rekao da će doktor brzo (mi smo svakako poranili) i onda je na komad papira napisao osnovne podatke o mojoj Almi pa su to zakačili za onaj H. fajl...

A moja Alma, kad je ušla i vidjela onaj famozni krevet i bijeli mantil - ušla je u takvu vrisku, jedva smo je smirili...

I onda dolazi naš dragi doktor D. normalan, kao i ovaj Španac, ljubazan, nimalo ufuran, za razliku od naših doktora čiji nosevi paraju nebo a ljubaznost čuvaju za nekog drugog, ne za svoje pacijente, bar većina njih...

I kaže nam da je skinemo, a ona vrišti, sva je pocrvenila i postala je bordo, ne samo u licu nego i komplet tijelo osim pelene :( Ne da mu niti prići...

On je kleknuo ispred nje na koljena pa je pregleda, a ona vrišti i stavlja desnu, zdravu ruku ispred očiju da ga ne vidi... a moj muž joj skloni rukicu, a onda čvrsto zatvori oči i svo vrijeme vrišti...

Davao joj doktor da nešto uzme u ruku, svoj pejdžer, olovku, a ona neće ni pod razno... pa sam mu ja na engleskom objašnjavala i pokazivala kako hvata, kako radi ovo, kako ono... govorila mu o izbačenoj lopatici iza lijeve ruke i tako... onda je sjeo i zapisivao sve detalje o povredi, o svim vježbama koje smo prošli i tako... i onda sjede i reče da imamo problem...



ali je odmah dodao (meni se taj period učinio kao vječnost, jer prvo se pomiriš da će ti dijete ostati invalid, pa saznaš da ima lijeka pa se ponadaš, pa onda čuješ da ima problem)...

MOŽE se operisati, ali ne sad... naime, mali H. je bio godinu dana stariji i njegova šaka je već bila ispravljena, dok njena još haman visi i vrlo malo funkcije ima, što se nije moglo naslutiti od neurofizijatričnih prevedenih dijagnoza (naši doktori daju samo kratke uopštene dijagnoze, dok je sve kod njih detaljno i na nekoliko stranica)

I onda nas pita možemo li doći sutra, naravno da možemo... u stvari, rekao je... tek je pet, mislim da kolega još nije otišao, molim vas pričekajte i otrča čovjek kao neki potrčko, nađe kolegu koji je specijalista za šaku, prosijed čovjek ali ne vjerujem da je dobacio do 50 godinica... i još se izvinjavaju obojica što smo čekali

A znate kako je kod nas... neljubazni, lijeni, drski, treba ti pola godine da čekaš na bilo kakav pregled, ako imaš sreće da rade aparati ili da imaju grafite, agense i slično što treba za pretrage...

I pregleda je i taj doktor (ni njegovog se imena ne sjećam)... ona vrišti svo vrijeme, čujem engleski, francuski, svi u isti glas pričamo... ali tiho, tek toliko glasno da se čujemo od njene vriske...

Nakon konsultacija između njih dvojice, doktor reče da mora presaditi nerv od šake, pa ćemo doći dogodine na kontrolu ili tamo na kontrolu kod nas, ako tada bude bio u Sarajevu (jer smo mu proslijedili pismo Konzilija (Karabeg i ostali) sa rekonstruktivne hirurgije o mogućoj saradnji da on dođe da ih obuči i operiše, što on često besplatno radi u svojim humanim misijama... i da tad možda bude operacija, a eventualno u četvrtoj godini... ako bi je operisao ranije, ugrozio bi šaku, a on i kolega mogu istovremeno obaviti obje operacije, tako da bismo i šaku, tj njenu funkciju u potpunosti vratili

Cijena ista kao i za prvu operaciju (dobili smo desetostranični izvještaj od malog H. sa svakim mogućim detaljem gdje je sve koštalo 1570 eura, od čega je najskuplji 24 časovni boravak, a doktorovih samo 30 eura... kaže doktor da će gledati da i mi ostanemo samo jedan dan pa da smanjimo i bolničke troškove...

Nakon tih sat vremena koliko smo tamo ostali... dalje je sve bilo pjesma... oblačenje, pozdravljanje, kao da sam lepršala...

za moje dijete ima lijeka... još nije preporučio nikakve vježbe, sve će ona kroz igru sama (i za ovih mjesec dana bez ikakvih vježbi je pravo mnogo napredovala, plus što se pčela debljati i rasti i kosica joj raste jer joj se prima sve što pojede, nema vrištanja i non-stop vježbanja... uspjeh i napredak se vide svaki dan)... i nema više plaćanja goriva i vježbica i ovoga i onoga i za godinu dana ćemo imati novac bez problema...

