IZVORNA PORUKA: Andy_Bec23
Evo nasa prica,
poslje prve dijagnoze missed abo prosle godine u 9 nedelji uradjena kiretaza. Nekako smo pregurali jer je bila mala beba tj nije se ni razvila od 5 nedelje. I onda dani cekanja i tuge, 3 mj zabrane pa onda radost da mozemo ponovo radit na bebi koju jako zeljno zelimo i iscekujemo. I onda se desi taj sretan trenutak 1.12 moj test pozitivan i uspjeh ja prebroditi 31.12 kada je trebao bit termin rodjenja moje 1 bebe :-(
I sve je teklo super do jucerasnjeg dana. Lezim ja na onom krevetu i ona radi ultrazvug, i gleda i gleda organe i govori. Poslje nekih 10 min. okrene se prema meni a ja i muz i daljke gledamo nasu bebu u ekran veliki kako se mice i lupka i kako joj srceko kuca. I kaze ona na to gospodjo tomicic imam lose vjesti za vas odnosno 3 vjesti. Moje noge su se odsjekle i samo sam uhvatila muza za ruka. Tada sam vec znala da nesto nije u redu. Kaze ona vasa beba ima rascjepanu usnu, kratku bedrenu kost koja neodgovara toj sedmici i 3 teske greske na srcu. a MOJ SVJET SE RUSI: oNA I DALJE PRICA A JA JU NESLUSAM SAMO GLEDAM ONU MALU GLAVICU NA EKRANU I POCNEM VRISTAT.... muz me uhvatio jer sam mislila gotovo je smak svijeta sad ce me porodit, uzet ce mi moju bebu.... :-( Ovaj dan nikada necu zaboraviti.
Kad sam malo dosla sebi izadjem i platim oj taj jebeni ultrazvuk i odem odma u bolnicu jer me ona poslala tamo. Prime me hitno i rade ultrazvuk, oko mene 10 doktora, dijagnoza stima. Ja jos u soku. Oce da mi rade punkciju plodne vode da vide jel beba ima downow sindrom. Nisam dala jer mi je bilo previse za jedan dan.
U utorak idem opet na kontrolu da jos jednom pregledaju srce i da izvade komad plazente i plodne vode da utvrde koja je bolest. Ako je ds moram odluciti ocu li prekinut trudnocu. A ko nije morat ce moja mala curica imat teske operacije srca :-((((((((((((((((((((((((((((((((
Bojim se jako, oka nisam sklopila ova moja curica me udara neznam sta cu umrjet cu ovih dana umrjet cu od tuge i boli koja me snasla
cesto se u zivotu desavaju stvari koje ne razumijemo....pa se pitamo zasto nama?kako izdrzati?
Bog ljudima daje taman onoliko iskusenja koliko mogu podnijeti...nista vise i nista manje.
cesto i dogadjaji u zivotu pobiju sve medicinske parametre ....i na kraju se dogodi cudo.
tako se desilo meni i mom prvom sinu kojeg po doktorima....nisam mogla donjeti do kraja,nemoguce...nije se mogao roditi normalan ni u kom slucaju,pa se rodio.....nisam ga mogla normalno roditi,pa jesam....
sve je u Bozijim rukama i niko ama bas niko da je zavrsio sto doktorata ne moze stopostotno znati sta ce na kraju biti...
prema tome...vjeruj u Boga,moli mi se..i sve ce biti u redu.
ni ds nije toliko strasan ako se naucis zivjeti s tim.
_____________________________
Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali
Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.