Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.

L.V. Bethoven

''...Ima u dusi mojoj oziljak koji samo u snu boli.
I ne znam od kog bola on je ostao,i da li je to bilo jutro ili suton kad se urezao u moju dusu..." Takva je nasa dusa.
Ispunjena uspomenama koje nas rastuze,nasmeju,zabole. Ponekad namjerno diramo te stare oziljke iako znamo da nas ceka neprospavana noc....''

D. Maksimović

eto večeras mi ovaj citat odgovara možda je i prije pa sam ga pisla, al nije zgoreg da se ponovi gradivo


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Spoznaj svoj mrak i on ce nestati, tada ces saznati sta je svjetlost.
Spoznaj svoja lazna ubjedjenja i ona ce se izgubiti,samo tako otkrices sta je sreca!!!

_____________________________

Ljube vas Lamija i mama :)

"Kad nam sreća zatvori jedna vrata, često nam otvori i druga, ali mi
ponekad znamo predugo gledati u ona zatvorena i ne vidimo otvorena." - Helen Keller

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu
prihvataju na sebe ulogu dobre duše.
Uvek je neuporedivo lakse verovati u sopstvenu dobrotu,
nego se sukobiti sa drugima
I boriti se za svoja prava.
Sigurno je lakse otrpeti uvredu ne uzvrativši je,
nego smognuti hrabrost
I upustiti se u borbu sa jaèim od sebe;
uvek možemo reæi da nas baèeni kamen nije pogodio,
a onda tek noæu ,
u samoæi,
dok nas sustanar ili supruznik spava,
oplakivati,
u potaji ,
svoj kukavièluk!

Djavo i gospodjica Prim - Paulo Koeljo


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

MAJKO

Starim, za moju majku sam još uvek mali. Sjedim, a kod nje sam još dijete. Jedino je ona zbog mene prolijevala suze, mlijeko i krv. Svi su me zaboravili, a ne i moja majka. Svi su me napustili, osim moje majke. Svijet se za mene promijenio, ali ne i majka. Allaha ti, majko, koliko si puta brisala suze sa obraza kada sam išao na put? Koliko si neprespavanih noći imala kada sam bio odsutan? Koliko si noći uz mene provela kada sam bio bolestan?

Majko...

Kada bih dolazio s puta, čekala si me na vratima suznih očiju od radosti; a kada bih odlazio, pratila si me sa tugom u srcu.

Majko...

Nosila si me pod svojim rebrima, u bolu i patnji. Rodila si me sa jaucima i uzdisajima. Zagrlila si me i dočekala poljupcima i osmjesima.

Majko...

Nikada nisi zaplakala dok meni san nije pao na oči. Nisi pošla da se odmaraš dok ja ne bih postao sretan. Kada bih se osmjehnuo, i ti bi se nasmijala iako nisi znala razlog. A kada bi došao tmuran, ti bi zaplakala iako ne znaš zašto. Oprostila bi mi prije nego pogriješim i zaboravila prije nego se pokajem. Opravdala bi me prije nego što se ispričam.

Majko...

Ko bi me pohvalio, povjerovala bi mu i da me je proglasio vladarom ljudi i Mjesecom punim. A ko bi me kudio, ne bi mu vjerovala ni da dovede najpoverljivije svjedoke. Samo si ti uvjek bila zauzeta brigom o meni.

Majko...

Ja sam najvažnija stvar za tebe; najlepša priča; slatka želja; činiš mi dobro i misliš da to nije dovoljno; topiš se od čežnje za mnom...

Majko...

Kada bi suzama zahvalnosti mogao oprati tvoja stopala i ponijeti, od stida, tvoju obuću.

Majko...

Volio bih kada bi mogao preuzeti tvoju smrt i svaku nevolju koja te zadesi.

Duša mi govori da me uništavaš
Žrtvujem se za tebe, znala to ili ne.

Gospodaru, oprosti mojim roditeljima; smiluj im se kao što su oni meni, kada sam bio dijete, njegovali...

Izvor: Najsretnija žena na svijetu - Dr. Aid El-Karni.

_____________________________

"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke"
10.11.2009.
30.0

e joj frenki
baš ovo o majci tako mi teško ovih dana pada
ali divna je
sigurna sam nećeš se ljtiti da je prekopiram u malu knjigu svojih najdražih citata.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

a ne draga... i ja sam je prekopirala iz doticne knjige... tako me je dirnula i mislim da se vecina forumasica moze pronaci u njoj....