P.S. Kasnije su nam prijatelji dali još novca i skupili smo kompletnu sumu za obje operacije i za avio karte (mada sad kad je napunila dvije godine, biće karta za nju dosta skuplja, ali nema veze, smještaj i hranu imamo besplatnu, sve je oročeno da se podigne pred operaciju

Eto to je ono najvažnije, evo i jedna sličica... kasnije smo malo hodali po parkovima da i dijete dahne... nismo hodali po onim turističkim odredištima nego onim porodičnim...



_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Drago mi je što ima nade zA malu Almu a to je sve zbog tvoje upornosti.Da se nisi borila kao lavica da pronađeš način sve bi bilo nedostižno.Ako Bog da za godinu sve će to biti samo ružan san.Eto i novac se nekako nađe, ima još dobrih ljudi na ovom svijetu.Hvala Bogu opet to nije ništa strašno kakvih sve dijagnoza ima.
Sretno vam bilo.

_____________________________

I am one of those people who constantly needs to have something toDO and DO.MZT

Hvala draga moja ... ono što me posebno raduje je i to da mogu proslijediti informacije dalje svima kojima treba, i onda je sve puno lakše... navodno ima i u Beču isto ortoped koji radi iste operacije... a još ako uspijemo da doktor D dođe i operiše dvije bebe svaki put kako su planirali ovdje kod nas, besplatno, uštedjeli bismo i troškove puta nekim drugim roditeljima sa istim problemom :) Moglo je gore, kažem i ja, jedino što sam i sada ljuta na istu ekipu iz iste bolnice koja ništa nije promijenila u svojoj ljenosti i dalje prave od zdrave djece invalide

Ali bar ćemo ovako pokušati nekima olakšati

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Podrav mami, raspolozenoj mami :)
Imam jedno pitanje za tebe...jeli to zbilja istina da se ta operacija moze napraviti samo do djetetove trece godine ili ipak ima nade i za nesto stariju djecu?
Ja sam inace iz HR i ovo sada prvi puta cujem da postoji i operacija, nikada mi to nitko nije ni spomenuo, iako vec 9 godina idemo stalno na fizikalnu terapiju.
Takodjer imamo istu dijagnozu, beba rodjena sa 5 700 gr, nisam se mogla poroditi pa su potezali za lijevu ruku. Ruka bila nepokretna po rodjenju, visila, ali nakon tri mjeseca neprekidnog vjezbanja desile se promjene. Sada savija ruku u laktu i radi uglavnom sve radnje, neke teze, neke lakse, ne koristi puno lijevu ruku, uvijek se vise oslanja na desnu, ruka je kraca za 2 cm, rame visi, dlan ne moze ispruziti kao desni, ali trudi se, takodjer je ne moze dignut u zrak i potpuno je ispravit, uvijek je ruka malo savijena u laktu...najgore joj pada kad mora rukom iza ledja, tada mora zamah kicmom i cijelim tijelom napraviti da bi uspjela...sada se zbog tih radnji pocela i kicma kriviti...naravno zbog manje uporabe lijeve ruke i naginjanju ka desnoj.
Malena ima 9 godina i svaka informacija bi mi dobro dosla, neznam dali postoji kakava mogucnost i za stariju djecu, bilo bi lijepo cuti da ima nade.

Draga xxhrxx, evo odgovoriću ti ja koliko znam. Moj sin sada ima tri meseca. Po rođenju rucica je bila skroz mlitava a sada se javio pokret u ramenu. Postoji tonus misica..odigne rucicu od podloge..saka i prsti su i dalje nepokretni.
Mi smo njega vodili u Bec na privatnu kliniku na kojoj radi doktor Robert Schmidhammer, neurohirurg, i on se inace bavi bas perifernim nervima, i bas brahijalnim pleksusom. On nam je rekao da se operacija na nervima radi do godinu dana. U petak idemo na kontrolu i donece odluku o operaciji. Na prvom pregledu je rekao da misli da mu gornji korenovi (c5, c6)nisu pokidani jer malo pomera rame ali da je sigurno da su svih pet osteceni (od c5 do Th1). Njemu je i oko blago zatvoreno, kazu da ima i to veze sa inervacijom i tom povredom. E sad, ono sto tebe zanima:Koliko samja shvatila kada postoji prekid nerva, radi se transplatacija nerva iz noge i ta operacija se radi do godinu dana. Ako je nerv teze ostecen, cisti se tzv.oziljno tkivo i za tu operaciju nije bitno bas do godinu dana ali sto pre od nastanka povrede to bolje. Kasnije, kada dete ima preko 3-4 godine rade se operacije na misicima i saniraju deformiteti nastali kao posledica pareze brahijalnog spleta.
Najbolje bi bilo da se raspitate kod nekog od tih doktora (ja mogu u privatnoj poruci da ti dam mejl ovog dr) i da odete na pregled. svako dete i svaka povreda su posebna prica.
Sve najbolje i akoimas jos pitanja tu sam. Pozdrav!

