molim vas treba mi stručna pomoć,
naime radi se o djetetu moje poznanice koje mislim da ima sve simptome ADHD.
dijete je rastavljenih roditelja i do svoje 7 god je živio kod oca,koji čini mi se i nije bio to što bi trebalo da jest.
kada je majka dobila skrbništvo situacija se prilično promijenila.
sada je 4 razred,ali je na nivou djeteta od 6 god.mama ga je vodila psihologu,pedagogu u školi,ali ja mislim da nema neku podršku.molim vas kako da joj pomognem .kome da se obrati.
on se čak i sada ponekad ukaki u školi,vjerovatno od straha ili ..........
učiteljica takođe mislim da nema razumijevanja

Postovana,
Molim Vas da se javite u privatnoj poruci jer prije nego javno odgovorim, imala bih nekoliko pitanja za Vas. Srdacan pozdrav.

Ne znam zasto, ali poruka mi ne prolazi...molim vas da nekako uspostavimo kontakt, jer mi je jako bitno znati...(mozda da pokusate poslati prvo vi meni...) evo pokusajem ali vam ne mogu poslati pp.

Poslala sam Vam pp. Srdacan pozdrav.

Postovana, rado bismo Vam pokusali pomoci, odnosno dali savjet za tu majku, ali ne znam otkuda se javljate? Kada nam to javite, mozda budemo mogli preporuciti neki obliznji Centar ili strucnu osobu za pomoc, ali obzirom da je takva situacija, najbolje bi bilo da nam se majka tog djecaka direktno javi. Srdacan pozdrav.

Postovani
da li mozda znate nesto o lijeku ratalin i za sta se on jos koristi osim lijecenja hiperaktivnosti kod djece

Postovani, o lijekovima najbolje bi bilo da se konsultujete sa nadleznim ljekarom jer on ce Vam ipak najbolje objasniti sve, od njegovog generickog sastava, kontraindikacija kao i indikacija. Ugodan ostatak dana zelimo.

Dragi naši, Tim Centra za ranu intervenciju od srca Vama i Vašim mališanima želi sve najbolje u Novoj 2013. godini.

Poštovani

Imam jedan veliki problem sa svojom djevojčicom.
Ona će za mjesec dana napuniti 5 god.i još uvjek se nemože probuditi noću kad osjeti potrebu za mokrenjem i upiški se u krevet.
Budi se odmah poslije ili u toku mokrenja.
Vodila sam je ljekaru na preglede jer ona taj problem ima već odavno.Rađeni su nalazi koji ne pokazuju nikakvu upalu.I rečeno mi je da se to toleriše do 5.godine-a njoj će uskoro 5.

Napominjem da nije imala nikakve traume ili veće stresove.Takođe je nikad nismo grdili zbog toga ili pridavali neku veliku pažnju u smislu razgovora između muža i mene o tom problemu pred njom.

To se dešava ako ne svaku onda svaku drugu veče jer inače konzumira velike količine tečnosti.
Piški prije spavanja.
E sad možda smo i mi napravili veliku grešku što je nikad nismo budili da stekne naviku ustajanja po noći već smo joj donosili tutu i onako usnuli stavljali.

Inače je jako aktivna ali ne spava po danu pa ima čvrst san.

Ne znam da li ovaj problem spada pod vaš domen ali u svakom slučaju vam hvala na bilo kakvom odgovoru ili savjetu.

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Ne znam da li to igra kakvu ulogu ali samo da napomenem da ni ja ni muž nismo imali ovaj problem.
Hvala

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Primijenjena nova tehnologija na polju dijagnostikovanja poremecaja na mozgu kod djece..., pogledajte na sljedecm linku o cemu se radi:
http://www.ted.com/talks/lang/sr/aditi_shankardass_a_second_opinion_on_learning_disorders.html?source=facebook#.UQZDg6nWimB.facebook

O nekim teskocama u ucenju mozete pogledati na sljedecem linku:
http://edukacija-rehabilitacija.org/teskoce-u-ucenju/

