Koja vam je najdraža pjesma ili citat iz neke knjige?  Koje riječi pamtite kao da su izašle iz vaših usta ili kao da su namijenjene samo vama ?

Ovo je jedna od meni najdražih pjesama, od književnika Rudyarda Kiplinga.

    SVOME SINU KAO TESTAMENT

Ako možeš da vidiš uništeno djelo svog života
I bez riječi da ga ponovo gradiš.
Ako bez uzdaha i protesta podneseš
Gubitak onoga što si dugo sticao.
Ako možeš da budeš zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi.
Ako možeš da budeš jak, a da ipak ostaneš nježan.
Da ne mrziš one koji tebe mrze,
A da se ipak braniš i da se boriš.
Ako možeš da slušaš kako tvoje riječi
Izvrću nevaljalci da razdraže glupake
I da čuješ kako luda usta o tebi lažu,
A da sam ne kažeš ni jedne laži.
Ako možeš da budeš jednostavan iako si savjetodavac kraljeva.
Ako možeš da voliš svoje prijatelje kao braću,
A da ti ni jedan od njih ne bude sve.
Ako znaš da razmišljaš, da posmatraš i upoznaješ,
A da nikad ne postaneš skeptik i rušilac.
Ako znaš da sanjariš, a da ti san ne bude gospodar.
Da misliš, a da ne budeš samo maštalo.
Ako možeš da budeš čvrst, ali nikada divlji.
Ako možeš da si hrabar, a nikada neobazriv.
Ako možeš da budeš dobar, ako možeš da budeš pametan,
A da nisi čistunac i sitničar.
Ako možeš da zadobiješ pobjedu poslije poraza
I da te dvije varke podjednako primaš.
Ako možeš da sačuvaš hrabrost i glavu kada je svi ostali gube,
Tada će kraljevi – Sreća i Pobjeda
Biti zauvijek tvoji poslušni robovi.
A ono što više vrijedi nego svi kraljevi i sve slave –
BIĆEŠ ČOVJEK, sine moj!

Mesa Selimovic-Tvrdjava

Neko je rodjen za srecu,a neko za belaj.

Svakome cu priznati pravo da me prevari,osim prijatelju.

Osveta je pijanstvo,nikad nije dosta.

Ima ih jos al se sad ne mogu sjetiti .


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Meša Selimović

Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.



Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćes veći razlog.



Priča o životu: ako se tužimo kako nam je teško, klonućemo; ako kažemo životu: izdržaću, nećes me slomiti, muka postaje lakša.


Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali ne vrijedi. Prođe čovjeku život u strahu, pa kao da nije ni živio. Šta će mu onda i život?


A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.


< Poruku je uredio Aquarius -- 22.10.2008 0:15:37 >

Kad jedan muskar nesto stavi jednoj zeni na srce,
to je obicno njegova ruka

_____________________________

Ja tek sada kuzim da ne kuzim, sta kuzim, sta ne kuzim, sta mi je tesko skuziti, sta ne mogu prokuziti, ali jedno kuzim...:D

Onaj ko nije spreman oprostiti ruši most preko kojeg će i sam jednom morati proći.

Meša Selimović"Bilo je to jednom, davno, u životu još lijepom. Možda mi se činio težak tada, ali kad mislim o njemu sa ovoga mjesta, želio bih da se vrati."

Gabriel Garcia Marquez"Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dese kad se ne nadate.""Uvijek će biti ljudi koji će htjeti da vas povrijede, ali trebate nastaviti vjerovati, samo budite oprezni."
Dostojevski"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
ŽIVOT JE KNJIGA

Život je knjiga
koju svako od
nas sam,svojom
rukom piše.
Neko je završi
sa manje, a
neko , sa
stranica više. Ali u knjigu života
možemo  samo
pisati,jer to što
je već napisano
ne možemo
poslije brisati. No,svi nastojimo
što deblju knjigu
imati,često ne
pazeći dovoljno,
što će to na njenim
stranicama pisati. Ipak mnoge stvari,
pogrešno rečene
ili učinjene,
mogu se i kasnije
popraviti,ali SAMO
uz kajanje i izvinjenje.

Ima toga jos...

