ja volim Prever-a

evo malo onoga što znam napamet

To lice ljubavi opasno i nezno

To lice ljubavi
opasno i nezno
jedne se veceri javi
posle predugog dana
Mozda je strelac bio
sa lukom
ili svirac
sa harfom
Ne znam vise
Zaista ne znam
Znam samo
da me je ranio
mozda strelom
mozda pesmom
Znam samo
da me je ranio
iz srca krv mi tece
Vrela me suvise vrela
ljubavna rana pece.

VRT

Hiljade i hiljade godina
Ne bi dovoljne bile
Da iskazu
Onaj trenutak vecnosti
Kad si me poljubila
Kad sam te poljubio
Jednog svetlog julskog jutra
U basti Emine u Parizu
U Parizu
Na zemlji
Na zemlji koja se u zvezde racuna!


i naravno nezaboravna

Barbara

Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom tog dana
A ti si hodala nasmijana
Rascvjetana očarana pokapana
Pod kišom
Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja-ja sam se isto tako smješkao
Sjeti se Barbara
Ti koju ja nisam poznavao
Ti koja me nisi poznavala
Sjeti se
Sjeti se ipak tog dana
Ne zaboravi
Neki se čovjek pod trijem sklonio
I on te je zazvao po imenu Barbara
I ti si potrčala k njemu pod kišom
Pokapana očarana rascvjetana
I njemu se bacila u naručaj
Sjeti se tog Barbara
I ne ljuti se na mene ako ti kažem ti
Ja kažem ti svima koje volim
Pa i onda ako sam ih vidio samo jedanput
Ja kažem ti svima koji se vole
Pa i onda ako ih ne poznajem
Sjeti se Barbara
Ne zaboravi
Onu pametnu i sretnu kišu
Na tvome sretnom licu
Nad onim sretnim gradom
Onu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom s Ouuessanta
O Barbara
Kakva li blezgarija rat
Što je s tobom sada
Pod ovom kišom od željeza
Od vatre čelika krvi
A onaj koji te u svome stezao zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je mrtav nestao ili još je uvijek živ
O Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Kao što je kišilo onda
Ali to više nije isto i sve je upropašteno
Ovo je kiša od strašne i neutješne žalosti
Ovo više nije ni oluja
Od željeza čelika krvi
Posve jednostavno oblaci
Koji crkavaju kao štenad
Štenad što nestaje uzvodno nad Brestom
I odlazi da trune daleko
Daleko veoma daleko od Bresta
Od kojeg ne ostaje ništa

e narednu volim ali nažalost nju neznam napamet...sad kontam da je naštrebam...milion puta sam je pročitala i isto toliko nakon čitanja djelove joj ponavljala

Doručak
sipao je kafu
u solju
dolio mlijeko
promijesao
kasicicom
popio bijelu kafu
i ispustio solju
ne govoreci nista
zapalio cigaretu
pravio kolute
dima
otresao pepeo
u pepeljaru
ne govoreci mi nista
ne gledajuci me
digao se
stavio sesir
na glavu
obukao kisni mantil
jer je padala kisa
i izasao na kisu
bez rijeci
bez pogleda
a ja sam se
uhvatila za glavu
i plakala


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Zaklinjanje - Jevgenij Jevtusenko

Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoci,
Nek sam daleko i ne mogu doci,
Svoj san o meni ipak predaj noci
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoci,
Sto godi kao more mekih noci.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske case i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
teznje tvog dana neka hrle same
Ali u noci uvek misli na me.
Osecas li, kroz dozive sirene,
Kroz vetar kada k oblacima krene
Svu patnju moju, i sta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sene,
Gde sklapas oci, jer pune su zene
Bola i srece sto se casom smene.
Preklinjem te u tihanoj tisini,
Ili uz tutanj kise u visini,
Ili u sneznoj blistavoj belini,
Il kroz san sto se ko java cini
Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci,
Na mene misli svake zimske noci .

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Nezvani gost
-Mira Alečković-

Zašto si došao,
a ja te nisam zvala.
Ja nikada ne zovem ljubav,
ona mi dode sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došao,
a ja te nisam zvala.
I kad te ne zovem,
na tebe ipak cekam.
Udi, meni su uvek
snovi dragi gosti.
Žena je uvek nekog
željna, i sama.
I žena uvek sanja.
Udi; reci ce:sanjari.
Udi; reci ce: lude.
A ima ih koji ce reci
da smo starinska deca
što namerniku s puta
iznose hleb i so...
A sve je novo u meni...
u ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

To može samo žena
Arsen Dedić

To može samo žena koja ljubi
tražiti malo, poklanjati sve.
Dani su teški, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna još da čeka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraća se rijeka,
a ona još uvijek stoji tu.