Inace, samo da kazem da sam ja iz Srbije i nama takodje niko nije pominjao mogucnost operacije. Vidim da je tako i u svim susednim zemljama. Slucajno smo saznali za to preko interneta, upravo zahvaljujuci Raspolozenoj mami, a zatim smo upoznali devojcicu koja je prosle godine operisana u Becu. Tako smo doneli odluku da naseg sina vodimo tamo. A koliko znam u Evropi se takve operacije rade u Belgiji, Austriji i Nemackoj (klinika u gradu Hajdelberg)
Ne znam zasto nasi doktori ne pricaju o operacijama. I ne samo da ne pominju nego i odgovaraju ljude od toga. Devojcici koju smo upoznali sada je mnogo bolje. Operisana je sa 9 meseci, sad ce napuniti dve godine. Bio joj je pokidan c5 a c6 je bio tesko ostecen. Takva povreda ne bi mogla samo vezbama da se sanira.
Mi ujutru putujemo, javicu sta nam je doktor rekao, da li ce raditi operaciju i kada. Veliki pozdrav za xxhrxx i Raspolozenu mamu.

Pozdrav svima koliko vas ima
Nisam dugo bila na forumu i otvorila sam ponovo temu da vidim doktorovu adresu jer mi se na Fejsbuk profil javila žena sa molbom da joj dam doktorove kontakt podatke i vidjela da ima još postova... za svaki uzrast ima nade, ali je procenat povrata funkcije ruke sve manji... poznajem i curicu iz Bihaća koja i sada ide na privatnu kliniku na vježbe i kojoj se razlika gotovo i ne primijeti... a kada smo našoj neurofizijatrici rekli da idemo na operaciju, želeći da ona da tu informaciju podijeli sa ostalim roditeljima, ona je rekla da ona zna za tog doktora u Beču jer je njen kolega tamo odveo unuka na operaciju, ali eto ona to svojim očima nije vidjela...

Šta dalje reći, juče sam saznala da još jednoj majci sa istim problemom nije preporučila ni kineziotejping, a drugoj ni elektrostimulaciju... valjda ako nemaš štelu ili ne izgledaš imućan, ona automatski skonta da to ne možeš djetetu priuštiti a ne poznaje snagu majčinske ljubavi i borbu noktima i zubima za vlastito dijete... i tamo sam javno proširila informacije i javljaju se ljudi...

A naši odavde nisu htjeli poslati službeni zahtjev da im doktor besplatno dođe i obuči ih za operaciju... šta dalje reći...

< Poruku je uredio raspolozena mama -- 29.11.2014 13:30:24 >

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Zaboravila sam napisati da su i za moju kćerku u Sarajevu rekli da ima taj Hornerov sindrom, tj. da joj je očni kapak na istoj strani malo spušteniji i da će to proći s vremenom kako ruka bude napredovala

brana83, nisi se javila nakon odlaska doktoru, šta je bilo? jeste li operisali dijete? Možeš li meni poslati e-mail tog doktora na privatnoj klinici u Beču i tog u Njemačkoj, da proslijedim drugima kojima je to isplatnije jer imaju nekog tamo za smještaj i hranu?

Unaprijed hvala

< Poruku je uredio raspolozena mama -- 30.11.2014 1:15:04 >

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Jedna mama preko Fejsa mi je javila da će oni ganjati isto tog doktora u Beču, pa čim saznam nove info. javiću :)

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Super bila bih zahvalna ja zivim u becu al neznam koji je to doktor ??

