Evo moga iskustva:
- Sa prvom bebom, dojila sam je jedva mozda mjesec i po, da bi uvela dohranu uporedo sa dojenjem, da bi na kraju sa trecim mjesecom bebe potpuno prestala dojiti i uvela AD jer se mlijeko povuklo skroz...Mislila sam da nema mlijeka, a ustvari bilo je ovo: veliko psihicko opterecenje, koji su mi stvarali drugi ljudi, vecinom moja mama koja se petljala i gdje treba i gdje ne treba, potom ostali, a ja sutila, gutala u sebe trpala, ali opet eto hvala Bogu i na tom mlijeku koje ima kao zamjena,pa dijete nece biti gladno, ali dok je pilo to mlijeko uvijek je povracala, i imala teske grceve od njega...
- Druga beba: porodila sam se sad u subotu, odmah sam se zarekla, dojicu ga, trudicu se koliko god mogu, jer mi je bila pocetna situacija kao sa prvom bebom, porodila se, nigdje mlijeka, zene do mene doje uveliko, a sesstre na odjelu svaka svoju politiku vode: odnese bebu, donese mi ga nahranjenog AD, druga mi ga postavi i pomogne da ga podoijm, ali svaki iduci put je psihicki proces, tako da sam ga u bolnici jedva podojila tri puta a bila sam tri dana..., ali sasvim dovoljno da mlijeko krene...
Jucer mi dosla patronazna sestra i kaze:" mlijeka ima sasvim dovoljno za njega, on ce ga navuci i vise, samo ga stavljaj na dojku, a ako nece dojku, slobodno stavi silikonsku bradavicu, ili izdajaj mlijeko pa mu daji kasikicom". A bradavice su mi prirodno uvucene, ja sam ih izvlacila dva mjseca, al bi se stalno vracale na isto..
I sta sad da kazem: Doji bez problema na silikonsku bradavicu, kada mu otpadne pupak i zalijeci se hernia iznad pupka pokusacu bez silikonske... I, ima toliko mlijeka da mogu komotno dojiti jos dvoje djece...
Ali sam se zato psihicki rasteretila, i ne dam vise nikome, ali bas nikome da mi govori sta trebam-a sta ne trebam da radim...