Hahahha,meni moja kaže "sad više nikad nećeš ići vani" valjda zato što bi to njoj bila najgora kazna.

A s ovim se slažem,sve može proći dok ne psuje i ne govori ružne i pogrdne riječi.

Upomoć! Nemam vremena iščitavati sad, a problem imam, pa kud ću nego na RR .
Imam jako tvrdoglavo dijete, koje će ovim tempom za par mjeseci postati jako zločasto. Npr. MM govori "Ema, nemoj tati dirati oči, nikome se ne smiju dirati oči, ni maci, ni nani, nikome jer to boli, pa će plakati" (inače, čim nekog sretne novog, Emina prva konstatacija je da i ta osoba ima oke ), ona govori ne-ne i sa onom nekom odraslom, prefriganom facom ubode tatu u oko. Isto tako je sa ne gasiti TV, ne dirati nož, ne trzati rukicu na ulici i sl. Elem, sve to se riješi nekako, ali sinoć je umalo gurnula curicu s vrha tobogana  - MM kaže da je umalo umro od muke. Popeo je na vrh i otišao da je sačeka na dnu, a malecka se valjda popela za njom i čekala red, kad je ova moja počela gurati. MM je govorio naravno da se spusti, da pusti curicu, da i ona mora skliznuti a ne može od Eme, pa da će curica pasti i udariti se.... Mama od te curice je valjda čekala da uhvati svoje dijete i sigurno umirala od straha. Srećom, moja je odustala, MM je uhvatio i pravac doma i cijelim putem govorio da će dobiti batine zbog toga i pričao, i naravno, istukao je kad je došla kući. I mi joj pričamo poslije kako nije njen tobogan, ona prkosi i govori "Emin tobogan". Mi govorimo da se druga djeca nikada i nigdje ne smiju gurati, a ona nam govori "Hoće gujat seku". 
Napominjem, svi se čude kako je fina i kako se s njom može dogovoriti i kako je mala, a konta sve što joj se priča. I zaista je bila jedno od 1000 djece do neki dan, mogli smo sve s njom. A sad odjednom nekoliko ispada u par dana, sve otkako smo došli s mora.
Sinoć sam s MM razgovarala o našim metodama odgoja. Pričamo, glas više gubimo koliko se trudimo objasniti neke stvari. Pribjegnemo i batinama ponekad i kazni, pa ne ode u park da se igra. S druge strane, stalno je neko i mazi i nana je čuva a tada ima 300% pažnje, nikad još nismo pogledali film otkako se rodila zajedno jer se jedno uvijek igra s njom... mislim da nedostatak pažnje ne može biti uzrok nikako. Ne znam je li mi negdje griješimo, postaje li odjednom sad nakon odmora svjesna odvojenosti dok smo na poslu pa da joj to smeta ili šta se dešava? Uglavnom, kad pomislim da je moje dijete moglo napraviti nešto strašno (ne daj Bože da je toj malenoj nešto bilo ) i to dok je upozoravamo da to ne čini, užasno sam tužna.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Ne griješite nigdje, ovo je normalna faza u tom uzrastu. Eh, kako je kvalitetno prevazić 
Pa nemam ti neki čudotvorni recept, nije lahko (a bit će i gorih faza ako ti je to utjeha). Mislim da je greška kažnjavati dijete u tom uzrastu kasnije, a ne u onom trenutku kad je uradilo nešto neprihvatljivo, jer oni još ne osjećaju vrijeme na takav način. Djete shvata kaznu samo za ono što je uradilo neposredno prije, ma koliko i šta joj ti pričala. Jedino što možete je da stvari koje vam predstavljaju neprihvatljivo ponašanje istrajno ne dozvoljavate i kritikujete, pa koliko je ona "tvrdoglava" vi ustrajavajte još više. Vidjet ćeš da će u jednom trenutku izgledati kao da je odjednom prihvatila sve ono sa čim ste se mučili do tad. Ne kaže se đaba "terrible two"


_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

NEma to veze s morem, nego s njenim uzrastom.
Ona se sada počinje boriti za svoj teritorij, tvori svoj karatker i ispituje granice.
Sada joj je taman malo jače od 18 mjeseci.
TO je faza u razvoju.



Ovdje griješite.
Dijeteto od godinu i pol ništa neće naučiti batinama.
/ zar je neko nešto i naučio, ikada?!/
Ono što možete raditi jeste da je učite da dijeli, da je kaznite ako pokuša da nekoga drugog povrijedi ( kazna može biti: povratak u kuću - taman da ste tog trenutka izašli, odlazak u time out - onoliko minuta koliko dijete ima godina....)
I morate biti tu da amortizujete sve njenje nasrtaje na drugo dijete.
Moja starija kći je bila takva, upravo u tom uzrastu.
Trebat će vama više energije, ali će proći.
Batine svakako izbacite.

