scarlett tek sad ovo vidim

_____________________________

29.04.2013-29.10.2013...184 days
For every day, I miss you. For every hour, I need you. For every minute, I feel you. Forever, I love you...

Drage moje, danas je puna godina dana od kako sam saznala da je srce moje bebice prestalo da kuca. Tada mi se činilo da nikako neću moći da se odvojim od toga što se desilo i da nastavim dalje, u mislima sam se stalno vračala na to, u jednom momentu sam potražila i stručnu pomoć. Hvala vam svima od srca što ste bile uz mene, bodrile me i tješile u svako doba dana i noći. Danas je puno lakše, ali ostala je ogromna praznina i ne prođe dan a da ne pomislim šta se desilo i kako bi bilo danas da je sve prošlo u redu. Želim nam svima puno zdravih bebica i da niko nikada ne doživi tako nešto.

_____________________________

"Ne hodaj po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni planine u visini dostići."

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Danas mi ljubazni doktor rece da imam spontani pobacaj. Jedanesta sedmica. Da se mrva jos malo drzala za mamu uspjele bi uci u drugo tromjesecje. Ali nije.

Samo mogu zamisliti koliko je tesko zenama koje, gluho bilo, izgube veliku bebu u pupi, ili vec rodjenu bebu. Moja mrva bila mrvica, pa opet boli ko ludo sto je vise nema.

Bye bye mrvice.

_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Zao mi je Ena saljemo ti 1000

_____________________________

N&N

ena tako mi je žao



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Zenice drage...

Ena, halali nam sve sinocnje sale...

Saljem ti veliki zagrljaj...

_____________________________

“One su male, ali su velike, odnosno, hoću reći, nisu više male, ali su dosta velike da ne budu male“... One su T&R...

Enice, .

Ena
I ja sam imala spontani prije 3 mjeseca...pocela krvariti i nakon 2 dana malo srce prestalo kucati. Sve se tjesim s tim frazama da nije bilo sudjeno, da je bolje sto je bilo na pocetku trudnoce, bice jos prilika itd...al mi ne ide bas. Jos ne mogu to spomenuti a da me ne stegne u grlu. Ni ja ne mogu zamisliti kako je zenama koje izgube bebu u kasnijoj trudnoci kad skontam koliko sam se ja vezala u par sedmica.

Ena, draga moja,
Ja mrzim broj 11 upravo zbog te iste sedmice u kojoj sam izgubila jednu malu mrvicu, baš kao ti.
Tvoji lijepi dječaci i njihovi osmjesi činiće bol podnošljivom, vjeruj.
Ljubim te i grlim

_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

Ena, zao mi je. Tek sad vidjeh... Da dragi Allah olaksa!

Scarlet, Ena tako je vada trebalo biti, nedajte se

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

[Sadržaj poruke je obrisan]

Draga Ena, tako mi je zao


_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

hvala vam na utjesnim rjecima i na suosjecanju. Danas je vec puno bolje. dva lava i nedaju bas da puno razmisljam i budem tuzna

mico, nisam znala da ti se isto desilo ali u pravu si, djeca cine da bude puno podnosljivije (je li ovo uopste rjec?)

svima nama zelim da se ovo nikada vise ne desi.



_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Ena draga, strasno mi je zao

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Ena, tek sad ovo vidim. Bas mi je zao

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Ena zao mi je
ee ne mogu da vjerujem da ja pisem na ovoj temi...
26 augusta sam otisla na gak oko ponoci sa razmacima od 2 minute,znate porodjajne bolove, a ja se smijem sa mm idemo po naseg djecaka,nasu prvu radost,nase prvo cekanja,nasa prva ljubav,sve je spremno,ispeglano namjesteno ostalo u sobi...
iako sam bila 36 punih sedmica nisam uopste pomislila da se nesto moze desiti
gore su mi ustanovili da nema otkucaja,uz potvrdio da je bebica mrtva...
i ja lezim u nekom bunilu,moram tek da se poradjam...
necu vam pisati kako mi je bilo,rodila sam nekako kazu 01:05 bas brzo,vidjela sam ga cupica moj maleni,najljepsi na svijetu...
uspavali su me da mi izvade posteljicu,rekli su mi da ne bi vise mogla izdrzati bol...kad sam se probudila prvo sam pitala za mm,rekli su mu,hocu da ga vidim,ne moze...oko 02:50 sestrica donosi telefon,on me zove otisao po mog brata,cekali skupa,skupa i saznali,ne place ni on ni ja...samo mi govori da me voli kaze rekli su te ovuda provuci oko 03:05
medjutim tek oko pola sest ujutro me vode iz sale,iz one krvi,on i brat na hodniku blijedi,ljube me maze,samo mi govore koliko me vole i da ce sve biti uredu...u sobi sam sama na ginekologiji buljim u plafon i placem,razne faze prolazim...oko podne na svoju odgovornost izlazim kuci,nista me ne boli,sve sama radim a niko mi ne nudi pomoc...vidim da mi mm nije uospte dobro,pitam sta je on se sklupca kraj mene,nije znao da je beba bila mrtva,mislio je da sam se napatila na porodu i kad me nisu provuukli kraj njega u 03:05 da sam i ja umrla,dozivio sok,moj brat kaze da mu se tijelo nekontrolisano treslo i da je krenuo da me trazi po hodnicima a on se ne sjeca,samo je kraj mene lezao i gledao u mene...mm brat me sanja onako u krvi sa iglama prekrivenu oim zelenim carsafom...ujutro brat krece po mamu koja je bila 400 km udaljena oko 14h je zove i govori joj ja strahujem za nju,nije bas najboljeg zdravlja,oca nemam poginuo je,mama dolazi navece oko 23h jedva ulazi na vrata ne moze da hoda od lijekova...ljudi ne vjeruju,ja jos manje,odmah sa zatrudnila,trudnoca uredna ma savrsena ali eto takva je sudbina,proslo je skoro mjesec i poprilicno sam dobro,idemo dalje,cekamo nalaze sa patologije...Bog mi je dao ogormnu snagu,zivot se vratio u normalu,znam da sam ranjena za citav zivot ali ne daj Boze gorega...sad cu poceti ganjati nalaze,jer ima ogroman strah od iduce trudnoce ali pobijedit cu ja to...moje mlade godine su dosta prosle,zenice meni je tek 21 godina ali idemo dalje,sto mi je rekao jedna moj dobar prijatelj nema povlacenja,nema odustajanja i sto je najvaznije nema predaje...


_____________________________

26.08.2014-fetus mortus in uterus 36 sedmica

Bas kao sto naziv teme kaze da ti srce pukne samo citajuci, ne mogu ni zamisliti kako je to proci.

Junakinje ste velike, da vas Bog dragi cuva i podari vam ono sto najvise zelite.

lovepower

_____________________________

E i A=<3
"Ako se svaki dan malo brinete, izgubit ćete nekoliko godina vašeg života. Ako nešto nije kako treba biti, popravite ako možete. Ali učite se ne brinuti. Brige nikad nisu ništa popravile."

ena
lovepower
zao mi je,rijeci za utjehu ne postoje,nadam se da ce vam vrijeme pomoci da se malo bolje osjecate ali vjerujem da ce oziljak na srcu vjecno biti tu..

_____________________________

Mamino sunce - 26.12.2009
Mamin smjesko - 20.01.2015

ena, lovepower

_____________________________

Ajdin 22.4.2009. - čojkić :-))))

Alina 20. 2. 2016 - maća :)