Poštovani,
Moj mlađi sin ima 20 mj i skroz slabo priča. Uglavnom brblja neto skroz nerazmljivo na svom jeziku. Ubaci tu i neku riječ koju razumijemo( I taj fond riječi je dosta mali 10-ak.) Onda nas iznenadi rečenicom. Inače razumije sve što mu govorimo.
Koliko god ja sebe ubeđivala da je sve od djeteta do djeteta različito brinem se. Stariji je velika pričalica, inače je dominantan i mišljenja sam da ga i on koči jer kada se bebi obratim on odgovara prvi, ili sačeka vrlo malo i opet uskače u razgovor. Probala sam i da starijem objasnim da mora sačekat da beba odgovori al ništa. Ne želim ni kod njega da probudim jedva potisnutu ljubomoru. Ne pali ni da se muž i ja podijelimo i jedno posveti pažnju jednom a drugo drugom djetetu, jer oni se u obdaništu požele i jedva čekaju da se „zajedno“ igraju. Na koji način da motivišem mlađeg da propriča a da u to klopim i starije dijete?
Unaprijed hvala


_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Postovani, na sljedecem linku mozete vise procitati o temi: Kako da podstaknetecdijete da cita...

http://www.najboljamamanasvetu.com/2013/03/kako-da-podstaknete-dete-da-cita/

Postovana, mozete li mi odgovoriti je li dg neurorizicno dojence uvijek, laicki receno, preddijagnoza cerebralne paralize? Ili ima i neke druge ishode? Hvala

_____________________________

Najbolja veza je ona kad je ljubav jednog prema drugom veća od same potrebe da budete zajedno!

Rijad - uljepšao mami život 13.10.2007.

Postovana,
Neurorizicno dojence uopste ne mora da bude predispozicija za CP. Sto se same dijagnoze tice, postavlja se onoj dojencadi koja su pretrpjela razlicite komplikacije trudnoce kod majke, ili razlicite teskoce prilikom samog poroda. Pored navedene dijagnoze, postoji slicna, ali opet dosta razlicita, visokorizicno dojence.
Sto se Vaseg pitanja tice, takvo dojence trebalo bi da bude pod nadzorom neuropedijatra i fizijatra razvojne dobi koji ce preporuciti vjezbice za podsticanje psihomotorne stimulacije. Odlicno bi bilo da sa takvom bebicom radi dipl. defektolog-somatoped, koji ima nekoliko godina radnog iskustva, jer on bi trebao da podstice kompletan psihomotorni razvoj. Ako u Vasem gradu nema pomenuti strucnjak, onda moze raditi i dipl. fizioterapeut koji je prosao obuku vjezbi po Bobath-u i Vojti. Bebicu treba redovito voditi na kontrole, na kojima ce vjerovatno bar jednom biti uradjen UZV glave. Dijagnoza sa navrsenih 12 mjeseci moze biti i izmijenjena ukoliko slusate savjete strucnjaka, radite sve sto Vam se kaze i naravno redovito vjezbate sa bebicom, tako da postoji velika mogucnost da Vasim trudom i radom postignete da beba stigne sve sto njena dob radi i samim tim ponovo bude bez pomenute dijagnoze, odnosno povremene kontrole da morate raditi, koje ce bivati sve rjedje i rjedje.
Ja bih Vas zamolila da odete na nasu jos jednu temu "Rana stimulacija" i pronadjete tekst u kojem sam objasnila kako se rade stimulacije sa bebama koje su odlicne za podsticanje psihomotornog razvoja. Takodje, ako mozete jos jednom da nam se javite, kako biste nam napisali da li ste obavili vec nesto od pomenutog i ako budete imali dodatnih pitanja, slobodno se javite
Odgovor od strane: dipl. defektolog-somatoped (motoricka ostecenja i hronicne bolesti)

Postovani, imam bebicu koja ce za sedam dana napuniti tri mjeseca. Zabrinuta sam jer ona jos uvijek ne hvata predmete.Pokazuje interes za igracke, posmatra ih, guguce. Da li je prerano ocekivati da pocne hvatati igracke? Rodjena je sa 36 nedjelja. Znam da je svaka beba individua, ali bih voljela cuti vase misljenje. Na koji nacin mogu potaknuti hvatanje predmeta?