To može samo žena koja ljubi
pružati nježnost i živjeti bez nje.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

hanady za Prevera.a znaš li onu njegovu:''za tebe ljubavi moja''?!

za tebe ljubavi moja
Prever

Otisao sam na pticju pijacu I kupio pticeza tebe
ljubavi moja

Otisao sam na cvetnu pijaci I kupio cveceza tebe
ljubavi moja
Otisao sam na pijacu gvozdja I kupio okove Teske okoveza tebe
ljubavi moja
A onda sam otisao na pijacu roblja I trazio te Ali te nisam nasao ljubavi.



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

hvala hanadi,sad mogu mirno leć.laku noć

đorđe balašević- Dođoška

Njenog brata znao sam tako, iz cuvenja
nisam puno mario za te Dodjose
vukla se ko kornjaca jedna jesen lenja
spori dani davno prodjose
pretio je da ce on
na put da mi stane
i da mu se sestre okanem

A mi smo samo
setali i pomalo kisli
dobro sam se nagled'o njenih koraka
druge su mi devojke pobegle iz misli
prhnule ko jato cvoraka
tih je dana zvonilo
u cast Malog Princa
i odvaznog Bilbo Baginsa

Na svim mojim crkvama satovi su stali
kazaljke se srecom bas tada sklopise
sto hiljada reci znam,
al' jedna mi fali
da nju kako treba opisem
i sram ga bilo, gospodo,
ko pomisli lose
al' ni nalik na druge Dodjose

Otad bas ne uzimam
svaku sto se pruza
srce se odupire, pa se privikne
al' zumbuli su zumbuli,
a ruza je ruza
pa da na kraj sveta iznikne
ma da se redom postroje
odavde do coska
ni jedna ko moja Dodjoska
ta, idi, ni jedna ko moja Dodjoska

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

knjiga "Ljubav je sihirbaz, babo"- Nura Hubijar:
"...Ljubav je sihirbaz. Pokreće život i u život vraća. Liječi, krijepi, oplemenjuje. Sve boli, jade, tuge, gorčine potire, ne zna za prepreke. Ne priznaje zakone, norme, regule. Jedino je ona moćna, moćnija i od vremena i od smrti..."

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Đorđe Balašević - Provincijalka


               ...
Napisi mi pesmu, molila je
I nisam znao da li cu umeti
Voleo sam ju tako lako
A tako sam tesko to znao da pokazem
A, onda odjednom raspored
madeza na njenim ledjima
Kao tajna mapa pokazao mi je
U koju zvezdu treba da se
zagledam, i - tako
Eto ti pesma, ludo jedna...

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

STREPNJA
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva.

Desanka Maksimovic

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Rabindranat Tagore "Gradinar"

Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem strahujući da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što imam za te; ali se ne usuđujem strahujući da mi se neće vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću.
Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usuđujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce rečima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usuđujem, strahujući da bi mogla oktriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u tvoje društvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Alhemičar
Paulo Koeljo

...ali vjetar se opet podigao. Bio je to levant, vjetar koji dolazi iz Afrike. Nije donosio miris pustinje niti prijetnju da će Maveri krenuti u osvajanje. Umjesto toga donodio je miris kojije on dobro poznavao, kao i zvuk jednog poljupca-koji je stizao polako, polako, sve dok se nije zaustavio ne njegovim usnama.
Mladić se nasmješio. Ona je to po prvi put učinila.
Dolazim Fatima-reče on....




_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Movie Quotes From 'The Notebook':
Duke (in voice-over narration): "I am no one special, just a common man with common thoughts. I've led a common life. There are no monuments dedicated to me, and my name will soon be forgotten. But in one respect, I've succeeded as gloriously as anyone who ever lived. I've loved another with all my heart and soul, and for me, that has always been enough."
Duke (reading): "Summer romances end for all kinds of reasons. But when all is said and done, they have one thing in common: They are shooting stars-a spectacular moment of light in the heavens, a fleeting glimpse of eternity. And in a flash, they're gone."
Excerpt from a letter from Noah to Allie: "The best love is the kind that awakens the soul and makes us reach for more, that plants a fire in our hearts and brings peace to our minds. And that's what you've given me. That's what I'd hoped to give you forever."
Duke (to older Allie): "I think our love can do anything we want it to."

