ovo što se nama desilo je nažalost česta pojava i kažu da je to maltene normalno kod velikih beba (rodija sam je sa 4,4 kg) ali smo viđali na fizijatriji i prosječne bebe od 3 kg, a ovo što se desilo meni je krivica babice...

nažalost česta pojava u našim porodilištima da djetetu prilikom poroda ukliješte čitav pleksus živaca, zvan brahijalni pleksus, koji se nalazi u predjelu plećke... negdje stolovi za porođaj ne valjaju, porodilja leži neprirodno i nema gdje staviti ruke, a sve bi išlo mnogo lakše da se ima za šta rukama uhvatiti (kod mene je porođaj još počeo u krevetu i nisu mi vjerovali dok je nisu ugledali, te onda onako sa virećim djetetom trči u salu, sama sam se popela na sto, rekli su da moram sama, a na stolu nema stepnica, nego okreneš leđa i zaskočiš se U TAKVOM STANJU i onda sama zavališ noge u držače i djetetu se ruka zaglavila)...
uglavnom... pareza je na sreću privremeno oštećenje, a nikad se ne zna u kolikoj mjeri će se uspjeti povratiti funkcija ruke... znaju često oštetiti i funkcije noge... baš smo nedavno saznali da jednoj ženi beba nije mogla mrdati prstima ni nogu ni ruku... kod nas su napravili tešku parezu (htjeli su joj dati dijagnozu paralize, trajnog i potpunog oštećenja), ruka do ramena potpuno nepokretna i mlitava, i nakon samo 24 časa, po dolasku iz porodilišta i razmotavanju bebe ugledali jednu potpuno izmijenjenu i već atrofiranu ruku mlitavu i bezobličnu, poput gliste...
s vremenom sam obučena na pedijatriji i fizijatriji da radim Vojtine vježbice za razvoj psihomotorike koje su kombinacija joge i akupresure i izvode se četiri puta dnevno sa potpuno golom bebom u razmaku od bar 2 i po sata, a da beba ne bude ni pospana, ni rasplakana ni gladna, ni tek nakon podoja, pa ti potrefi, sve smo goste osim najuže porodice zamolili da ne dolaze... beba se mora pritom skinuti potpuno gola (o moru opranih peškira i jorganičića od njene stolice i urina da i ne govorim) a onda u toku dana još i svaki radni dan na fizioterapiju, elektrostimulaciju i bioptron zračenje na privatnu kliniku... Ma kada vam dijete plače i vrištisrce vam se cijepa a znate da je za djetetovo dobro...
sve smo poduzeli, digli smo i kredit... doktorica je rekla na početku da je izuzetno jako oštećenje kod kojeg u 70 posto njih nikada ne može podići ruku ili zamahnuti pozadi... Alma je podigla ruku, proradilo je rame, proradio lakat, proradio palac, proradili minimalnim trzajima i ostali prstići, sad će trebati možda i godina da sve to razgibamo, a i ruka je kraća nekih 5 cm...

ako bilo kome bude, ne daj Bože bio potreban kakav savjet i podrška u vezi s tim, slobodno neka mi se javi

(meni je u početku bilo jako teško upamtiti kako se pojedine vježbe izvode i kojom se rukom šta drži i gdje se pritišće) a ostala sam maltene željna svog djeteta, jer dok odradimo vježbice, dok odemo na kliniku, dok je nahranim, presvučem, okupam i skuham i počistim jedva sebi priuštim minut-dva dnevno da izljubim i izgrlim bebu... a stalno sam s njom...

sve se moglo izbjeći, ali eto, hvala Bogu, još malo pa će to sve biti samo ružna uspomena

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

evo njene sličice:
http://i49.tinypic.com/2iblst1.jpg

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

divno dijete
i ja sam rodila bebu od 4350 grama, al svo vrijeme sam bila oko stola i na stolu za porod
moja bebica je imala hematon na glavi, no ništa strašno, prošlo je, za 1-1,5 mjesec
a za ovakvo što nisam čula, sad sam u bedaku, jer izgleda i beba koju nosim će biti isto krupna kao i prva..... reci mi nba šta treba pripaziti?


žao mi je zbog iskustva koje si prošla

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Zao mi je mila zbog svega sto vam se desilo.Medic slatki mashAllah .Ovo mo lici na vojnu bolnicu i kod mene je bila krupna beba 4870kg cupali ga bukvalno nit je plakao sav modar kad se sjetim nepravilno mu dali vakcinu ...zato sam ovaj put rodila na jezeru i nemam rijeci sve pohvale i za doktore i babice i sestre.