_____________________________

"Postoji trenutak u zivotu zene u kome je svaka suza zlatna,trenutak kad sunce obasja dusu i nestane mraka.Trenutak kada znamo da mozemo,da smo istovremeno i nezne i jake,kad ugledamo dva oka najmilija,Trenutak kada postanemo majke"
10.11.2009.
30.0

Večer nad gradom...Dragutin Tadijanović

_____________________________

Vjerujem u anđele jer jedan sniva u mom naručju!

Noćas priznajem njema sam pred bujicom osjećanja koja naviru u moje srce, ali ih usne stisnute pred surovom stvarnošću neznaju izreći ... Ostaju zakopana u mojim razbacanim mislima nudeći tišinu prolaznost ... Gdje sad da te tražim, tugo moja, u sjeni noći kao što je ova, u smiraju dan, u ružinom pupoljku, u jesenjoj kiši, u talasima, u tišini ...Ili da te tražim u sebi, gdje te nosim ponosna na ljepotu kojom te okružuju moje misli ... Ili da te tražim u tišini mog postojanja, ili da te tražim u još jednom snu o nama ...

vjerovatno već napisano...ali ponavljanje je učiteljica znanja...a meni noćas ovi citati na um nalijeću...valjda da mi daju do znanja...tako je moralo biti

''''Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za šta znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putevi vode do nje, sve što činimo to je priprema, za nju, priprema čim zakmečimo udarivši čelom o pod, uvijek je bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe. Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo čas, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo dan ili čas. Zemaljski je život varljiv, vječnost je bolja''''''''


''''Živi ništa ne znaju. poučite me mrtvi, kako se može umrijeti bez straha, ili bar bez užasa.
Jer, smrt je besmisao, kao i život ''''''''

"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života."
M. Selimović- Derviš i Smrt

< Poruku je uredio Hanady RR -- 24.5.2010 0:15:22 >

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Samo danas živim, zato ću u svoje srce usaditi sjeme dobra i očistiti ga od korova zla i grijeha, od oholosti, samoljublja, licemjerstva, zavisti, mržnje, zlobe i loših misli.

Samo ću danas živjeti, zato ću biti od koristi drugima, lijep primjer davati, bolesnika posjetiti, ići na dženazu, izgubljenog uputiti, gladnog nahraniti, čovjeku u nevolji pomoći, za mazluma se zauzeti, za nemoćnog zalagati, nesretnika utješiti, učenome poštovanje ukazati, djetetu se smilovati i starca uvažavati.

Samo danas živim, a prošlost se okončala, nestala, zašla poput Sunca. Zato za njom neću plakati, neću joj ni trenutak svoje pažnje pokloniti jer ona nas je napustila, otišla i neće nam se više nikada vratiti."

A što se tiče budućnosti, ona leži u svijetu nepoznatoga, zato se ne želim zamarati snovima i dušu iluzijama predavati, jer sutra je ništa, još nije stvoreno, niti ikakvog spomena ima.

Čovječe, tvoj dan jeste samo tvoj. Kako li je divna ova rečenica što stoji u riječniku sreće za one koji žele ljepši i svjetliji život.
Dr.Aid el-Karni(Ne tuguj)

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

"Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvim viđenju i po spoljašnjim utiscima."
                                          Mesa Selimovic

Čuj...
Otkrit ću ti jednu tajnu...
Ne ostavljaj me nikada samu,
nikada samu kad neko svira
Jer...
mogu mi se učiniti duboke i meke
oči neke, sasvim obične
Može se desiti da tonem u zvuke
pa ću ruke, svakome pružiti.
Il' mogu reći u času tome
čudesnu sjajnu prekrasnu tajnu...
KOLIKO TE VOLIM

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

...ponekad je vidim ležeći u snu
kao igru sijena na mom ramanu
blijedo svjetlo iznad površine tupih koraka
koliko još ima do očaja....
Darovat ću ti plavog goluba
imaj srca kad pokuca na tvoja vrata
ne gledaj unjemu prolaznika bez alibija
ne gledaj u njemu plavog goluba...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

ne znam je li ko vec posatvio ali ovaj citat je meni jedan od omiljenih MEsa Selimovic " Dervis i smrt"



Shta smo to onda mi? Lude? Nesrecnici?
- Najzamrsheniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu shalu kao s nama. Do juche smo bili ono shto danas zhelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni neshto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozhemo vishe nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac shto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vishe toka ni ushca, suvishe malen da bude jezero, suvishe velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjeccanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadnishtva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadrzhavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rjeshenja. Preziru nas i bracca i doshljaci, a mi se branimo ponosom i mrzhnjom. Htjeli smo da se sachuvamo, a tako smo se izgubili da vishe ne znamo ni shta smo. Nesreca je shto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi sluchajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezheni i tvrdi, veseli i tuzhni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se sluchajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti? Zar bez razloga pushtamo da zhivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unishtavamo, ali isto tako sigurno? A zashto to chinimo? Zato shto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znachi da smo poshteni. A kad smo poshteni, svaka chast nashoj ludosti!