Moja beba je tek neki dan pocela da hvata rukicama igracke, ima 5 mjeseci, tako da ne brines i svaka je beba za sebe prica, moj sin se prevrtao sa 3 mjeseca sa stomaka na ledja i obrnuto, a ova mala princeza ni habera.

Hvala na brzom odgovoru, nekako se bas unervozim, buduci da sam citala da u tom periodu bebe vec uveliko hvataju predmete.

Postovana,
nemojte da brinete unaprijed, bebica je jos uvijek malena i kao sto rekoste, svako dijete ima svoj individualni tempo kojim se razvija. Stimulisati razvoj svakako treba bez obzira da li se radi o hvatanju, prevrtanju, sjedenju ili bilo cemu drugo...
Uzmite jednu zvucnu igracku (onu koja funkcionira tako sto se izvuce dio spagice a na dnu kao da ima mali krugg i lagano svira melodija dok se spagica ne uvuce skroz). Bebica prvo treba pogledom da prati taj prdmet ispred nje, a bit ce joj zanimljivo jer proizvodi zvuk. Zatim Vi, svojim rukama stavite rukicu od bebe na tu hvataljku - krug koji se nalazi na kraju spagice i pomjerajte laganu igracku desno pa u lijevu stranu ali lagano da bebine oci to mogu da prate. Svojom rukum cuvate bebicinu na rom krugu i ovo je odlicna stimulacija za koordinaciju oko-ruka. Sto oko vidi, ruka prati u ovom slucaju. Zatim nabavite male zveckice ili glodalice koje ce Vam svakako poslije trebati kada dodje period nicanja zubics i isto tako stavite bebicinu ruku na glodalicu ili zveckicu i poljerajte lagano desno lijevo da beba prati. Obavezno obratite paznju da su bebine ruke u sredini, podignute ravno i da moze lijepo da vidi igrackicu koju prati.
Zatim uzmite bebine rucice i spojite joj dlanove u medijalnoj liniji - kao da je ispred nosa, ali u visini, tj. ruke dodju na sred lica ali ne preblizu ociju i kao da milujete dlanove. Kada je bebica u potrbusnom polozaju stavljajte zveckice i igrackice isrpred nje. pa povremeno priblizite do njene rucice, a ako sama ne prihvati igracku, bar stavite njen dlan preko rucice.
Ovo je samo dio savjeta i molila bih Vas da se obavezno opet javite za mjesec do dva i da nam kazete kako napreduje bebica, a mi smo tu da damo dodatne savjete

poštovano moja sin ima 2 godine i još nije počeo da priča mene je to počelo pomalo zabrinjavati sve razumije i zna ali neće da priča u čmu je problem.hvala unaprijed

Postovana beba bu,
Saljem Vam dio odgovora koji smo ranije dali na isto pitanje, a nakon toga cu Vas zamoliti da odete na istom forumu pod nazim Nedonoscad, tema: Rana stimulacija jer tamo cete pronaci jos puno toga o cemu smo vec ranije govorili a tice se razvoja govora kod djece.