< Poruku je uredio ajnur -- 29.10.2012 14:18:45 >

_____________________________

Blagost ne dotakne ni jednu stvar a da je ne ukrasi,a grubost ne dotakne ni jednu stvar a da je ne upropasti.Muhammed a.s

A 18.10.2010 mamin djecak
A10.08.2012 mamina cura

Dušica draga preslatka

Žao mi je što ste prošli kroz sve to i ne znam šta da ti kažem ... majke mi svaki put se izbezumim od priča iz porodilišta, ne mogu da vjerujem više koliko se naši ljekari,babice i ostali ponašaju bahato....
Ja kad sam došla kući drugi dan, na E. tjemenu sam vidjela ranicu i dugo je trebalo da zaraste... ja i muž smo dugo kontali od čega mu je to ali jedino na šta ja sumnjam je kad su mi probili vodenjak da su ga tad povrjedili a za drugo da ne pričam ... Užas

Znam da je u trenucima poroda teško misliti na bilo šta ali stvarno što se kaže četvere očiju moraš otvoriti i dobro voditi računa šta ti rade .. ali hajde kome je do toga u tim momentima.

veselaaa, ajnur, jeste u vojnoj bolnici, rodila se bukvalno crne glave a pritisli su me svi komplet po stomaku, dugo nisam mogla disati jer mislim da su mi rebra bila napukla, srećom sad je sve ok... lijepo Jezero... ono što je bitno da se traži neka druga vrsta poroda, na specijalnom stočiću koji je onako malo, kao da sjedite i sl. kada sila teže učini svoje, jer je neprirodno gurati u ležećem položaju toliku bebu pogotovo... a najgore mi je bilo što su mi govorili kako se ne trudim, tek kasnije su priznali da se beba bila zaglavila i zato je bila izlazila
Meni su davno prije poroda rekli da sam otvorena dovoljno i uzalud sam poručivala onima koje su dolazile vidjeti cimerku da pozovu nekog, pošto nisam vrištala ni stenjala govorili su da neću do naveče i da nije ni počelo (a imala sam trudove non-stop, samo ja znam koliko me je boljelo) i onda došli da mi postave CTG (mjere otkucaje bebinog srca) koji usred trudova moram sama držati a kako je dijete krenulo, to vam je isto kao ogroman nagon za velikom nuždom ili još gore, dijareja, a nemate se gdje sakriti da se olakšate... i molim ih, oni kažu nije ti ništa, nećeš ti još i na kraju ja bacila onaj aparat i uhvatila se za ručke od kreveta i tiskam, oni gledaju, misle meni tek počeli trudovi, ja opet, pa još jednom, oni stoje, ja im viknem: Pogledajte ispod deke, beba krenula, evo je izlazi i kad su fakat vidjeli glavicu, onda su otišli po doktora a ja takva pješke u salu...

veličina bebe jeste bitna ali oni pri prijemu izmjere širinu karlice i meni ne bi bio problem, čak sam samo malo pukla, jedan šav, ali kada žena ne može da izgura, oni odmah pritisnu, kako ne bi beba ostala bez kisika, što je neuporedivo teža posljedica...

moj savjet: tražite da suprug bude sa vama, kako vas ne bi niko ignorisao...

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

dusica slatka

tako mi je zao zbog svega sto se prosli

slicno se desilo malenom od mm tetke,on je rodjen sa 5 kg. Uz vjezbice se sve hB rijesilo,sada vec ide u skolu i nema nikakvih priblema sa rukicom.I vama zelim se najbolje i da sve ubrzo bude iza vas aBd

gvendolina draga, lakše mi je kad čujem takve stvari i dosta je slučajeva gdje se razlika skoro i ne primijeti a nedavno sam saznala da je muž moje poznanice imao isti slučaj i ne može ni danas podići ruku gore, ali mu to ništa ne smeta, normalno živi, radi, vozi, ima dvoje djece....

