EESE mogu ti reci draga, dobrodosla u faze cetvorogodisnjaka. Razmazenost, tersanje, ispitivanje granica dokle smiju i mogu ici, krokodilske suze bez konkretnog razloga i sl.

Tvoj maleni je skoro imao to jedno nazovimo ga losije iskustvo sa gostima, pa sada gleda kako ce stalno bii u centru paznje, kako ce biti po njegovom i sl. No, bez obzira koliko se posvecujemo njima, svako će se dijete, u nekom trenutku odrastanja ponašati neprihvatljivo, priuštit će napadaje bijesa ili će neutješno roniti te krokodilske suze To je zapravo djetetovo testiranje granica, mora vidjeti što sve može dobiti, od koga i na kakav način.

Svi ih mi zelimo sto najbolje odgojiti, medutim moramo biti svjesni da savrsenog rodtelja kao ni savrsenog djeteta nema sigurno. Cesto se zapitamo da li grijesimo i u cemu ?

Svako je dijete posebno sa posebnim osjecajima i potrebama. Bitno je naoruzati se strpljenjem i ljubavlju, taman kontamo rijesismo se faze tvrdoglavosti zapadamo u neku drugu fazu i borimo se lavovski kako znamo i umijemo.

Moj maleni (uskoro 4 g ) se od jednog mirnog djecaka pretvorio u jednog buntovnika Nekada ne mogu da ga prepoznam, pravi se da ne cuje, pokusava dosta stvari dobiti placem, hoce da on bude vodja, npr ako idemo negdje na kafu on bi da odlucuje za kojim stolom cemo sjesti, onda nakon par min bi on na mojoj stolici a ja na njegovoj. Nekada popustim uz fin razgovor, nekada ga fino upozorim da se ne smije tako ponasati, uglavnom zapali smo u neku fazu gdje on treba da se pita i odlucuje..saslusam ja njega i dog se nekako ali opet bi on neki inat tjerao

Bitno im je usaditi osjecaj da su voljena i prihvacena, razviti im pozitivnu sliku o sebi, pohvaliti ih onda kada zasluzuju pohvalu, pustiti im da sudjeluju u odlukama i postovati njihovo razmisljanje al ipak moraju znati da smo mi jos vodje i neki autoritet.

Moj F je do skoro u parku ako je krenuo na tobogan, ako mu dijete ide za njim on ga je propustao, kao da se plasio....odjednom se promijenio, preuzima akciju, ne bjezi od djece, pored nase konstantne price vrtic je u svemo tome jako pomogao.

Nemoj se brinuti, cini mi se da je tvom djecaku 3 godine, tada su oni obuzeti samim sobom, vlastitim potrebama i zeljama, upoznavanjem svijeta oko sebe a i upoznavanjem svojih roditelja, dokle smiju ici i na koji nacin. To sto nam se tadacini da nam stalno tersaju i pokusavaju istjerati po svom jeste zapravo ponavljanje lekcije koja bi upravo zbog toga trebala biti i ostati jasna i dosljedna. Tako ako je za nesto Ne onda nema popustanja.

Jednom sam davno negdje procitala, ako djeci kazemo ako nesto urade sto ne treba, ti si bezobrazan i sl, oni se fakat pocinju ponasati bezobrazno Ja od tada promijenila taktiku, pa mu kazem, duso moja nemoj ti to raditi, pa ti si dobar



_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!