ŠTA PODUZETI DA DIJETE BRŽE PROGOVORI? user posted image
Stručnjaci kažu da djeca najlakše usvajaju učenje govora u prve dvije godine života. Da bi vaše dijete što prije usvojilo sporazumijevanje govorom olakšajte mu:
Posmatrajte dijete
Najbolji način da potaknete razvoj govora jest da govorite o onome u što beba gleda ili što radi. Kao svi mi, i bebe najbrže uče kada ih predmet posebno zanima. Jednostavni su opisi najdjelotvorniji: "Igraš se s autom. Auto je plave boje.
Govorite vašem djetetu
Govorite svojoj bebi o onome što radite: "Sada mijenjam tvoju pelenu. Sada ćemo skinuti tu mokru pelenu. Evo suhe pelene." Brojne su dnevne aktivnosti odlična prigoda za učenje govora. Mi gotovo automatski punimo bebinu bočicu ili se češljamo, no za bebu su to uzbudljiva iskustva. Svaki je kućni posao prava riznica za učenje govora i zato pedijatri savjetuju da te poslove bebi naglas opisujete.
Govorite razgovijetno
Kako bebe oponašaju točno ono što čuju, stručnjaci preporučuju razgovijetan govor umjesto tepanja. Ako vaša beba krivo izgovori riječ, primjerice "baba" umjesto "duda" samo ponovite riječ pravilno: "A, ti želiš svoju, dudu."
Budite muzikalni
Bebe su fascinirane glazbom. Vaše pjevanje ubrzat će učenje govora. I ne brinite ako baš ne pjevate dobro, bilo kakvo pjevanje privući će bebinu pozornost. Možete pjevati sve - od dječjih pjesmica i uspavanki. Promjene u ritmu, tonu i jačini očarat će vašu bebu. Individualne razlike igraju presudnu ulogu u tome hoće li dijete postati brbljavo. Roditelji ne trebaju djecu tjerati da po svaku cijenu izgovore prve rijeci jer svako dijete ima svoj redoslijed. I spol djeteta igra ulogu u razvoju govora. Dijete koje je fizički vrlo aktivno možda će progovoriti kasnije. Jer, razvoj teče više u nizu no istodobno: prvo kretanje, a zatim govor. Budući da su dječaci općenito aktivniji od djevojčica, obično kasnije progovore. Usto, odrasli s djevojčicama više razgovaraju a s dječacima se više igraju, pa one stoga ranije progovore. Stručnjaci savjetuju da se s dječacima više razgovara, a s djevojčicama više igra kako bi se razvoj ravnomjerno rasporedio.

Veliki pozdrav

Djecije igre koje svako dijete treba da prodje:
1. CARE, CARE GOSPODARE
S jedne strane stoji grupa djece (stanu jedan pokraj drugog), a s druge jedno dijete, tj. "car" (stoji leđima okrenut grupi djece).
Djeca pitaju (sami se dogovore za redoslijed): Care, care, gospodare, kol''''ko ima sati?
"Car" odgovara:
2 konjska (dugački koraci)
ili 5 mišjih (mali koraci)
ili 3 mačja (srednji koraci)
ili 1 mravlji (stopalo ispred stopala)
Pobjednik je onaj tko prvi stigne do „cara“ te sada on postaje novi "car".

Igra će biti još zabavnija ako:
- "pitači" mijenjaju glas kako "car" po glasu ne bi znao tko ga pita;
- "car" prevari i našali se s igračem koji mu je stigao vrlo blizu odgovorivši mu: "Pao sat u bunar", na što se igrač mora vratiti na početnu poziciju.

2. DAN - NOĆ
Igra "Dan – noć" je igra za dvoje ili više igrača. Bira se igrač koji izgovara riječi "dan" ili "noć". Kad igrač kaže "dan" - drugi igrači trebaju ustati, a kad kaže "noć" - trebaju čučnuti. Tko pogriješi ispada iz igre, a zadnji koji ostaje je pobjednik.



3. LETI, LETI...
U igri sudjeluje dvoje ili više djece. Djeca sjede i kažiprstima lupkaju o stol ili koljena. Jedan govori: "Leti, leti, leti... olovka!" ili "Leti, leti, leti... avion!" itd. Ako igrač izgovori nešto što leti, djeca dižu kažiprst u zrak, a ako kaže nešto što ne može letjeti, ruke ostaju mirne. Igra se na ispadanje.

4. LEDENA BABA
Jedna osoba je "ledena baba". Ona lovi po prostoru druge suigrače i koga dotakne, taj se zaledi i ne smije se micati.
Drugi suigrač može ponovo odlediti zaleđenog prijatelja svojim toplim dodirom, ali mora paziti da pritom i sam ne nastrada od ledenog dodira ledene babe. Cilj je da ledena baba zaledi sve igrače. Ako netko bude tri puta zaleđen, tada on postaje ledena baba. Ovdje je dobro ograničiti polje kretanja da bi se moglo zalediti čim više igrača.