< Poruku je uredio teacher75 -- 25.1.2010 2:27:37 >

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Zivot je zanimljivo rvaliste u kojem jedni padaju, drugi pobjedjuju, a ne zato sto su gluplji ili pametniji, vec zato sto su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne treba zaliti, bili bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slucaj ili sreca bacili nekome na ledja. Ne treba se uzbudjivati ni zbog cega, i najbolje se svemu smijati,i paziti da ne dodjes pod zrvanj. Ako neces da budes odozgo, pričuvaj se da ne budes odozdo, i zivi kako ti je volja.

Tvrđava- M. selimović


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

shakespeare- All the world's a stage
All the world's a stage,
And all the men and women merely players:
They have their exits and their entrances;
And one man in his time plays many parts,
His acts being seven ages. At first the infant,
Mewling and puking in the nurse's arms.
And then the whining school-boy, with his satchel
And shining morning face, creeping like snail
Unwillingly to school. And then the lover,
Sighing like furnace, with a woeful ballad
Made to his mistress' eyebrow. Then a soldier,
Full of strange oaths and bearded like the pard,
Jealous in honour, sudden and quick in quarrel,
Seeking the bubble reputation
Even in the cannon's mouth. And then the justice,
In fair round belly with good capon lined,
With eyes severe and beard of formal cut,
Full of wise saws and modern instances;
And so he plays his part. The sixth age shifts
Into the lean and slipper'd pantaloon,
With spectacles on nose and pouch on side,
His youthful hose, well saved, a world too wide
For his shrunk shank; and his big manly voice,
Turning again toward childish treble, pipes
And whistles in his sound. Last scene of all,
That ends this strange eventful history,
Is second childishness and mere oblivion,
Sans teeth, sans eyes, sans taste, sans everything.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Dylan Thomas - And Death Shall Have No Dominion And death shall have no dominion.
Dead men naked they shall be one
With the man in the wind and the west moon;
When their bones are picked clean and the clean bones gone,
They shall have stars at elbow and foot;
Though they go mad they shall be sane,
Though they sink through the sea they shall rise again;
Though lovers be lost love shall not;
And death shall have no dominion.

And death shall have no dominion.
Under the windings of the sea
They lying long shall not die windily;
Twisting on racks when sinews give way,
Strapped to a wheel, yet they shall not break;
Faith in their hands shall snap in two,
And the unicorn evils run them through;
Split all ends up they shan't crack;
And death shall have no dominion.

And death shall have no dominion.
No more may gulls cry at their ears
Or waves break loud on the seashores;
Where blew a flower may a flower no more
Lift its head to the blows of the rain;
Though they be mad and dead as nails,
Heads of the characters hammer through daisies;
Break in the sun till the sun breaks down,
And death shall have no dominion.

a ovo moja teacher, eh kako mi nedostaje moja druga koja je daleko...sa njom sam nekada ove pjesme recitovala do duboko u noć


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Dante Gabriel Rossetti - Body's Beauty

Of Adam's first wife, Lilith, it is told
(The witch he loved before the gift of Eve,)
That, ere the snake's, her sweet tongue could deceive,
And her enchanted hair was the first gold.
And still she sits, young while the earth is old,
And, subtly of herself contemplative,
Draws men to watch the bright web she can weave,
Till heart and beauty and life are in its hold.

The rose and poppy are her flowers; for where
Is he not found, O Lilith, whom shed scent
And soft-shed kisses and soft sleep shall snare?
Lo! as that youth's eyes burned at thine, so went
Thy spell through him, and left his straight neck bent
And round his heart one strangling golden hair.

< Poruku je uredio Hanady -- 25.1.2010 2:45:41 >

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Opomena - Desanka Maksimović

Čuj, reći ću ti svoju tajnu:
ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.

Mogu mi se učiniti
duboke i meke
oči neke
sasvim obične.

Može mi se učiniti
da tonem u zvuke,
pa ću ruke
svakom pružiti.

Može mi se učiniti
lepo i slatko
voleti kratko
za jedan dan.

Ili mogu kom reći u tome
času čudesno sjajnu,
predragu mi tajnu
koliko te volim.

O, ne ostavljaj me nikad samu
kad neko svira.
Učiniće mi se: negde u šumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke česme.

Učiniće mi se: crn leptir jedan
po teškoj vodi krilom šara
što nekad neko reći mi ne sme.

Učiniće mi se: negde kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
krvavog srca u ranu dira.
O, ne ostavljaj me nikad samu,
nikad samu,
kad neko svira.