Ozbiljno razmisljamo da usvojimo dijete.
Plasim se ,ali je jaci osjecaj sretnog iscekivanja.
Naredne sedmice zovem Centar za socijalni rad da zakazemo sastanak.
Javim vam se sa novim informacijama.
Mozda nekome pomognem sta je sve potrebno oko papirologije

Sretno i želim da vam se želje ostvare i usrećite malo pile kome trebaju mama i tata

_____________________________

Una 18.10.2009.
Azra 05.08.2013.
_____________________________

Ako želiš dugu, prvo se moraš pomiriti s kišom....

Molim te javi ako si išla, ja sam trenutno trudna, ali bih jako voljela da usvojimo jednog bebaca.

Cao, ja sam nova i jos pregledavam teme ali nemam srca da na ovu ne odgovorim.
Moje je misljenje da oni koji posvoje dijete imaju ulaznicu za Raj obezbjedjenu (ili kako se vec Raj za koga zove). To je najhumanije dijelo na svijetu jer ti dajes normalan zivot osobi. Najgore su mi one price da se nezna cije je dijete i kakvo je. Dijete je takvo kako ga ti odgojis i tocka. Boze daj hrabrosti i upornosti mnogima da krenu tim putem.

malo cemo pricekati na razgovor u Centru.
Brinu me reakcije muzeve najblize rodbine koji vec daju komentare da to nije nasa krv.

bebanoze
divim ti se na hrabrosti i dobroj volji ako vas dvoje smatrate i zelite to ucinite kako je vama najbolje, ja se malo stidim sebe sto cu ovo da kazem, ali i kada pomislim na usvajanje kao da sam lako odustala o pokusavanja da imamo nase dijete jer znam da nisam probala ni pola od onog sto su nase forumasice probale,
u svakom slucaju sam za usvajanje, puno srece i ustrajte na onome sto vas dvoje zelite

Bebanoze nemoj da obracas paznju na komentare drugih. Neka ti je jedino misljenje tvog muza bitno, jer on ce sa tobom da odgaja to malo bice a ne ti sto daju misljenja.
Ja uvek kazem nije bitno sta se kaze, nego ko kaze!
Zato hrabro i zelim ti puno srece na razgovoru!
P.S. Obavezno javi kako je proslo

ma naravno da smo za usvajanje ko je u mogucnosti
evo napr ja sam vec poslao email u Dugu da mi za pocetak napisu sta bi trebao da uradim da bi usvojio bebu posto ja i supruga nemamo svoje a hocemo da imamo bebu.
Nisam u bosni pa bi da usrecim ako se mogne koje dijete a naravno i ono da usreci nas pa vidjet cemo kako ce da bude
ja sam stvarno slab na djecu kada ih vidim ma dao bi im sve sto zatraze i nije mi jasno da neko moze ostaviti svoje djete svoju krv da pati a nista nezna jadno.

bebanoze, zelim ti reci da misljenja rodbine trenutno i zaubuduce zanemaris, jer ce oni isto promijeniti kad vide i zblize se sa djetetom koje cete, akoBogda dobiti na usvojenje. onda ce oni voljeti to dijete vise od svoje krvi..ma hajde bez brige, tako to Bog da..ljudima sve sto je strano donosi dozivljaj neprihvacenosti. Ako je covjek crnac mora se strpiti odrešeno vrijeme, jer smo svi naviklji na bijelu kozu i on je nama stran i "nije nas"..daj vremena sebi, ali i rodbini..i te komentare ne uzimaj u razmatranje nego furaj prema svome cilju.
pozdrav iz zenice

Ako ne možeš imati vlastito dijete, zašto ne usvojiti!? Meni bi bilo grozno da cijeli život MM i ja živimo sami! Što će mi sve u životu ako nemam kome to dati i s kime to podijeliti! Kao da su ljudi sami krivi što ne mogu imati svoju djecu i što bi zbog toga morali ostati sami! Mislim da netko ko bi na to krivo gledao nema  uopće srca! JOš kad vidiš preslatku dječicu po domovima!!

Želim s vama da podijelim jednu lijepu vijest. Danas moji dobri prijatelji usvajaju tj. dobijaju jednog preslatkog dječačiča od 18 mjeseci. Već su ga imali priliku malo izvoditi. Ali danas je dan "D"...... Oni su tako sretni i tako dobri......Aplicirali su za usvajanje prije 2 god. I konačno taj dan je došao.....Jako sam sretna i jedva čekam da odemo na "slatku" Yupi!

Bas lijepa vijest Koalinka. 
Mogu misliti kako su sretni danas...neka im je sa srecom sa novim clanom porodice,i hvala im i u moje ime sto su jedan mali zivot pozeljeli uljepsati.    I ja sam imala jednog miljenika u domu,bebac maleni,ali ja sam tad bila djevojcurak i nista za njega nisam mogla uraditi osim nositi mu igracke,slatkise i odjecicu...nikada necu zaboraviti taj sjaj u njegovim ocima kada se moja mama i ja pojavimo na vratima njegove sobe...uh sad mi se srce stegne kad se sjetim.
Prekrasno...

prijenos posta

_____________________________

***************************
Quien con fe sabe esperar, ve al fin la suerte llegar!

Mi smo uistinu primitivna sredina po pitanju usvajanja napustene djece,mislim da je jedan od vecih problema to sto nase porodice uglavnom ne prihvate tu djecu kao sto bi svoje ''pravo'' unuce.
A onda me stah i tih zakona,nakon silnih procedura dobijes dijete,i onda se majka tog djetea predomisli ili se pojavi otac koji kao nije znao za dijete i trazi starateljstvo,taj primjer sam gledala na tv,a slucaj je iz bih....pa onda sudovi i procedure.
najgore je toj djeci a i posvojiteljima,,,zanima me dali je neko imao slicna iskustva?

Podrska svima koji su usvojili, ili imaju namjeru usvojiti dijete
Jednostavno,to je nesto humano, a zasto ne?
Bitno je da dijete odrasta u zdravoj porodici i okolini,
ne bitno ko ga je rodio, bitno je ko mu pruzi ono najbitnije u zivotu,
ljubav i paznju.
I zaista i  sama bi to uradila, imala ili ne svoju djecu,
ako bi imala priliku da usrecim nekog.

Evo pet godina sam u braku, tri vantjelesna pokušaja i još uvijek se nadamo nečemu i uvijek mi je želja bila da budem mama svojoj bebici i ako Bog ne da, da imamo svoju bebicu ja se nadam da ćemo uspjeti makar da usvojimo i da pružimo svu tu ljubav koju imamo. Znam da uvijek postoji pitanje... šta kasnije, možda dijete ne prihvati sve to kako treba... al, valjda čovjek uvijek mora nešta da rizikuje u životu... biće dobro - nadamo se! 

Neznam šta me čeka u budućnosti, da li ću postati majka,ali teško da bih se mogla odlučiti usvojiti dijete.Moje mišljenje je da je to zaista pozitivno i humano, ali, ali..........ja neznam  Ja se tako nasekiram kada tuđa djeca plaču,neslušaju i sekiraju roditelje,pa mi je zbog svega toga to malo upitno????Najviše čega se bojim je to da se ne bi ogriješila o dijete, jer svaki roditelj će odgovarati na onom svijetu za svoje dijete, a kamoli tuđe..............................................................................................................

Ja i suprug smo u braku 8 godina. Mnoštvo pokušaja potpomugnute oplodnje (IUI, IVF) i ništa. Ja sam na samu pomisao o usvajanju bila oduševljena. Kao da će to biti kraj svim mojim sadašnjim mukama za dobijanje djetata. Onda sam se malo raspitala i ispalo je da to nije nimalo jednostavno. Osim duge procedure, postoji i lista čekanja, jer mnogo više parova želi usvojiti dijete nego što djece ima za usvojenje. Jeste da su domovi puni djece, ali dosta te djece ima jednog ili oba roditelja koji ih redovno posjećuju. Djeca koja su sama, najčešće potiču od ljudi koji imaju problema sa alkoholom ili drogom i djeca imaju različitih zdravstvenih smetnji. Teško je odgojiti zdravo dijete, a kamoli bolesno. Tako da sada nisam sigurna. Voljela bih da se na ovu temu oglasi neko ko je sam usvojio dijete.

ma ja se ne slazem sa ovom konstatacijom...jer cim usvojis dijete ono je tvoje..i neznam zasto ga usvajati ako ga unaprijed okarakterisemo kao ''tudje''
zaista nemozemo predvidjeti kakvo ce biti ni jedno dijete, jer znamo da bez obzira na odgoj i porijeklo djete odnosno vec formirana licnostm to dijete kada odraste zna biti sve samo ne ono sto smo mi odgojili...
bioloski roditelji nisu kljuc za dobar odgoj djeteta, vec zrela i stabilna porodica,,a eto desi se i takvim porodicama''promasaj''
zato preporucujem svim koji pokusavaju usvojiti dijete da se ne opterecuju unaprijed kakvo ce dijete biti u buducnosti...ma ni za sebe nemozemo garantovati kakve ce mo licnosti biti za par godina....

Da unesem malo pozitivnih misli. Ispričaću vam šta mi se desilo zadnjih dana. Ja baš premišljm po glavi da li da usvojim dijete ili ne. Vidim muž nije za to. Pitam se kako li će reagovati njegovi raditelji i brat sa svojom porodicom sa kojim živimo u zajednici. U to vrijeme baš u našu kancelariju doseljava moj mlađi kolega iz kolektiva koji igrom slučaja ostaje bez svoje kancelarije. Tog kolegu znam površno. Nismo se često sretali. Vidi se mlad, lijep, ambicijozan čovjek, vjernik, oženjen. U razgovoru ga onako pitamo da li je riješio stanbeni problem ili živi kod roditelja. On odgovara da su njegovi roditelji razvedeni, oboje imaju svoje porodice, a da je njega i mlađeg brata odgojila stara nana. Roditelji su ih napustili kad je on imao tri godine, a brat bio beba. I nevjerovatno je kako su ta dva mala bića uz pomoć stare nane uspjela da odrastu u divne ljude.

prijenos postova sa slicne teme

_____________________________

***************************
Quien con fe sabe esperar, ve al fin la suerte llegar!

anjur potpuno se slažem sa tvojim stavom

rapka nadam se, da nikad nečeš usvojit dijete, milslim sa tvojim primitivnim stavom ... pa još se tvoj muž ne slaže, pa još se brineš šrta če tvoja okolina reči o tebi i tom djetetu...mislim katastrofa  brineš se, da če te tuđe dijete sekirat  a vlastito kao neče  molim te budi poštena i fer prema sebi i prema tom dijetetu i nemoj usvajat jer ti nikad u životu nečeš moči gledat na to dijete kao na svoje vlastito, jednostavno imaš previše predrasuda...

hanabanana e tebi svaka čast na tome što si rekla, dijete se ne usvaja iz samilosti ili kad ti nestane ostalih opcija nego bog toga jer ŽELIŠ POSTATI RODITELJ JOŠ JEDNOM DIJETETU. Dijete se ne prima zbog "dobrotvornih svrha".

Stvarno zaostalo razmišljanje imaju neke ... i to u 21 stolječu ...mah ...

europa ti baš žestoko, rapka očito živi u takvoj okoliki a ti u nekoj drugoj....
budimo poštene i realne, Sarajevo je jedna mahala obična.... ja znam par parova koji su predali papire za posvojenje djeteta i isto se brinu kao i Rapka...
kako možeš reći nekom želim ti da nikad ne usvojiš dijete a usput da je to nejna želja????
ti sad gradska raja, fuj

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

 

Draga europa,
Da bi znala sta sve prolazi jedna trudilica da bi dobila dijete moras biti jedna od nas.  Rapka nije nista lose mislila, zena je samo izrazila svoju zabrinutost kako ce to dijete biti prihvaceno od strane okoline i da li ce ona imati dovoljno snage da mu pruzi ljubav koju zasluzuje. U nasem slucaju usvojiti dijete nije opcija pri kojoj dobijamo jos jedno dijete jer trudilice obicno nemaju ni jedno pa bi im to bilo jedno jedino koje ce ikada imati. Interesuje me da li je grijeh zeljeti svoje biolosko dijete?
Ja sam vec rekla da cu usvojiti bebu ako "ispucam" sve mogucnosti MPO i to mislim. Ne zato sto bi to dijete bilo manje vrijedno od mog bioloskog vec zato sto nemam snage da mu se posvetim uz sve hormonalne torture koje prolazim. To dijete ne smije ispastati zbog cinjenice da ja zelim postati majka.
I izvini molim te ja se zbog svog stava ne osjecam ni malo losom osobom.

_____________________________

.-..-.
`·.·´ nakon 5 IUI i 5 ICSI su došla dva sunašca...
?/
/? "Uspjeti znači prihvatati neuspjeh za neuspjehom ne
/ \ gubeći entuzijazam"...
http://sunasce.blogger.ba/