26.04.2011, 22:25
2113
Krzamak je vrlo zarazno virusno oboljenje. Izvor bolesti je oboljelo dijete ili odrasla osoba. Bolest se prenosi kapljicnim putem u direktnom kontaktu sa bolesnikom, a moguc je prenos i preko trece osobe u bliskom kontaktu u porodici, djecijim odjeljenjima bolnica,djecijim vrticima i skolama. Virus je veoma osjetljiv tako da je prenosenje bolesti preko trece osobe moguce ukoliko je kontakt sa bolesnikom bio ispod 10 minuta. Bolesnik je najzarazniji u prvih 4-5 dana. Kada izbije osip virus je jos prisutan u pljuvacki i na sluznicama disajnih organa ali u mnogo manjoj mjeri te je zaraznost manja. Od krzamaka najcesce oboljevaju djeca od 5 do 10 godina zivota. Novorodencad i dojencad rjede oboljevaju zbog majcinog imuniteta. Ukoliko majka nije bolovala krzamak moze oboljeti i novorodence i dojence. Bolest se cesce javlja zimi i u proljece. Poslije preboljelog krzamaka ostaje trajni imunitet i ne moze se ponovo oboljeti. Od momenta infekcije pa do pojave bolesti (vrijeme inkubacije) prode 10-12 dana. Obicno se prvo javi povisena temperatura, slabost, odbijanje hrane, hunjavica, kasalj, suzenje i pecenje u ocima. Ovi simptomi traju 4-5 dana. Cetvrtog ili petog dana pocinje izbijati osip. Obicno 1-2 dana prije izbijanja osipa javi se osip po sluznici usta u vidu mrlja i bjelicasto sivkastih tackica velicine zrna pijeska po sluznici unutrasnje strane obraza. Osip po tijelu izbija najprije iza usiju, po celu i licu. U toku 2-3 dana osip se siri od lica na vrat, trup, noge i ruke. Kada osip izbije potpuno temperatura opada. Nakon 3-4 dana osip blijedi istim redom kojim je i izbijao. Najcesce komplikacije krzamaka su upala srednjeg uha i upala pluca,koje nastaju kao posljedica primarne infekcije virusom, ili sto je mnogo cesce kao posljedica sekundarne infekcije bakterijama. Terapija u nekomplikovanim slucajevima je simptomatska. Djetetu treba omoguciti boravak u prozracenoj, lahko zamracenoj prostoriji, ne pregrijavati dijete, dati mu dovoljno tecnosti, sokova i blago zasecerenog mlakog caja. Povisenu temperaturu treba energicno skidati. Za jak kasalj moze se dati sirup protiv kaslja. Ne davati antibiotike bez konsultacije sa ljekarom. Najvaznija preventivna mjera je vakcinacija djece koja se po nasem kalendaru vakcinacije vrsi sa 12 mjeseci zivota a revakcinacija u sedmoj godini.
Rubeola (crljenica)
Bolest izaziva virus rubeole. Bolest je blagog toka. Prisutna je po cijelom svijetu, a u velikim gradovima se javlja endemski. Najcesce se javlja u proljece cesce oboljevaju starija djeca i omladina. Izvor zaraze je oboljela osoba koja nosi virus u pljuvacki i sluznici disajnih puteva oko 7 dana prije izbijanja osipa i do 14 dana nakon pojave osipa. Bolest se prenosi kapljicnim putem (kapljicama pljuvacke u izdahnutom vazduhu). Inkubacija je 16-18 dana. Bolest moze poceti blago povisenom temperaturom, bolovima u misicima, glavoboljom i kasljem. Ovi znaci u prisutniji kod starije djece. Kod manjeg djeteta se najcesce odmah pojavi osip. Osip se pojavi najprije na licu i vratu, a zatim se vec za nekoliko sati prosiri po cijelom tijelu. Osip je svijetloruzicast sitan i nije sliven kao kod krzamaka. Osip se povuce za 1-4 dana. Preboljela rubeola ostavlja dozivotni imunitet. Komplikacije su veoma rijetke. Terapija obicno nije potrebna. Kod bolova u misicima i povisene temperature treba dati djetetu sirup za temperaturu (Paracetamol ili Brufen). U prevenciji izolacija bolesnika nema znacaja radi dugog perioda zaraznosti prije i nakon izbijanja osipa. Rubeola je daleko medicinski znacajnija radi opasnosti za trudnice. U prvim sedmicama trudnoce virus uzrokuje ostecenje ploda. Do ovih ostecenja moze doci i kad se osip i ne javi, ali je doslo do infekcije kontaktom sa bolesnikom. Ostecenja su najteza u prvim sedmicama trudnoce pa do tri mjeseca. Kasnije su ostecenja rjeda. Takva trudnoca se moze zavrsiti spontanim pobacajem ukoliko su obilna ostecenja dovela do smrti ploda, ali se moze, sto je takoder cesto, trudnoca uznijeti do termina, a rodeno dijete biti sa urodenim mahanama. Prakticno svaki organ ploda moze biti ostecen, a najcesce su ostecenja srca i zamucenje ocnog sociva. Najbolja prevencija je vakcinacija djevojcica i djevojaka u osnovnoj i srednjoj skoli ukoliko u dijetinjstvu nisu preboljele rubeolu. Ako trudnica nije preboljela rubeolu, a nije ni vakcinisana, kod svakog kontakta se osobom koja je oboljela obavezno se javiti ljekaru, jer se seroloskom pretragama moze utvrditi da li je doslo do infekcije ili nije, sto je bitno za kasniji ishod trudnoce.
_____________________________
N&N