5. ŠKOLICE
Kredom običnom ili u boji ili komadićem cigle se nacrtaju polja kao na slici (polje manje-više, po želji).
Igrač stane izvan polja i baca kamenčić (pločicu, komadić cigle) najprije u polje broj 1.
Zatim skakuće redom po poljima (tamo gdje je jedno polje skače na jednoj nozi, a gdje su dva polja na dvije noge, u svako polje po jedna) do posljednjeg broja 10 (ili srednja). Na 10-ki se okrene za 180 stupnjeva i vrati na isti način, s tim da se kad je u polju 1 mora sagnuti i uzeti kamenčić (u ovom slučaju dok stoji na jednoj nozi). Nakon toga se uzima kamenčić i baca na polje broj 2 i opet odskakuće sve redom. Ako prođe bez greške (bez ispadanja i gaženja granica polja) nastavlja dalje, sve dok ne pogriješi. Kad pogriješi preuzima slijedeći igrač. Pobjednik je onaj tko prvi prođe cijelu školicu.

Jedno od polja može služiti za odmor.
Kad pobjeđuješ, možeš osvajati kuće, odnosno zauzimati svoja polja na koja protivnički igrač ne smije stati niti baciti kamenčić. Imaš pravo nacrtati kredom što hoćeš u svom polju i dobivaš istovremeno extra polje za odmor.


6. TRULE KOBILE
Dječaci/djevojcice stanu u red, jedan iza drugoga.
Prvi-a u redu ode malo naprijed i nagne se tako da se podboči rukama na svoja koljena i ostalima okrene stražnjicu.
Tu osobu zovemo "kobila".
Zatim se ostali-e, jedan po jedan, zalijeću prema "kobili" i preskaču ga (kao na tjelesnom kad se preskakuje konjić).
U trenutku preskakivanja onaj koji preskače, mora jednom nogom opaliti "kobilu" po stražnjici.
Ako uspije i preskoči i doskoči na noge, ide na kraj reda a slijedeći iz reda na isti način preskače "kobilu".
Ako fula udarac ili padne nakon doskoka, on postaje "kobila"!

7. RINGE - RINGE RAJA
Djeca se drže za ruke i kreću se u krug, do stiha pjesme:
"A mi djeca čuč!"
Na tom stihu čučnu, a zatim ustaju i plešu dalje.

Ringe, ringe, raja

Doso" cika Paja,

Pa pojeo jaja,

Jedno jaje – muć!

A mi djeca cuc!

8.SKRIVAČA
Jedan traži, ostali se skrivaju.
Igra počinje tako da onaj koji traži (a to se određuje na način po volji igrača) mora prvo znati do koliko broji.
Najglasnija osoba i ona koja se uvijek u svemu gura je obično ona koja po tražiteljivim leđima napravi "šarac-komarac-boc".
Tražitelj mora pogoditi s kojim ga je prstom (od 10 prstiju) komarac ubo i za svaki fulani prst broji 10 više.
Kad se odredi do koliko tražitelj broji, on se nasloni na nešto što će biti "pik" (mjesto na kojemu se stoji i broji - obično zid ili stablo) i počinje brojati, a ostali se sakrivaju.
Kad tražitelj završi sa brojanjem, on glasno viče "Ko se nije skrio, magarac je bio, iza pika ne pali, ja idem!" kako bi obavijestio sakrivene suigrače da on kreće u potragu i da se iza pika ne smije sakriti. Ako se netko ipak sakrio iza pika onda će taj žmiriti tri puta za redom.
Tražitelj zatim traži sakrivene suigrače, a kad nekog spazi mora ga prijaviti na piku.
Ako sakriveni uspije prije tražitelja do pika, mora dotaknuti pik i reći "pik spas za mene".

Ako bi netko varao viče se: "Polupaniii lončićiii!"

9. GLUHI TELEFON
Igrači se poredaju u red, jedan do drugoga. "Telefonist" ili osoba na kraju reda, igraču do sebe prišapne riječ ili rečenicu (ovisno o dogovoru). Svaki sljedeći igrač je treba što tiše, u uho, ponoviti onome do sebe i tako se šapće do kraja reda. Posljednji u redu tu riječ ili rečenicu treba glasno izgovoriti!

10. NA SLOVO...
Igra se može igrati po slovima ili bojama. Odabrani igrač kaže; Na slovo, na slovo...(npr.M), a ostali igrači se moraju uhvatiti za predmet koji počinje zadanim slovom.
Ako se igra na boju, onda moraš u svojoj blizini pronaći tu boju i staviti ruku na nju.
Tko ne uspije – lovi!

