IZVORNA PORUKA: Anoniman

Odkad sam se udala postala sam druga osoba, jako povucena, ucahurena i nezadovoljna.

IZVORNA PORUKA: jasmin

Opcenito u zivotu,pa i u ovom problemu svaki covjek treba da si postavi prioritete.
Na prvom mjestu,od ljudi,sam JA!!! Svi drugi ce redoslijedom.
Moras da naucis da te briga za sviju,da tvoj dan ne moze pokvariti nicija namrgodjena faca. Muz ti treba biti veoma bitan,ali ne toliko da si u depresiji zbog njega. Okreni se sebi,a s muzem kad pricas ne bacaj krivicu na njega u smislu...boli me kad ti ovo,ono...smeta mi kad ti...
Kreni sa,ja bih voljela,zeljela...ali lijepo,bez depresije i bez odasiljanja poruke kao da nece biti dobro ako ne bude tako.
Ako na kraju bas budes morala posjetiti lijecnika,pa nije kraj svijeta,dobar razgovor svima godi.

IZVORNA PORUKA: Hanady RR

Imamo dosta tema koje bi mogle biti savjetodavne anonimnoj 1 (vidim ima ih više vrlo brzo)
http://www.ringeraja.ba/forum/re-problemi-u-braku_577374.html
http://www.ringeraja.ba/forum/LJubomora_na_supruga%3F/m_371986/tm.htm
http://www.ringeraja.ba/forum/m_343631/tm.htm

itd...

Na forumu nemmao lječnika koji bi mogli dati svoje mišljenje o istom...al situacije ovakve ili bliske njoj su se pisale i komentirale i savjetovale...pa porčitaj malo, možda činjenica da nisi jedina će olakšati trenutno stanje.
Sretno

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Imam problem psihicke prirode i ne bih zeljela da me neko prepozna jer mi je to veliki bol, zato sam anonimna. Lakse mi je pricati ko anonimna.