Ja sam bila kao Ema i štošta sam naučila tek nakon batina, da budem iskrena. Kod mene priča nije imala puno efekta i ne znam što se sada iščuđavam mom djetetu . Dakle, ja mislim da i batina ponekad ima efekta, ali samo za baš krupne stvari.
Isto tako, odmah je danas ispričala nani da je dobila batine jer je gurala curicu. Naravno da ih ne bi dobila da je gurala curicu u pješčaniku, možda bismo samo otišli doma jer se ne igra lijepo. Dakle, zna da je bilo nešto loše u guranju curice i da je zato bilo i batina, nešto je zapamtila. Ali će sigurno opet doći u situaciju da gura neko dijete, opet ćemo je podsjetiti da se to ne smije i da slijedi kazna za ružne stvari, i kod Eme će opet i nakon toga doći ista situacija.
Samo se nadam da će kratko trajati i da će odjednom usvojiti neke stvari . Još uvijek sam baš neraspoložena jer stalno mislim da je mogla ozlijediti to dijete.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Iz ličnog iskustva mogu kazati, a na onu tvoju konstataciju da joj ne fali pažnje, tu je ključ, što i moja, i tvoja, i još Bog zna koliko druge djece, koji su jedinci imaju preveliku koncentraciju pažnje.

Jednostavno sve se vrti oko nji, moja L. vjerujem da vfjeruje da se sve mora njoj podrediti, da se sve mora njoj ugoditi, da mora samo po njenom ili nikako.

Faze i fazice su teške, ali taman kada jedna prođe, dođe druga i tako, dok ne odrastu akobogda, mada i tada će biti faza, i opet nećemo biti mirne, znači jedan začarani krug.

Moja L. isto tako ne da svoje igračke, od čega ja ludim, prepirala bi se samnom do prekosutra da ja imam vremena, mada ja sam poprilično oštra. Ija je znam kazniti, jer zaista nekada prekardaši sve mjere, pa ja izbrojim do 10, ujedem se za jezik i ako ni tada huja mi ne splase, kaznim je.

Jednostavno, ja za moju kažem da je prerazmažena, da ima i previše, da joj svi poklanja pažnju, a ona to vješto koristi.

Kako ja kažem, ona podobro zna okreniti vodu na svoj mlin.

Moje iskustvo:
dijete od dvije, tri, pet godina teško ( a ovi mladji nikako ) ne mogu shvatiti pojam povređivanja, umiranja, bola.
To što mi djeci od dvije godine tulimo da ne smiju gurati dijete s tobogana zato što mi znamo da to može završiti veoma kobno - to je isto da meni neuklearni fizičar objašnjava zašto je loše da se neke materije sastave ili ne.
ŠTa hoću reći, ona je premalena da bi shvatila značenje riječi i situacije opasnost.
Ali je uredu da shvati da nije lijepo gurati djecu. Ni u pješčaniku, ni na ulici, ni na toboganu. Bez objašnjenja da time može da ih ubije, nego s objašnjenjem da ti to ne tolerišeš. Kao ni to da neko nju gurne.



< Poruku je uredio hanabanana -- 15.7.2010 11:52:59 >

Eh iimal neko djete ovdje da nije tvrdoglavo.....
Moja kako raste sve je vise al nekako sam to prihvatila. Samo sto su moji zivci dosta popustili pa sad stalno vicem i ljuta sam a i nabavila sam sipku - ne da je tucem nego da je prepadnem . Moja je sreca sto se sipke boji cim je vidi - iako je tanka kao dlaka :) pokazem joj je samo kad se radi o necemo sto je po meni bas preopasno.

Igracke polako ucimo da djelimo sad je po tom pitanju bolja nego prije par mjeseci mada vidim da joj je mrsko al popusti. Jako je ljubomorna na male bebe kad ih vidi samo se pravi da ih nije vidjela.... sva sreca pa nemamo u porodici malih beba sad z asad pa se to svodi na posjete prijateljima koji ih imaju ili njih nama .

Dalje, igra s drugom djecom na igralistu ili bilo gdje postaje totalno bezvezna , ona samo misli na sebe i ni na kog drugog . Zato ja smatram da moram biti tu da mislim i na nju i tu drugu djecu. Mozda sam i kriva sto nije samostalna al kad god je pustim da bude samostalnija zavrsim ili da ona uradi belaj ili padne pa se ba sudari ili slicno. Zato mi je uvijek na oku i blizu mene da je uhvatim koliko toliko.