Postovani, zelim Vam se iskreno zahvaliti na savjetima koje nam pruzate. Ja sam prije dvije sedmice pitala na koji nacin animirati bebu da hvata predmete. Moja mala pinceza poseze za predmetima I hvata ih uspjesno vec nekoliko dana. Sada ima tri mjeseca I sedam dana. :) Primjenila sam prijedloge koje ste rekli.

Drago mi je da ste zadovoljni, a bebica je sve postigla u skladu sa svojom dobi. Opet ponavljam, ukoliko budete imali dodatnih pitanja, slobodno saljite. Zelim Vam puno srece i uzivanja u zivotu sa svojom prinovom

Djeca s posebnim potrebama
Termin "posebna potreba" označava potrebe koje djeca s teškoćama u razvoju imaju glede funkcioniranja u svakodnevnom životu. To se prije svega odnosi na zadovoljavanje osnovnih potreba, a zatim i na odgoj, obrazovanje, zdravstvenu skrb te uključivanje u širu društvenu zajednicu odnosno na socijalizaciju. Treba napomenuti da pojam "teškoće u razvoju " obuhvata razna prirođena i stečena oštećenja različite vrste i stepena kao što su oštećenja sluha, vida, govorne komunikacije, invaliditet, mentalnu zaostalost, različita oštećenja mozga koja se manifestiraju u otežanoj sposobnosti kretanja, oštećenju mišića i živaca (cerebralna paraliza) ili pak u komunikaciji i nesposobnosti savladavanja društvenih vještina (autizam).
Odnos prema djeci s poteškoćama u razvoju mijenjao se kroz godine usporedno s razvojem društva i znanosti. Kao i svoj ostaloj djeci, tako i djeci s poteškoćama u razvoju UN-ova deklaracija o pravima djeteta jamči pravo na bezbrižno djetinjstvo, obrazovanje i prihvatanje no u kojoj mjeri će ta prava moći biti iskorištena i realizirana ovisi o državnim zakonodavnim tijelima, ali i o senzibilizaciji društva na ovu problematiku.
U posljednjem desetljeću i kod nas se povećao broj nevladinih orgasnizacija koje kroz pomoć i podršku roditeljima te kroz informisanje javnosti o načinima na koje se mogu uključiti u njihov rad, daju svoj prilog rješavanju problema djece s poteškoćama u razvoju.
Socijalizacija
Većina djece s poteškoćama u razvoju mogu pravilnom brigom zajednice, odgojem i obrazovanjem, koje na primjeren način vodi brigu o njihovim potrebama, postati u potpunosti sposobni za ravnopravno sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Njihova samostalnost ovisit će dakako o vrsti i stepenu njihova oštećenja, ali i o sistemuu koji se brine o njihovoj naobrazbi i socijalizaciji.
Nekoliko je mogućnosti koje se nude u kontekstu odgoja i obrazovanja djece s poteškoćama u razvoju.
Jedna od njih je odvajanje djeteta iz društvene sredine i njegovo smještanje u posebnu ustanovu ili grupu ovisno o njegovom primarnom oštećenju (grupa djece s cerebralnom paralizom, Down sindromom, autizmom). Ovaj način odgoja i obrazovanja ima svojih prednosti utoliko što se radi s djecom koja imaju istu razvojnu poteškoću te je program edukacije u potpunosti prilagođen njima. S druge pak strane, očiti nedostatak je manjak kontakta sa zdravom djecom i nesudjelovanje u zajedničkim aktivnostima koje čine preduvjet normalne socijalizacije.
Kao suprotnost odvajanju nudi se uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u okruženje bez posebnih uslova. U takvom okruženju djeca s poteškoćama u razvoju sudjeluju u igri sa zdravom djecom. Na taj način stvara se odnos među djecom koji se temelji na uvažavanju različitosti potreba i mogućnosti. Bitno je reći da ovaj način ranog uključivanja u obrazovni sistem i društvenu zajednicu svakom djetetu daje ravnopravni položaj i omogućuje mu da napreduje i sudjeluje u društvenom životu u skladu sa svojim mogućnostima.