Sinoć smo vodili Almicu na novu turu elektrostimulacije, bioptron zračenja i fizioterapije... prva tura bila juče, od slijedećih tri sedmice, svakog radnog dana... kada je počela fizioterapija i oslanjanje na onu ruku, počele su suze, plač... a tek sa strujom, ovaj put je veći aparat i ovaj put ona osjeća peckanje i trzaju joj se ti mišići i to je inervacija perifernog nervnog sistema... plakala je, vrištala (inače nikad ne plače) ali najviše mi se srce cijepalo kada je odustala od plakanja i onako crvenog lica i obrva od plača i mokra od suza i ona i ona prostirka ispod nje, gleda me tužnim očima, jeca i drhtavim ustima nečujno izgovara "Mama" a oči joj govore "zašto im puštaš da mi ovo rade mama" kad pukla nisam... onda sam rekla, da ću je ja držati, jer samo joj onda bila iza leđa i nisam vidjela njene oči, tako mi je bilo lakše, a druga terapeutica ju je zabavljala i nekako smo izgurali... a večeras opet i intenzivnije, ono je bilo samo zagrijavanje... uhhhhh

postoje momenti kada bih otrčala negdje na neku livadu i izvrištala se i isplakala i onda se vratila kući da me djeca ne vide takvu... a nemam kad... to su neki momenti koji se čine dugi kao vječnost...

sve će ovo, ako Bog da, jednom biti tek maglovito sjećanje

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

tako mi je žao zbog tvoje priče.malena je ko med preslatka.
toliko sam se svega i naslušala i nagledala,pa ti stolovi,pa taj neprirodan položaj,pa skakanje po stomaku... lijepi carski,dođe mi da platim zanj bar beba bude zdravo a sa mnom šta bude bude.

Zao mi je za tebe i bebu, evo ja sam rodjena sa 5350 kg i isto tako su od mene napravili invalida. Na zalost kod mene je trajno ostalo i evo zivim sa time vec 24 pune godine :-(

_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

bolje da ne ulazih na ovu temu,tako sam slaba na mame i bebe dusa me boli ja bih te doktore tuzila il sama sprovodila pravdu evo Gvendolina ti je kazala bice to super,ja imam sestru od tetke kad je glava izasla babica je povukla i ruka joj je i dan danass ostala nepokretna ali tad nisu imali uslove da lijece kao sto tvoja devojcica ima znam da ce joj to pomoci i da ce biti jedna velika mamina lutkica,jednog dana ce ti ovo biti samo ruzno secanje.Svaka ti cast na hrabrosti

_____________________________

Prije nego sto si se rodila nosila sam te ispod svog srca...Od trenutka kada si dosla na ovaj svijet,do trenutka kad ja odem sa njega,zauvijek cu te nositi u srcu...

oooo draga moja ženo,nek ti Bog podari  hrabrosti i snage da izdržiš takve trenutke.kod moje prijateljice,skoro se slično desilo,kako su dijete izvlačili,istegli joj rukicu u ramenu,al je hvala Bogu dobro.ja sam se porodila prije 5 mjeseci,i taj trenutak kad sam imala trudove niko mi nije vjerovao,već kad je beba počela izlazit ja sam se uspaničila jer je porođajna soba bila prazna.babica je pila kafu u tom trenutku.kad je sestra vidjela bebinu glavicu,otvorila prozor i sa donjeg sprata zvala babicu,digla je s kahvenisanja.užass.a poslije toga je priča za sebe.
izdrži ljubim vas obadvije i sve smo uz vas u teškim trenutcima,jedan veliki

uhhhh, ne znam šta da kažem... u ovakvom svijetu je teško i zdravima koji nemaju nikakav nedostatak, a roditeljima je baš grozno... jesam se tješila gledajući po čekaonicama veću potpuno nepokretnu djecu koju roditelji nose na rukama, dok još mogu... slali su nas po raznim pretragama, dobili smo uputnicu za neuropedijatra, a kada bismo konačno došli na red, slali nas neonatologu jer je eto takva procedura i ona je novorođenče, a ne dojenče (a svaki dan je igrao ulogu) i tako sam zadnji put pokušala na dan kada je napunila mjesec dana i tek onda smo došli do neuropedijatra i satima čekali... a onda nas za svaki slučaj slali da širimo zjenice, ultrazvuk mozga, skrining sluha, ma sve čega su se sjetili, nisam imala vremena ni da odbabinjam i smršala sam u par dana nevjerovatnih 18 kilograma, koji su se, nažalost vratili

jasno mi je bilo da je ne boli, gledala sam i onoga Nicka što je Amerikanac, porijeklom iz naših krajeva i rođen bez nogu i ruku, a evo drži seminare širom svijeta, nedavno se oženio... i znam da će biti dobro i da je za njeno dobro i da se neće sjećati svojih suza ali džaba... boli... malo mi je lakše kada podijelim ovo ovako...