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Tu spava casni ljudski uzlet,

pepeo pao preko knjiga,

al` da sasvim stresao bi ga,

Morat ces jednu rukom uzet!


_____________________________

EMIL,7.9.2008.

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana......

i neke stvarčice od "heredi" porcelana..........

i jedan pulover u kom si bila.



I ostala je ploča"best of ry coodera".........

i fina mala kutijica za puder.........

i ja sam te ostao željan dok me bude........

Moja mila.



Najdraža i uvijek me rasplače ovaj dio.
.Đorđe Balašević  "D mol".

< Poruku je uredio koka i po -- 3.6.2010 20:17:23 >

Jos sam bio sasvim mlad
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je dosla da se kupa
lepa protina kci

Nije znala gde sam ja
da je gledam krisom
kroz trsku i sas,
a preko reke
noc je pala kao plast

Mesec tinja nad vrbakom
srebri nebo zvezda roj
a kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj

O, srce ludo, ludi sni
vec se moji drugovi momcili svi,
a ja sam hteo samo jedno,
lepu protinu kci

Cudnom pesmom zvoni drum
te su zime
svatovi dosli po nju,
iz daleka neki svet
za mene tudj
bas sam prosao sokakom,
padao je prvi sneg

I jos ponekad
zazvone praporci,
sto je odnose ko zna gde

Da se zenim imam kad,
ja sam eto ostao
momak do sad

Nikad vise nisam
sreo lepu protinu kci
jedan zivot miran, tih

Nekad bacim kartu
il'' napisem stih,
stvari teku,
ja se drzim izvan njih

I ljubim dobre, ljubim lake,
neke prave, a neke ne
i sve su vile, sve su kraljice,
i sve su nevazne naspram nje




< Poruku je uredio Mirkica -- 3.6.2010 20:39:26 >

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Jedan od ispravnih prethodnika prenosi da je čitao u jednoj od objavljenih knjiga u kojoj je Uzvišeni Allah objavio (u prijevodu značenja): "Zar se u teškoćama može imati nada u nekoga mimo Mene?! Teškoće su u Mojoj Ruci, ja Ja sam Živi, Vječni! Zar se s nadom u jutarnjim časovima, može kucati na vrata mimo Mojih?! A u Mojoj Ruci su ključevi od svih kazni. Moja vrata su otvorena onome ko od Mene traži kada ga nevolja zadesi, ili koji se u Moju milost nada kada u sve druge nadu izgubi.Ko je taj koji je pokucao na Moja vrata a da mu ih nisam otvorio?! Kod mene je kraj nadanja pa kako se onda nade mogu presjeći?! Zar sam Ja škrt, pa me moj Rob smatra škrticom?! Zar i dunjaluk i Ahiret, i plemenitost i dobrota ne pripadaju Meni? Pa šta onda one koji se nadaju sprečava da se Meni nadaju? Kada bi se sakupili stanovnici nebesa i Zemlje, pa kada bi svakome dao onoliko koliko sam svima dao, i kada bi svako ispunio svoja nadanja, ne bi to umanjilo od Moje vlasti ni koliko trunčić! Kako može nestati carstvo koje Ja održavam?! Pa neka su daleko oni koji su izgubili nadu u Moju milost! I neka su daleko oni koji prema Meni griješe i koji nasrću da čine ono što sam Ja zabranio!"

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Naposletku
Naposletku, ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila

To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu

Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim

Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim

Ref.
Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada

Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan

Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno

Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna
Balasevic

"Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti, on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu."



_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Derviš i smrt bih mogla čitati stalno, a da mi, dok čitam, u pozadini pjevuši Balašević...Eh to je za mene idealna kombinacija

_____________________________

Ljubav mamina i babina,16.2.2010 - 10.4. 2010. :(
Uvijek ćemo te voljeti najviše na svijetu ljubavi naša najveća <3
Ljubav drugorođena, ljubav oduvijek,zauvijek... 08.11. 2013.