Eh ovako pitanje glasi sta da nam se desi? A desilo se, desilo se ono sto mislim se desava se svakome u nekim godinama braka.... Desilo se da je brak pomalo usao u neku vrstu monotonije, uvijek sam znala drugima dati savjet a samoj sebi nikako. Pa kako da pocnem? Ja sam majka, koja je zbog odlaska na porodiljno ostala bez posla Bebi je sad skoro dvije godine, a od novog posla ni traga. Moj muz je zaposlen, da iimamo financijskih problema, jer je danas tesko s jednom a kamoli s dvije place. On meni daje placu da ja rasporedujem, ali nekad jednostavno ne mogu sve pokriti. I onda nastaju problemi, kako ne znam stediti itd itd, a sve sto imam ode na rezije, hranu i bebu. Osjecam se tako bezze sto od njega moram uzimati novac, a toliko zelim raditi, mislim da bi se i psihicku puno bolje osjecala. Zena treba imati svoj novac, sada to itekKO ZNAM. Drugi problem je sto je on pomalo pasivan, nikada nema ideju sta da radimo zajedno, gdje da idemo, kako da upotpunimo vrijeme. Pa bilo da se radi o obicnoj setnji ili cemu vec. KOmunikacija nam nije cemu, nije bas covjek od velikog razgovora, kad dode s posla uzme malog par minuta i onda salta programe na tv-u, pa odspava, pa onda proseta do svoje raje u svojoj omiljenoj birtiji. Zivcira me sto sam uvijek ja ta koja poteze sve, nikad se nebi sjetio da nesto predlozi, da nesto promjeni, nekad se osjecam kao samohrana majka. Moje prijateljice skoro sve rade i rijetko se vidamo jer imaju malo slobodnog vremena, nekad se osjecam kao samac u braku, osjecam neku prazninu. Znam da me ne vara, znam da me voli, ali kad kazem da zelim neke promjene u braku, on me ne shvata. Znam da u njegovu birtiju dolaze samo muski, njegova raja i njemu je tu kao kod kuce. Dok ga je briga sto ja i bebac vecinu vremena provodimo sami. Kako bi se vi ponasale. Molim vas napisite.