_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

Kopiram post dio posta kojeg je napisala brana82 pri vrhu stranice, podebljaću ga, da je i ostalima lakše naći

Mi smo njega vodili u Bec na privatnu kliniku na kojoj radi doktor Robert Schmidhammer, neurohirurg, i on se inace bavi bas perifernim nervima, i bas brahijalnim pleksusom.

nadam se da će ti valjati ta informacija :)


_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Zao mi je sto se ranije nisam javila ali nadam se da ste se snasle i preko interneta nasle kontakt doktora Schmidhammera.. Uglavnom, radi u Millesi centru u Becu na Privatnoj beckoj klinici (Wiener privat klinik) Pelikangasse 15. E-mail :r.schmidhammer@me.com.
Moram da pretrazim svoj mejl ili google..:) ..fa nadjem podatkeo klinici iz Nemacke, ne secam se vise, pa cu i to napisati.

Moj sin je operisan u septembru. Koren c6 je bio potpuno prekinut a c5 tesko nagnjecen. Radjena je transplatacija nerva iz noge. Pet i po sati je trajala operacija. Rez je napravljen iznad kljucne kosti, a ima i tri mala reza na nozi. Sve je to sraslo za nedelju dana i jedva se vidi. Gips je nosiopet dana, kao i kragnukoja je sprecavala naglo pomeranje vrata. Pet dana smo bili na klinici.
Posle sest nedelja je nastavio sa vezbama i elektrostimulacijom a prve tri nedelje nije smeo nista da radii ruka da se podize samo do visine ramena.
Dr.je rekao da ce se prvi rezultati videti 3-6 meseci posle operacije i zaista se ovih dana javljaju promene.
Odmah nakon operacije ruka je ponovo bila mlitava zato sto su svi ti nervi dirani, pomerani..i trebalo je vremena da se sve to oporavi i krene.
Preporucio je nosenje ortoze da bi moj sin mogal da uci da puzi tj.da mote da se oslanja na ruku dok ona ne ojaca. Ortoza mu fiksira lakat pa tako moze mada jos uvek uz pomoc jer mu je daka slaba i nema ekstenziju prstiju jos uvek. Sve je to bitno da bi je on koristio kao i drugu, da je ima u vidnom polju i da je bude svestan.
Bilo je tesko dok rucica nije krenula da jaca, ali pocelo je..primecujemo promene.
Naravno, ceka nas jos puno vezbanja ali mi smo srecni sto smo ovo uradili i sto nismo slusali nase dr

Izvinite zbog gresaka u kucanju, sa mobilnog sam se prijavila.
Pitajte sve sto vas zanima, proveravacu cesce sada da li ima novih postova i pitanja.
Pozdrav.
P.S.Kako je Alma?

Srecna vam svima 2015.godina!

Ostala sam duzna e-mail nemacke klinike kojoj smo pisali:
office.international@med.uni-heidelberg.de

Mi smo poslali mejl u kom smo opisali kako je nastala povreda, u kom je stanju rucica trenutno i sl. Oni su trazili svu dokumentaciju i da popunimo njihov formular koji pistoji na sajtu klinike.
I belgijska klinika je trazila skeniranu dokumentaciju.

Dr.iz Beca je odgovorio vrlo brzo i samo napisao tri datuma kada mozemo da dovedemo sina na pregled. Nijed

Da nastavim- dr.iz Beca nijednom nije trazio nikakvu dokumentaciju od nasih doktora. On se oslanja samo na ono sto on utvrdi pregledom. Cak ni rezultate EMNG nije gledao. Ali je zato na osnovu obicnog pregleda rekao isto sto nam je malo kasnije potvrdio EMNG..Mi smo sina vodili sa nepuna dva meseca pa ponovo sa tri i po i tada nam je rekao da ce operacija biti potrebna ako se ne javi sa punih sest meseci fleksija u laktu. A do tada je proradilo rame, triceps, fleksori prstiju..Tada je i zakazao operaciju za 23.9.i rekao da ce odloziti ako do tad pocne da savija ruku u laktu.
Kako se to nije desilo, otisli smo na operaciju, tada je sin imao sest meseci i pet dana :)