Zaista imam veliki problem licne prirode. Odkad sam se udala postala sam druga osoba, jako povucena, ucahurena i nezadovoljna. Udala sam se za covjeka kojeg volim i koji me voli, divan smo par i sretni smo skupa kada smo posveceni jedno drugom i kad nismo u svadji. Sve je krasno. Medjutim od pocetka braka ja imam ovaj problem nezadovoljstva unutarnjeg. Prvo, udala sam se u zajednicu sa kojom inace imam grozno iskustvo kao dijete roditelja koji su zivjeli u zajednici. Ja nemam probleme u smislu da me vrijedjaju i sl., ali pretjerana vezanost mog muza za njih i to sto je uvijek na njihovoj strani sto zakljucim na osnovu toga sto se sa mnom posvadja ili odmah ili kroz nekoliko dana ukoliko sta kazem u vezi njih da nije ok. U meni je to probudilo uzasnu ljubomoru kojoj sam inace sklona. Onda sam na pocetku braka bila opterecena s tom uzasnom ljubomorom na sve i svasta s kojom sam smarala muza, sada je to puno manje, uspjela sam to minimizirati u dobroj mjeri i zelim se ljubomornih misli i slika u glavi kad muz nije sa mnom oslobodit zauvijek. Borim se. Dalje, imam silu obaveza, dijete, skola, kuca, nemam vremena za sebe nimalo, teska finansijska situacija, muz mi pomaze, ali sve s nekom rezervom cini mi se. Prije mi je htio i smece izbacit, oprat sudove kad sam u poslu puno, sada rijetko kad. Na meni je sve. On se kroz posao odmori, organizuju sijela, druzi se, a ja sam bas zatvorena. Ne krivim ga za to, dobar je on meni, najbolji, ali me ne razumije. Ako sam neraspolozena, to njega iznervira. Ispricam mu kako se grozno psihicki osjecam, cak mu kazem da mi mozda i doktor treba i dodje mi trenutak sljedeci dan kad sam napuhana i on se na mene naljuti, eto svadje. Na svadje s njim sam preosjetljiva, vise ih cak ni zdravstveno ne podnosim, slamaju me. Sto ga vise molim da prekine sa svadjom i hladnocom on jos gore iako mu kazem da me to najvise opterecava, to njegovo ponasanje u svadji i da me zdravstveno ubija. Ali on meni na to, valjda u huji, kaze: pusti te price, joj jesi ti meni naporna, dosadna i sl.. A to tako boli. Ako mi je pomogao nesto u zivotu preigovorit ce mi u svadji. Recimo, ja sam njemu nezahvalna sto mi je pomogao dok sam studirala na postdipl. studiju tako sto je posloje posla cuvao vise dijete, bio s djetetom dok ja ucim. A rucak ga je uvijek cekao, ispeglana i spremna odjeca, cista kuca, sve, to nisam od njega trazila da radi iako sam ocekivala da se bar ponudi. Ima li mi pravo prebacivati tu pomoc? Pa svoje dijete je cuvao. Potpuno sam mu posvecena i on mi kaze kako sam nezadovoljna i da mi se ne moze ugoditi. Osim sto je divan prema meni, na sta mu vise trebam zahvalit, sve je na meni. Sve to me dovelo do loseg psihickog stanja. Jos vise sto mislim da on nebi bio takav, bio bi bolji, da nismo u istoj kuci s njegovim gdje mati sve radi. Imam osjecaj da mi ne zeli pomoc zato sto ja nisam vise njegovim na raspolaganju za pomoc, a jos bi mi to trebalo i slomila bih se. Lose sam, treba mi pomoc, kako i gdje da je nadjem? Kako s njim da pricam i ubijedim ga u svoje stanje, da shvati? Ko ce moje dijete cuvat ako se razbolim? Suze mi same liju dok pisem, ali nemam kome reci, kako da me on razumije? Slaba sam pred njim, a volim ga neopisivo, ne mogu bez njega dan zamisliti.

IZVORNA PORUKA: amra_sa

IZVORNA PORUKA: Anoniman

Imam problem psihicke prirode i ne bih zeljela da me neko prepozna jer mi je to veliki bol, zato sam anonimna. Lakse mi je pricati ko anonimna.

