Moja kcerkica je pocela spavati preko cijele noci tek sa nekih navrsenih 16 mjeseci zivota... Kao beba je imala veoma jake grceve, hvala Bogu nije dugo, ali dovolno da se navikne na nosanje i ljuljanje, i cim bih je pokusala na drugaciji nacin, bude plakanje, vriska i ostalo dok ne upali metoda nosanja, ljuljanja i sl. A vec sa 2 mjeseca je vise nisam mogla dojiti, a budila se u prosjeku svakih 45 minuta- sat vremena. I odlucim ja da je sa 6 mjeseci stavim samu u krevetic na spavanje, jer ja sa veoma losom kicmom i psihicki izmorena od nespavanja, nisam vise iznalazila drugo rjesenje. I tako ja stavim nju na popodnevno spavanje samu u krevetic, poljubim je i izadjem, i kazem svekrvi da je ne uzima, i ona kaze ok. Place ona tako nekih 15 minuta, a ja ispred kuce stojim i placem. Zaspala... Iduci dan place 10 min., a sljedeci 2 minute, da bi ostale cim je polozim na spavanje, ona zaspi. Ali, ima uvijek ali... Moja mama, kojoj je ona prvo unuce, mi sve to pokvari za jedan dan, dosla mi i nakon svega toga rekla "kako to ona nece gledati" i iako je dijete bilo mirno u kreveticu, uzela je i stavila na krilo i ljuljanjem je zaspala, nakon cega je sav moj trud pao u vodu, i ja nastavim sa ljuljanjem i nosanjem, sve do navrsenih 18 mjeseci kad sam je stavila pored sebe i tako je uspavljujem i dan danas, iako joj je 2,5 godine. A moja mama, kad je kod nje, stavi na noge i ljuljaj, pa mi se onda zali kako je sve boli, a gdje nece boliti dijete od 16 kg. na nogama. Tako, da, ne znam sta bih vam sa svim ovim rekla, i ne mislim ni da je losa ona majka koja u svemu ugadja, a niti ona koja pusti, pa nek se dijete samo privikava. Mislim, da svako treba da radi onako kako misli da je najbolje...