Zaboravila sam da napisem da smo u tom periodu (od drugog pregleda u junu, do septembra) doktoru slali video snimke, tako je on trazio, i tako je pratio sta se novo desava. Isto tako radimo i sada nakon operacije.
U martu idemo u Bec opet, na kontrolu.
Od pocetka komunikacije sa njim, mejlom smo mogli da ga pitamo sta god nas je zanimalo i uvek bi odgovario brzo, cesto istog dana.
Jako je fin, ljubazan, pristupacan, a nama je to bilo vazno kad smo uplaseni dosli prvi put kod njega sa hiljadu pitanja.
Na klinici medju osobljem ima puno nasih ljudi, (iz Srbije, Bosne, Hrvatske) i svi su ga nahvalili, pricali nam da iz celog sveta dolaze deca sa ovim problemom kod njega, da je jako uspesan..svi su imali samo reci hvale.
Ja cu vas obavestavati o nasem napretku.
Cula sam da su doktori iz Beograda, iz Tirsove,nakon sto su culi za nas i za jos jednu devojcicu koja je operisana ranije,poceli da pricaju roditeljima o mogucnostima operacije, da upucuju decu, za koju procene da imaju tezi oblik povrede, na magnetnu rezonancu i kod neurohirurga na pregled...A nas su gledali belo kad smo pitali za to.
Drago mi je da se situacija menja jer smo mi sve sami morali da saznamo, jos u porodolistu sam pretrazivala internet i, kao sto sam vec rekla, od Raspolozene mame smo prvo culi da postoji mogucnost operacije. Citala sam mesecima o parezi brahijalnog spleta, jer sam morala da naucim sveo tome, tako mi je bilo lakse. Bilo je tesko citati iskustva drugih mama, znala sam da i nas cekaju sve te vezbe i sve te suze..ali sam se zato dobropsihicki spremila na sve to.

I od mene čestitke za Novu 2015. godinu :)
Hvala na ovim podacima, i oni će nekom valjati
Drago mi je da doktori kod vas sada upućuju ljude davanjem adekvatnih informacija da lijek postoji
Mi aBd u aprilu idemo ponovo u Belgiju, upravo šaljem e-mail doktoru da zakažemo termin za pregled i za operaciju

Piši dalje šta je bilo kad završite slijedeću kontrolu, i sretno, prije svega

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

brana 83, ništa nisi napisala kako ti je beba sada, kako napreduje po tom pitanju :)
Mi aBd osmog aprila imamo termin kod čika doktora u Belgiji, držite nam fige :) Ne letimo iz Sarajeva, nego iz Tuzle za Holandiju, pa otamo kolima preko prijatelja do Belgije i bukvalno nas dođe upola jeftinije, sve što se pojede i popije u avionu naknadno se plaća i nije uračunato u cijenu, ali za to ćemo lako :)


_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Napisala sam samo uopsteno da primecujemo da je bolje. Sada cu napisati koje tacno promene su u pitanju.
Da podsetim, doktor je rekao da ce se prvi rezultati videti posle 3 do 6 meseci.
On sad moze da podigne ruku dok stoji negde do grudi i da je privuce. On je posle dohvati desnom i stavi u usta. Inace je neprestano glodje.
U lezecem polozaju podigne je na gore , malo preko 90 stepeni. Sada moze da je pomeri i malo u stranu, od sebe. Ruka je dosta jaca, rame i triceps su se bas oporavili, sada je krenuo i biceps, s obzirom da moze da savije ruku u laktu kad je u uspravnom polozaju. Dok lezi on je odavno savija ali nismo mogli da znamo kada i koliko je savije snagom misica a kada ona sama padne pod uticajem gravitacije. Ima fleksiju prstiju, ekstenziju nema jos uvek. U prevodu, saka jos uvek nema funkciju. Ali saka je najdalje od korena i doktori su i rekli da ce ona poslednja da se oporavi.
Na elektrostimulaciji kazu da imaju mnogo bolji odgovor misica. takodje, pre neki dan mu je terapeut merio ruku, obe su iste duzine, svaki segment je isti na obe-nadlaktica, podlaktica i saka jednake su.
Pretpostavljam da ce nam biti mnogo lakse kada on prohoda jer nam je sad program bas obiman, bice manje zamorno kadabudemo radili samo vezbe za ruku. za neki dan puni 11 meseci ali slabo hoce da stoji. To je naravno posledica toga sto nije mogao da se uspravlja u periodu kada sva deca to uce..sa sest meseci operisan, nosan..pazen zbog ruke.
Kako je sada Alma? Sta ona sada sve moze sa rukom?Da li je saka proradila? Secam se da je dr.rekao da mu je to vazno za operaciju. Da li vam je pominjao za koje korenove sumnja da su najvise osteceni?
Zelim vam puno srece i da u aprilu cujete najbolje moguce vesti od doktora!