danas smo uradili drugu turu sa većim naponom, opet isto, ali ne dam se ja i hvala vam puno na riječima podrške

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Draga raspolozena mama, moji roditelji nisu imali tu mogucnost da me vode na terapije, jer je bio rat u to doba. Mislim da cinis pravu stvar, jer svaki doktor je meni osobno rekao da bi sada imala zdravu ruku da su me vodili na terapije...

Al ni ja se nedam, ukoliko vidis da nebude bolje uci djete da zivi sa tim, to je najbitnije. Mene su moji naucili da zivim s time i makar sam im na tome zahvalna, a sto me nisu vodili na terapije , pa Boze dragi razumijem. Ako imas mogucvnost vodi ju na terapije. Ozdravit ce brzo samo budite uporni i neodustajte :-)

_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

hvala na podršci
Ovih zadnjih par dana nije plakala, natovarili smo ispred nje more igračaka NOVIH (stare joj više nisu interesntne) i onda se ona igra i zaboravi da je struja pecka... danas je bila jedna djevojčica treći razred i imala je manji problem, ona je mogla micati prstom a sada samo ne može rotirati šaku, i snalazi se, jedva se primijeti, i to baš ako se zagleda...
Andy_Bec23 tvoji roditelji su super uradili što su te naučili da živiš s tim... inače sam psiholog po struci i vjeruj mi, ljudi koji se ne znaju nositi sa životnim problemima i slično, pa makar i potpuno zdravi, to je zapravo jedan veliki i ozbiljni nedostatak u svakodnevnom životu jer je mentalna higijena jako važna za život sa smislom, pogotovo u današnjem vremenu...
Nagledala sam se svega po bolnici, najgore je kada dijete nešto boli, nakon svega što sam vidjela po čekaonicama pomislila sam kako ovo maltene nije ništa...


_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

raspolozena mama jako mi je zao zbog bebice, ali javljam ti se da ti ulijem nadu da jos uvijek nade postoji. Mom zarucniku su isto tako zeznuli desnu ruku, to jeste desno rame i zivce. Sreca on je ljevak. Kao beba je isao na fizikalne terapije, banje i nema sta nije radjeno, medjutim ta ruka nikad nije bila kao druga, hocu reci nikad nije dosegla snagu lijeve ruke. MM ima 34 godine, profesionalni vozac po zanimanju i bubnjar od svoje 15 godine. Koristi desnu rulku maximalno, i nikad mu ona nije predstavljala bilo kakav hendikep. Ruka mu se nikad nije razvila, misic skoro i nevidljiv, i ruku moze ispruziti samo do sredine stomaka.
Ali sve to njega nije zaustavljalo da bude ovo sto je danas, da postane ono sto je cijelog zivota htjeo da bude, i sto je najvaznije nikad se nije stidio svoje ruke.
Ja tvojoj bebi zelim srecu, da uspijete preboliti sve sto se preboliti mora.
Glavu gore i kroz zivot.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

I mojoj bebi su na porodu slomili claviculu i ima parezu lijeve ruke.Ruka je bila bezivotna mlohava i visila je bukvalno kao kesa.Jedino je prstice mogla micati i to mi je u tom trenutko jedino davalo nadu da nije sve izgubljeno.Ona jest bila velika beba 4950 ali doktorica je posve bila nestrucna.Krenuli smo sa mjesec dana sa vojtom svaki dan po 4 puta vjezbala sam sa njom kuci ti su dani bili najtezi u mom zivotu i sada kada se sjetim zaplacem.Svaki dan vjezbe,plac....nista dugo nije postojalo.Oporavak je tekao sporo mjesec dana se nedogodi nista a onda tek nesto malo ali nisam odustajala iako nam je objema bilo tesko ali sam nastavljala sa vjezbom.Znala bi cesto nocu budna biti posmatrati je dok spava,plakati milovati ruku i pitati samu sebe zasto se nama ovo moralo dogoditi.Sada moja D ima 18mj vjezbe neradimo skoro 9 mj jer ona ne zeli ojacala je i pruza otpor rukica je dobro sluzi se s njom nestedi je,jednake su duzine,debljine,jedino sto ne moze sa njom je podici iznad glave moze samo do visine ramena,ne moze je saviti iza ledja,i mada su mi govorili da dlanom nikad nece moci dodirnuti lice ona to moze ali mene brine sto ona stalno grize palac te ruke nokat je otkinula jedva sam prst spasila sada stavljam zavoj.Na to su mi rekli da djeca sa ovom dijagnozom uvjek nesto kao ceprkaju prste bolesne ruke al mene plasi da li ona uopce osjeca dali ima osjet jer nije mi jasno kako je nije bolilo ipak to je nokat.I brine me rame ono jest isto kao i kod zdave ruke ali ima jedan misic koji se nije razvijo pa izgleda da je malo spustenije.Ja bih molila ako ima neko koje vec odrastao koji ima ovu dijagnozu da se javi