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Ovo znam napamet

NA PRAVI PUT SAM TI MAJKO IZAS´O

Skender Kulenovic

Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u cetiri duvara.
Celo na zemlji pred
svojim Allahom
velikim i milosnim.
Dervis s tespihom u tekiji
U mejtefu,
u zutoj sufari i bijeloj bradi hodzinoj
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu meleca,
na uhu crni sapat sejtana,
u srcu prelest saraja dzennetskih
i stravu vatara dzehennemskih,
pred ocima cengel strasnog Azraila
sto dusu vadi iz zila roba bozijeg.
Djevojkom,
s ledenog Sumeca
pod kucom vodu
je grabila djugumom
i preko sokaka,zavrnutih dimija,
rumenim je listovima treptala,
kaldrmom grbavom pod kucom
mokrim je nanulama klepetala,
od muskih ociju bjezala:
cista da dodje onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan.
Na dan
petput je od svog Allaha iskala
taj da joj bude
mlad i pitom
ko softa,
i ko kadija
pametan.
Uz sokak ga je kroz musebak snivala.
Srmom i jagom u cevrme slivala.
Svilom iz grla,podnoc ga zazivala:
"Kolika je duga zima bila....”
Na pjesmu:mjesecinu,
na dlanove:caske rumene
Allahu otvorene,
Allah joj njezin,
na dlanu svoje milosti,
spusti sa njezine zvijezde sudiine
duvak paucinast,ucvao zlatima,
bogatu udaju:
Te icindije,
djugum i mladost iz ruke
joj ispade i Sumece ih odnese:
fijaker stade pred avlijskim vratima,
sidjose jendjije.
Grlo i koljena britka strepnja presjece.
Srce glomnu.
Glava prekrvi.
"Tako ti velikog straha i milosti,
on da mi bude dobar i ugasan,
ne odmici me u daleku tudjinu,
i ne prepusti me zlojedoj svekrvi !”
Premrlo krto joj tijelo
u feredzu,
u kabur tijesan,slijep,zagusljiv
stavise.
Ko ranjeniku,
glavu joj bijelim tulbentom
zavise.
Ko s ovim svijetom,
s rodnom se kucom i plahim Sumecem
u Sumecu suza,majci na prsima,
rastajala.
Ko mejita,
obeznanjenu je u fijaker unesose,
i dva je ata,
ko na onaj svijet,
zanesenu ponesose
i ko kadifu bijelu i kap rose sabahske
mom je ocu
donesose.
Usnom i celom,
tri nove ruke poljubi:
svekru,svekrvi,njemu.
I kako tada sakri pred njim oci,
nikad mu vise u njih ne pogleda:
Nit joj bje softa,nit kadija !
Pred svitanja,
prigusiv dah i lampu,
uz mrtvi sokak
batrgav mu je korak osluskivala.
Pjanom,
kundure mu je ubljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomoscu srne zalud ga je prodobravala.
Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjetlinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je,zalud docekivala:
Sljepocnice nikad joj ne dirnu
dlanovima dragosti,
vec je istrga kljestima pozude.
Zelene nokte
u tjeme joj je svekrva zarivala:
Bez njenog pitanja
ne dahnu.
U cetiri tupa duvara klonulo je othukivala.
"Golemo nesto,golemo sam ti skrivila”-Allaha je
zazivala - svakog klanjanja.
Na tespih zuti suze cehlibara,
na zute usne:zapis koji sapce,
na dlanove:zuta,Allahu otvorena sureta,
Allah joj njezin,
prstom svoje miloste,
otrese s njene zvijezde sudbine
rosu vedre rumeni
nur u pomrcinama:
Te noci,
ja joj se rodih:sin ko san !
Izezeh joj se iz krvi:
Bjeh joj razgaljenje u grcinama.
Odlomih joj se od srca:
Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.
Bjeh joj sunce u cetiri duvara.
Hasis tupim mozdinama.
Ko pjenom smijeha,
sapunicom je omivala butice mi rumene,
ko u dusu,
u pamucne me uvijala pelene.
Dojkom ko hurmom
na usta mi je u besici slazila.
Ko u svoj uvir,
na dojku je uvirala u mene.
Nad dahom mi je strepila ko jasika.
Da joj ostasam - Allaha svog je molila -
ko jablan uz vodu,
i da joj ubijelim,urumenim
ko djevojka pod samijom,
i da joj upitomim
ko softa pod ahmedijom
da joj ne budem kockar ni pijanica,
nego sve skole da joj izucim,
i da joj budem
ucevan
i ljudevan
i kucevan,
i da se procujem u sedam gradova
pa da me onda na glasu kucom ozeni,
pticom iz kafeza,
koja ne zna na cem zito,
na cem vino raste,
o kojoj se prvi momci izlaguju
petu da su joj i pletenicu vidjeli,
o kojoj krmeljive ebejke sapucu
ko o sehari mirisnoj zakljucanoj.
Kucom i dusom
mir i bogatstva da joj rasprostrem,
kucu i dusu
bajramskim slastima da joj zalijem,
pa kad joj se vratim iz carsije,
podvoljak da mi udobrovolji
sofrom raspjevanom,
nevjestom sjetovanom,
a kad joj od srece i godina
ohlade kapci ocinji,
ja,vid joj ocinji,
na svojim da je rukama,
sretnu i mrtvu,
u kabur meki polozim
ko u dusek dzennetski,
zemlji i Allahu njezinom
da je predadnem pravednu...
A trut begovski i rakija,
u ocu muska pomama
- kucni hajduci vukodlaci -
kucu i dusu joj ko vode rastakahu,
dok jedne noci dodje poplava,
odnese zemlje i kmetove,
a zadnji dukat,sto joj ostade,
zadnje zrno bisera,
zadnji cilim
pojede
rz begovski bezruki i glad bezoka:
Rodnu kucu prodasmo
i gola cerga postasmo,
plasljiva,kirajdzijska...
Od tespiha su joj jagode drvenile.
Od aminanja joj usnice mavenile.
Ko trulez slezenu
memla joj je progrizala zelena
dva zuta obraza u cetiri siva duvara.
Pijavica gladi
tjemena nam je nesvjesticom sisala.
A ona,
ko zemlja pregladnjela,
u zile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:
Od starog zara haljine mi skrojila
da joj u skoli ne krijem golih laktova,
a kad joj se vracah s knjigama,
s gladju u mozgu,
sa zimom pod noktima,
dva mi je promrzla krompira gulila
i nekakvu mi pticu bajala
koja je pjevala kad joj je bilo najgore:
Samo da jednom kucu i srce joj napunim
i na put pravi da joj izadjem...