Kao treća mogućnost nudi se kombinacija prethodno navedenih, odnosno mogućnost da dijete dio vremena provede u igri sa zdravom djecom dok je dio vremena uključeno u rehabilitacijski program (defektolog, edukator-rehabilitator, logoped, psiholog).
Većina stručnjaka suglasna je u mišljenju kako je jedino uključivanjem djeteta s poteškoćama u razvoju u okolinu moguće ostvariti trajne povoljne rezultate, jer kako bismo mogli od djeteta koje je godinama odgajano u izolaciji očekivati da ravnopravno sudjeluje u svakodnevnom životu svoje neposredne okoline. Iz tog razloga bilo bi najhumanije postojanje specijalnih škola svesti na najmanju moguću mjeru.
Terapija
Zdravstvena zaštita garantira svakom djetetu s poteškoćama u razvoju pomoć stručnjaka specijaliziranog upravo za poteškoću s kojom je dijete suočeno a samim time i neku od sljedećih terapija:
• Logopedska terapija - primjenjuje se kod djece s poteškoćama u govoru (mucanje, disfazija, dislalija), čitanju (disleksija, aleksija), pisanju (disgrafija, agrafija).
Ova terapija obuhvata saradnju s roditeljima, odgojiteljima, individualni terapijski program, vrednovanje napretka...
• Rehabilitacijska terapija - vrsta rehabilitacijske terapije ovisi o vrsti oštećenja:
- oštećenje vida - terapija obuhvaća pomoć u učenju slijepoj djeci, čitanje na Brailovom pismu, snalaženje u prostoru taktilnim putem...
- lakša i umjerena mentalna zaostalost - terapija obuhvata pomoć pri učenju, brizi o sebi, vježbe grube i fine motorike...
Autizam i Down sindrom oštećenja su kod kojih se rehabilitacijska terapija takođe pokazala vrlo uspješnom.
• Terapija kod poremećaja u ponašanju - primjenjuje se kod poremećaja kao što su ADHD - poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, kod emocionalnih i psihičkih smetnji, kod problema u socijalnim odnosima, a uključuje defektološku, i psihološku pomoć.
Postoje i druge, nekima manje poznate terapijske metode koje u kombinaciji s drugim metodama mogu dati vrlo dobre rezultate:
- terapija igrom - primjenjuje se kod djece s različitim psihičkim poremećajima, a vrlo se uspješno može primjenjivati kod djece sa autizmom. Terapijska igra se razlikuje od spontane igre utoliko što je vodi terapeut i što ima jasno određene zadatke i cilj.
- likovna terapija - ova se metoda kao terapijski postupak primjenjuje kod svih psihičkih poremećaja kod djece, ali i odraslih. Njome se potiču razvojni procesi i komunikacija s okolinom putem crteža.
- kineziterapija - u posljednje vrijeme ovoj se metodi pridaje sve više važnosti. Intenzivne tjelesne aktivnosti smanjuju hiperaktivnost, agresiju i destruktivno ponašanje.
- terapijsko jahanje - to je specifičan oblik terapije koji je prvenstveno namijenjen djeci s poteškoćama u razvoju s ciljem poboljšanja kvalitete života te djece. Primjenjuje se kod dvadesetak različitih dijagnoza kao što su: cerebralna paraliza, mišićna distrofija, multipla skleroza, hiperaktivnost, epilepsija, autizam, mentalna zaostalost i mnoge druge. Terapijsko jahanje ima medicinsku, pedagošku i rekreativnu komponentu te se pokazalo kao vrlo uspješna metoda za poboljšanje općeg psihičkog i fizičkog stanja djece s prethodno nabrojanim poremećajima. Kod nas za sada se programi terapijskog jahanja provode u Visokom.

Iako je za integraciju djece s poteškoćama u razvoju potrebno vrijeme, saradnja među institucijama i volja društva u cjelini, današnji rad na tom polju kao i trud brojnih roditelja, znanstvenika, defektologa, edukatora, psihologa, logopeda, psihijatara i pedijatara ide u smjeru koji daje nadu da će i ovaj problem jednog dana biti riješen. Do tada možemo raditi najbolje što znamo svatko u svom području djelovanja i na taj način im olakšati život, a to nam je na kraju i moralna obaveza.