Draga moja jako mi je zao za tvoju bebicu, evo ja zivim sa time vec 24 godine, ja imam osjecaj u ruci, ne mogu da ju ispravim, znaci u laktu mi je savijena ruka , niti dignut iznad glave, ne mogu okrenit saku da mi neko stavi nesta na ruku, ruke mi je kraca za 3,5 cm a isto tako i prsti te mi je rame manje razvijeno i spusteno....

Sve u svemu mogla bi uradit neki pregleda da vidis dali ima osjecaj u toj ruci? Jesi li vec bila kod doktora?



_____________________________

Andjeo broj 1 (8 nedelja)

Anna Lina 12.04.13'-12.04.13' uvjek u nasim srcima

16.12.14' Rodilo se nase sunce, mamin zivot :-))

25.08.17' Rodio se nas mjesec, Bakin život ;-))

meni su rekli da djeca sa ovom dijagnozom nikad nece moci uraditi tri stvari a to je da nece moci dlan ispruziti,ruku podici do kraja i ruku saviti na ledja,ja vjerujem da pojedini slucajevi ruku porave vjezbama do savrsensta,to je moje misljenje,mi smo vojtom i pomalo bobathom rukicu spasili,kazem spasili jer ruka je bila toliko unistena da je to bilo strasno,naravno nisam uspjela popraviti je do savrsenstva,vjezbe vise neradimo jer to je nemoguce sada kada je ona ojacala opire se ne zeli,djete ne zna ne shvata,ali kada malo poraste nastavljamo,mada u odraslijoj dobi savjetovali su joj plivanje,njoj su rukice iste debljine i duzine,jednake su kao i sakica i prstici,savija je u laktu,hrani se sa njom,dira kosu,uho,dlanom lice dira,rame nije toliko spusteno vec misic jedan malo je manji ima ko malo udubljenje,ne moze je podici do kraja moze visinom ramena,ne moxe je saviti na edja niti dlan ispruziti,stalno palac ceprka grize nokat otpao i to me zabrinulo bojim se da ima slab osjet imamo zakazan pregled krajem maja pa cemo vidjeti

i zamolila bi te da mi kazes da li je moguce eto ti si odrasla osoba dali mozes sama sebe nekako pomoc da npr dlan ispruzis,ja sve mislim da cu uspjet kad moj D bude veca i kada bude shvatala da je nagovorim da dlan ispruzi,dali je to moguce,kakav je osjecaj to,ili dali zdravom rukom mozes namjestiti dlan bolesne i tako da ostane....ne znam pitam dali je izvodljivo da sam sebe natjeras nekako,i mozesli mi reci koje vjezbe si ti radila,kako si se kroz zivot sa tim nosila jesu postojale stvari koje nisi mogla raditi bas zbog ruke.....zanima me sve vjerujmi bojim se i plasi me kako ce se moja D nositi sa tim kroz odrastanje jer to je dijagnoza za cijeli zivot,plasim se i jako sam zabrinuta

evo mene opet, dugo me nije bilo... malenoj je skoro 15 mjeseci i konačno smo prestali sa Vojtinim vježbama i mogu vam reći da mi je laknulo, sada možemo početi imati normalan život, možemo ići na izlete, u goste, a ne sve navrat-nanos... vježbe se ukidaju kada se beba ustabili na nogama...

sutra aBd idemo na slijedeći tretman fizioterapije (plus Bobath), elektrostimulacije i bioptron zračenja...

rukica napreduje pravo... još ne može podići šaku, a prstićima tek neznatno mrda, vjerovatno, kao što je i prognozirano, neće moći rukom iza leđa, niti skroz gore, ali šta je tu je...

kad se samo sjetim kakva je bila kad sam je razmotala, totalno nepokretna, rame, lakat prsti i mlitava, bezoblična, ne raspoznaje se gdje joj je lakat, katastrofa... još su joj pisali dijagnozu paralize (teškog i trajnog oštećenja) u početku

ne sekiram se ja zbog tih par pokreta, pa i ako joj daju nižu ocjenu na tjelesnom jer eto nešto ne može, neće biti balerina...