Zaista imam veliki problem licne prirode. Odkad sam se udala postala sam druga osoba, jako povucena, ucahurena i nezadovoljna. Udala sam se za covjeka kojeg volim i koji me voli, divan smo par i sretni smo skupa kada smo posveceni jedno drugom i kad nismo u svadji. Sve je krasno. Medjutim od pocetka braka ja imam ovaj problem nezadovoljstva unutarnjeg. Prvo, udala sam se u zajednicu sa kojom inace imam grozno iskustvo kao dijete roditelja koji su zivjeli u zajednici. Ja nemam probleme u smislu da me vrijedjaju i sl., ali pretjerana vezanost mog muza za njih i to sto je uvijek na njihovoj strani sto zakljucim na osnovu toga sto se sa mnom posvadja ili odmah ili kroz nekoliko dana ukoliko sta kazem u vezi njih da nije ok. U meni je to probudilo uzasnu ljubomoru kojoj sam inace sklona. Onda sam na pocetku braka bila opterecena s tom uzasnom ljubomorom na sve i svasta s kojom sam smarala muza, sada je to puno manje, uspjela sam to minimizirati u dobroj mjeri i zelim se ljubomornih misli i slika u glavi kad muz nije sa mnom oslobodit zauvijek. Borim se. Dalje, imam silu obaveza, dijete, skola, kuca, nemam vremena za sebe nimalo, teska finansijska situacija, muz mi pomaze, ali sve s nekom rezervom cini mi se. Prije mi je htio i smece izbacit, oprat sudove kad sam u poslu puno, sada rijetko kad. Na meni je sve. On se kroz posao odmori, organizuju sijela, druzi se, a ja sam bas zatvorena. Ne krivim ga za to, dobar je on meni, najbolji, ali me ne razumije. Ako sam neraspolozena, to njega iznervira. Ispricam mu kako se grozno psihicki osjecam, cak mu kazem da mi mozda i doktor treba i dodje mi trenutak sljedeci dan kad sam napuhana i on se na mene naljuti, eto svadje. Na svadje s njim sam preosjetljiva, vise ih cak ni zdravstveno ne podnosim, slamaju me. Sto ga vise molim da prekine sa svadjom i hladnocom on jos gore iako mu kazem da me to najvise opterecava, to njegovo ponasanje u svadji i da me zdravstveno ubija. Ali on meni na to, valjda u huji, kaze: pusti te price, joj jesi ti meni naporna, dosadna i sl.. A to tako boli. Ako mi je pomogao nesto u zivotu preigovorit ce mi u svadji. Recimo, ja sam njemu nezahvalna sto mi je pomogao dok sam studirala na postdipl. studiju tako sto je posloje posla cuvao vise dijete, bio s djetetom dok ja ucim. A rucak ga je uvijek cekao, ispeglana i spremna odjeca, cista kuca, sve, to nisam od njega trazila da radi iako sam ocekivala da se bar ponudi. Ima li mi pravo prebacivati tu pomoc? Pa svoje dijete je cuvao. Potpuno sam mu posvecena i on mi kaze kako sam nezadovoljna i da mi se ne moze ugoditi. Osim sto je divan prema meni, na sta mu vise trebam zahvalit, sve je na meni. Sve to me dovelo do loseg psihickog stanja. Jos vise sto mislim da on nebi bio takav, bio bi bolji, da nismo u istoj kuci s njegovim gdje mati sve radi. Imam osjecaj da mi ne zeli pomoc zato sto ja nisam vise njegovim na raspolaganju za pomoc, a jos bi mi to trebalo i slomila bih se. Lose sam, treba mi pomoc, kako i gdje da je nadjem? Kako s njim da pricam i ubijedim ga u svoje stanje, da shvati? Ko ce moje dijete cuvat ako se razbolim? Suze mi same liju dok pisem, ali nemam kome reci, kako da me on razumije? Slaba sam pred njim, a volim ga neopisivo, ne mogu bez njega dan zamisliti.

Anonimna, zaista mi je žao što se tako osjećaš. Da te razumijem, daleko od toga.Ti sama najbolje znaš kako i šta osjećaš. Međutim, nema čovjeka bez problema, svima nama nešto fali,i svima nam je naš problem najveći. U tvojim postovima osjeća se pesimizam, nedovoljno poštivanje sebe, pretjerano sitničarenje i analiziranje stvari, konfuzija... Nekad mi se čini da sama tražiš i izazivaš probleme, ti najbolje znaš. Bilo bi zaista dobro da potražiš stručno mišljenje, psihologa i sl. Tebi očito treba dosta dobrih i kvalitetnih razgovora. Ali budi svjesna da ti ni jedan psiholog i doktor neće pomoći dok ti sama realno ne sagledaš stvari i dok sama sebi ne pomogneš. Pozitivno je da između tebe i tvog muža ima ljubavi, to jako puno znači.Nemoj da i to uništiš.Radi na sebi, radi na poboljšanju vašeg odnosa... Razgovarajte umjesto što prigovarate jedno drugom, budi realista a ne pesimista, nauči da voliš sebe i da si sama sebi najvažnija.Sa svojom svekrvom izgradi odnos koji se bazira na uzajamnom poštovanju.Sve ima gore od goreg.Budi zahvalna Bogu što ste živi i zdravi oboje. Iz mog ugla tvoj problem nije nerješiv, i nije veliki.Odgovor je u tebi, pronađi ga.