Skender Kulenovic

< Poruku je uredio Amelaa RR -- 22.10.2008 18:02:08 >

_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

Knjiga...
Sjene narova drveta Tariq Ali


_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

Aqvarius i Amela....
Nasle ste me u potpunosti...Asja ti sa "testamentom"(jer to nosim cak u svom novcaniku),a ti Amela,jer....si me pogodila sa Skenderom pravooo,....znala sam je i ja nekad napamet....

Amela, evo mi oči zasuziše čitajući ovu pjesmu. Davno sam je i u brzini čitala, sad mi je tek nekako pravo legla. Moram opet potražit ove Kulenovićeve sonete.

"Ljudska um nije u stanju zamisliti beskraj, jer ljudska nam glupost pruža savršen primjer beskraj".

Na žalost ne mogu se sjetiti ko ovu "pametnu" sroči!



_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

U sahu kao i u zivotu,primjecujemo svoje greske tek kad se neko drugi s njima koristi.  -Tostoj-

Sto ne boli to nije zivot,sto ne prolazi nije sreca.  -Ivo Andric-

Ljubav gradi mostove gdje ne postoje.  -Delaney-


_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Meni su tekstovi pjesama Djordeta Balasevica prelijepi...

...Napisi mi pesmu, molila je,
i nisam znao da li cu umeti
voleo sam je tako jako,
a tako sam tesko to znao da pokazem...
a onda, odjednom,
raspored mladeza na njenim ledima
kao tajna mapa
pokazao mi je u koju zvezdu treba da se zagledam,
i tako...eto ti pesma, ludo jedna"
Ili
"Uplasi me sjaj
milion sveca kad se nebom popali
gde je tome kraj,
za kog su tako dubok zdenac kopali
zasto se sve to desava, dal`covek ista resava
il` smo samo tu
zbog ravnoteze medu zvezdama..."
Ili
"Kad potrazim put u srediste sebe
staze bivaju tesnje i tesnje
i skrijem se u zaklon tvog uha
kao mindusa od duple tresnje
al uspevam da jos jednom odolim
da prosapucem da te nocas ruski volim
sta su reci, kamen sto se izlize kad, tad..."
Stvarno, mogla bih ga cijeli dan slusati...

...boj se ovna, boj se govna, kad ću živjeti...

Film Prohujalo s vihorom kad Skarlet O Hara kaže:
Sutra je novi dan.

< Poruku je uredio Nadi -- 26.10.2008 16:32:21 >

Ili iz istoimene knjige. Meni je još draža rečenica, kada dotična dama ima neki problem i kaže : "Neću sada o tome misliti, mislit ću o tome sutra".
I ja bih ovo trebala primjenjivati češće u životu. Posebno kada se dešavaju loše stvari koje ne mogu promijeniti.
Mislit ću o njima sutra.

Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji.
Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje.... jer ono najbolje što
postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda.