Upoznala sam jednu ženu čiji muž može skoro sve, samo ne može skroz uspraviti ruku ravno iznad glave, nego malo manje, pa eto, radi, oženio se, treće dijete na putu, nikad ne biste ni skontali da je imao povredu...

ono što mene pravo, ali baš pravo ljuti su slijedeće stvari:
i dalje tvrde da im je OK procedura (obavezan klistir, brijanje, nema hodanja za vrijeme trudova, babice ne vjeruju da se žena poraša ako ne vrišti, a ako opet vrišti, kažu joj da je paničarka, na porođajnom stolu nema stepenica, žena ide pješke tamo sa djetetom koje je krenulo izlaziti...) i u skladu s tim, ima JAAAKO puno djece kojoj urade isto ovo što su uradili nama, a sve se moglo izbjeći jer pobogu babica neće da digne svoju cijenjenu stražnjicu kada se pozove, a ne porađa se nikad više od jedne do dvije žena, a za to je plaćena...

i drugo što me ljuti je što daju jaaaako malo informacija, otpreme vas iz bolnice sa prognozom da za to treba nekih 3-6 mjeseci, a treba minimum godinu i po, u najboljem slučaju... i vi trčite sprint, mislite stigli ste, kad ono, maraton, a vi potrošili svu snagu, a čeka vas još 55 KM...

Još jedna informacija, sa nama je bila prošli put na klinici jedna djevojčica u drugom osnovne, dolazila na specijalne vježbe da može okretati šaku, i vjerujte, skoro se i ne primijeti razlika...

Ne dao Bog goreg... da recimo dijete ostane bez kisika na porodu i onda samo vegetira...

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

bas me zanima koje su to specijalne vjezbe za okretanje sake bas bi voljela znati

dugo me nije bilo, cvjetno drustvo, ali mislila sam na ovo tvoje pitanje i kada smo bili na toj privatnoj klinici, malo sam špijunirala šta ta curica radi, uglavnom, daju joj one elastične trake (poput konopca za preskakanje) i onda ga provuku kroz one prečke na zidu, kao one police na sali za tjelesni i onda vuče onom rukom na način na koji inače ne može i teško joj je, a drugom vuče nazad, a druga vježba koju sam vidjela je sa tegovima, nalakti se na ležaj, ruka joj je na ležaju do lakta, ona stoji, u ruci teg i rotira ruku (šaku) a da ne pomjera lakat i ostale mišiće, jer su joj problematični (kao i svima sa tom dijagnozom) mišići šake i rotacija iste...

U međuvremenu smo krenuli kod Zlate (profesionalna terapeutkinja, radila je i sa prvim našim predsjedništvom, diže otpisane ljude na noge, nevjerovatno dobra) na tretmane za vraćanje klavikule i lopatice na pravo mjesto, tretmani su jednom sedmično, traju tek par minuta, a svaki put vidimo ogroman napredak... Alma je počela da stavlja zdravom desnom rukom igračke (recimo PEZ figuricu) u lijevu, bolesnu ruku, malo stisne (ne može još jako stisnuti) i desnom razvlači figuricu do kraja, isto to radi i sa kutijcama od žvaka i poklopcima, jednom drži, drugom otvara, čak i lijevom rukom razmazuje kremu po desnoj ruci, a prije nije htjela i nije mogla... radujem se jer još malo, pa se neće na prvu primijetiti veliki zaostatak, prstići su se počeli debljati od korijena do pola, a gore su još tanki i sitni, kad to proradi, valjda će i oni

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno

Draga moja raspolozena mama, pratim vasu pricu od samog pocetka i beskrajno mi je drago sto taj mali borac pobjedjuje u svojim bitkama,,, uspjet cete vi ako Bog da, zelim vam sve najbolje

hvala :)

_____________________________

Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno