Drage trudilice i mame,
Nova sam ovdje, pa mi oprostite ubuduce ako nesto vec pise, a ja pitam...
Vec neko vrijeme razmisljam o posvojenju djeteta. Naime, muz i ja ocito iz nekih razloga (neki poznati, a neki ne) ne mozemo imati djece. 2 godine smo u braku, zdravi smo, ali od trudnoce ni naznaka. Doktori bi voljeli da se podvrgnemo testiranjima, terapijama, oplodnjama, ali nama se neda prolaziti kroz te muke. Ne zelim izmrcvariti ni muza, ni nas brak, ni sebe... Uostalom ako nam bude sudjeno da imamo biolosko dijete, imat cemo ga nekada. Ali ja zelim posvojiti dijete, i mislila sam poceti sa prijavama oko 33 rodjendana (sad mi je 29), do tada bismo trebali imati stalno zaposlenje oboje...(oboje smo ass na fakultetu, pa znate koliko je to tesko ostvarivo u sadasnje vrijeme, ali smo rijesili stambeno pitanje i zivotni standard je relativno dobar, ali zbog papirologije i administracije mislim da sve mora biti savrseno- jesam li u pravu???)
Citajuci prethodne postove vidim da ljudi u prosjeku na posvojenje cekaju po nekoliko godina, cak 4-5 godina, a to nije normalno zaista. Razumijem ja predostroznosti i testiranja, ali to je previse, sto znaci da bih se vec trebala uhvatiti u kostac sa svom tom papirologijom i zavrzlamama.
Ono sto me interesira je, da li buduci roditelji koji su prosli testiranja i 100% znaju da ne mogu imati djecu imaju prednost pri posvojenju, ili je to nebitna stavka ( jer ako usvojim, a nadam se da hocu, pored tog djeteta mogu imati i 5-toro bioloskih, to nista nece promijeniti situaciju. Dijete je dijete i to moje :)), i druga stvar, zna li neko kakva je situacija u Tuzli?? Jesu li prijateljski raspolozeni prema posvojiteljima?? Ima li djece za posvajanje (razmisljala sam o djetetu do 5 godina starosti, voljela bih djevojcicu, ali zapravo je jedino bitno da je zdravo)? Koliko u Tz obicno traje proces posvojenja? Ako neko zna, molim vas da mi odgovori... Unaprijed hvala...
P.S. Nadam se da necu dobiti salve kritika zbog gore napisanog :) Veliki pozdrav!!