Colleen McCullough-"Ptice umiru pjevajuci"


_____________________________

SELENA 02.06.2008.
Mamin kasni proljetni cvijetak ;o)

SERGEJ 07.03.2011.
Mamina kasna snijezna pahuljica ;o)

Đorđe Balašević, citat-knjiga ''Jedan od onih života''

S Tugom jednostavno treba umeti...

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama,
samo se uporno moraš praviti da je ne primecuješ pa ce se kad tad okrenuti i otici, iako ti se u prvi mah cini da ce zauvek cvileti kraj stola... I, pazi... Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje nece se smiriti dok ti ne uvali citavu korpu... I onda si gotov... Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija... i nikada te više neće zaobići.



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Đorđe Balašević, citat-knjiga ''Jedan od onih života''

Varljivo brdo je Život, nema šta...

I veruci se Uz i silazeci Niz patimo za predelima s one strane vrha, a vrh je senka, tren, senkatrena, Vrh je najveca prevara u citavoj prici...Čim ga dotaknemo on potone tromo, kao lubenica na vodi, i vec sledeceg trena izroni nam zaleđima, obeshrabrujuce uzvodno, plutajuci kao velika crna bova koja iz nekih zvezdanih razlogaobeležava to razvođe Vremena Koje Nam Je Dato, vremena koje nam je udeljeno, ubogima, kaomilostinja pred Crkvom Beskonacnog...Danas još uveliko išcekuješ, a vec sutra ti ostaje samo da se secaš, i tek na kraju ukapiraš da suPrave Stvari uvek s one strane brda, ali ovu misao ipak ne smem pripisati sebi...Zvuci suviše poznato?

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života. Dave se i osporavaju, neprestano.
M. Selimović, ''Derviš i smrt''



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

  William Wordsworth (1770-1850)
Sjaj u travi

..sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti..

zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadali i
da smo bili krivi..

..požurimo, s danima i danima sto će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe..

jednom, ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš..bit će kasno

..možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne
htjeti jedno drugome da kažemo, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati...

.zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju..

..ne boj se, jednom ćes se zaljubiti
al' ljubit ćes zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene..

..ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav-a ona traži žrtve

..bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...

..osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge..

..nestat će sjaja u travi
nestat će veličanstvenosti svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo....




_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

 
 
 
 
 
Koračaj mirno kroz gužvu i ne zaboravi kakav mir može biti u tišini.
Što možeš više bez predavanja budi dobar sa svima.
Govori svoju istinu mirno i jasno, i slušaj druge, čak i dosadne i neobrazovane, i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj glasne i agresivne ljude, oni su bol za dušu.
Ako se uporediš sa drugima, možda ćeš postati uobražen ili ogorčen, jer uvijek će postojati plemenitiji i beznačajniji ljudi od tebe.
Uživaj u svojim dostignućima kao i u svojim planovima.
Budi zainteresovan za svoju karijeru, koliko god skromna, ona je pravo vlasništvo u promjenjivim sudbinama života.
Budi pažljiv u svojim planovima, jer je svijet pun lukavština.
Ne dozvoli da te to zaslijepi, jer i to ima svoje vrline, mnogi se bore za visoke ideale i svugdje je život pun heroizma. Budi svoj čovjek.
Njeguj snagu duha da te zaštiti u iznenadnoj nesreći.
I nemoj se zamarati teškim mislima.
Mnogi strahovi se rađaju iz patnji i usamljenosti.
 

< Poruku je uredio veeseelaa -- 2.1.2010 1:50:31 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

 
"ČEKAJ ME"
 
 
 
 Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
 Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
 
 

Konstantin Simonov

< Poruku je uredio MarinaDK -- 2.1.2010 10:15:29 >

"TREBA ZNATI"
 
 
Smijesiti se dalje, da to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kad pred nama stoje samo prazni sati
u tome zivotu glupome do bola.

Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sacuvati ponos, onaj sto preosta,
i usprkos svemu, prijatelji moji,
zauvijek otici, znati da je dosta.

Pred sudbinom svojom koja sve ti uze,
kad vec nista nemas,kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
No ja, srce moje, ja to nisam znao.

Zato treba znati napustiti stol
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodusna lica skriti svoju bol,
zauvijek otici tiho kao sjena.

I usnama treba reci da se smiju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mrznje u tebi da gnjiju,
te posljednje rijeci onih koji ljube.

Treba znati mirno otici na kraju,
usutkati srce sto vec umrlo je,
sacuvati obraz ko neki sto znaju,
dok jos nije pao.
Trebalo je znati,
suvise te volim,
ja to nisam znao

 
CHARLES AZNAVOUR