IZVORNA PORUKA: hanabanana

Moj muž nije nikada MENI iznosio smeće, prao MENI suđe, pomagao MENI u čišenju kuće, čuvao MENI djecu dok ja učim, čitam, depiliram, ili kafenešim s drugaricama.

Ja sam odabrala da živim sa osobom koja je smeće iznosila i u svojoj kući, a ne nužno SVOJOJ materi, koja je prala sudje i kod kuće, a nije prao materi i kojem je normalno da se ruča u pet sati.....a jel to juha sa glavnim jelom i salatom, ili pašteta najmanje je bitno.

IZVORNA PORUKA: milenium

IZVORNA PORUKA: hanabanana

Moj muž nije nikada MENI iznosio smeće, prao MENI suđe, pomagao MENI u čišenju kuće, čuvao MENI djecu dok ja učim, čitam, depiliram, ili kafenešim s drugaricama.

Ja sam odabrala da živim sa osobom koja je smeće iznosila i u svojoj kući, a ne nužno SVOJOJ materi, koja je prala sudje i kod kuće, a nije prao materi i kojem je normalno da se ruča u pet sati.....a jel to juha sa glavnim jelom i salatom, ili pašteta najmanje je bitno.

dobro hanabanana,ti si sebi našla takvog,baš super za tebe ona sebi nije našla takvog i šta sad?! sad je kasno za vratit vrijeme natrag!da se možda ponovo uda?razvede? žena je pitala kako sad dalje kad ima takvog čovjeka kakvog ima i kad je stanje takvo kakvo je,a ne za koga je se trebala udat i kakvo je sve trebalo bit.
svi mi zamišljamo i očekujemo sve najbolje kad se udajemo ali nažalost to često ne bude tako.

anonimna,ako će ti biti lakše razgovaraj s psihologom,a muža bih kaznila,ako njemu ne smeta vreća puna smeća nek tako stoji pravi se da ne smeta ni tebi ako imaš toliko posla i ne stižeš sve,nemoj glumit superjunakinju i forsirat se,nek stoji.kad vidi da nemaš kad,ne stižeš i treba ti pomoć možda sam shvati da treba i on uskočit i pomoć.

IZVORNA PORUKA: hanabanana

Iz svega ovog ne želim da misliš da sam ja kraljica majka, ni slučajno, ja sam žena koja je ovo gore gledala u vlastitom domu, i kojoj je ovakvo stanje stvari i ponašanja normalno. Ljudi nas cijene i poštuju onoliko koliko mi sebe cijenimo i poštujemo.

Mislim da je najbitnije da svi skupa shvatimo da sebi trebamo biti najbitniji. AKo nismo dobri sebi, nećemo biti dobri ni kome. Ja ako nisam sa sobom dobra ne mogu biti ni dobra majka svojoj djeci, ni dobra žena, ni dobra kći, ni dobra sestra.

Mislim da je najbitnije da svi skupa shvatimo da sebi trebamo biti najbitniji. AKo nismo dobri sebi, nećemo biti dobri ni kome. Ja ako nisam sa sobom dobra ne mogu biti ni dobra majka svojoj djeci, ni dobra žena, ni dobra kći, ni dobra sestra.

IZVORNA PORUKA: hanabanana

Ja sam upravo dala i odgovor na ovo tvoje boldirano.

Iz svega ovog ne želim da misliš da sam ja kraljica majka, ni slučajno, ja sam žena koja je ovo gore gledala u vlastitom domu, i kojoj je ovakvo stanje stvari i ponašanja normalno. Ljudi nas cijene i poštuju onoliko koliko mi sebe cijenimo i poštujemo.

Mislim da je najbitnije da svi skupa shvatimo da sebi trebamo biti najbitniji. AKo nismo dobri sebi, nećemo biti dobri ni kome. Ja ako nisam sa sobom dobra ne mogu biti ni dobra majka svojoj djeci, ni dobra žena, ni dobra kći, ni dobra sestra.