Dalje , kazne slabo pale. Ja je szatvorim u sobu ona izadje uz dreku - kako da je kaznim. Stari dobri "cosak " ne pali ne moze ni minutu na jednom mjestu kako da joj dokazem..... Kako vi praktikujete "kazne" svojim tvdoglavcima, mislim kako ih ostavite u kazni - ja jedino da je svezem mozda bi uspijela:( mi smo bas u nekoj ruznoj fazi tvrdoglavosti koja ide i do upotrjebe rjesi poput "MArs" i slicno koje cuje usput i odmah vrlo dobro zapamti kako da ih upotjrbi. Na to sam alaergicna i bas stisnem ruke da je ne udarim.


_____________________________

Moja princeza 04.07.2008
Moj princ 26.02.2012

Što se tiče kazni, već sam pisala da smo se par puta vratile s prve raskrsnice kad je divljala i trčala na cestu. Odmah kući. Ona usput kmeza i govori "idemo na ljulju", ja svo vrijeme ponavljam "ne može, sad idemo doma jer nisi htjela dati mami ruku i poslušati me, u park idu samo dobra djeca". Jednom čak ispred zgrade samo sišle i popele se nazad na četvrti kat sa svim skulama (bicikl, kantice, loptice). Sutra me je čvrsto držala za prst i čak se uspaničila u trgovini kad mi je trebala ta druga ruka da mogu izvaditi novčanik i platiti . Dakle, kratkoročno djeluje, ali da trajno usvoji, to ne.
Ja je ne zatvaram nikada samu, nema stajanja u kutu, ali je posjednem na trosjed ili na sred sobe i nema micanja dok ne prestane sa svojim mušicama. Tada se spustim na njen nivo (mislim fizički ), gledam je u oči i pričam, pričam, pričam. Nekako mi ružno kad se nadvijem nad nju i vičem, a ona onako mala, još sitnija postane, pa me srce boli kao da joj ne znam što radim .

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Po meni najbolja metoda ukazivanja na grešku.Provjereno na starijem sinu.

U ovoj dobi tesko da neko dijete nije tvrdoglavo, i to je normalno. Na drugoj sam temi pisala, neprihvatljivo mi je da me A bezuslovno slusa je se boji sta cu mu uraditi ako ne poslusa. Ja idem na povjerenje, razumijevanje i na ono sto bambi rece da je djetetu najteza a najpostenija kazna kad je mama ljuta. Ja sam svojom "ljutnjom" - smrknut izraz lica, promijenjen ton glasa te odbijanje mazenja u trajanju od minutu i po (koliko mu je godina) "istjerala" grizenje i udaranje glavom od sta stigne. Sa druge strane, "ne ne" je odlicno funkcionisalo dok ga djedovi baka nana i kum nisu zloupotrijebili pa je izgubilo smisao. Sada se odlicno razumijemo iako on jos ne prica. Naravno da vristi ako nesto ne ide kako je naumio, tada ga pustim, eventualno uputim da nadje rjesenje. Ako hoce na ulicu sam - ne pustim, ako se izvija i otima cucnem zagrlim i objasnjavam blago mirno sto puta. ako ni to ne djeluje, prenesem ga do mjesta gdje ima bezbjedniju okolinu sa sadrzajem koji ga zanima (makar to bio saht, ziva ograda, pijesak bilo sta samo da nema auta) voli hodati po zebri pa najcesce kad krene prelaziti mirno objasnjavam idemo do zebre pa ces hodati po bijelim crtama a auta ce stati da mi prodjemo blabla, ako je bas nervozan i dodje do pravog napada bijesa cucnem i utjesim ga. zagrlim ga, mazim, izljubim, kazem mu da ga volim, da ce sve bit Ok itd on se smiri zagrli me i idemo dalje. Ali nikad mu ne dopustim to sto sam branila pa je doslo do navale bijesa, niti se ja ljutim na njega jer se on naljutio.
Ni odrasli se ne znaju nositi sa bijesom i osjecajem nemoci. Svaki vaspitni udarac je tome dokaz, izmedju ostalog. Zasto ocekivati da ce se bebci znati nositi sa tolikom navalom emocija, osjecajem nemoci, frustracijom zbog nezadovoljene zelje? Sasvim je OK da su ljuti, bijesni, i trebaju se nauciti nositi stime. Ja bi prije rekla da je moj A uporan i sve rjedje vristi ako nesto sto naumi ne ide, samo nadje nacin kako da postigne sto zeli, ako ga odnesem nekih 200 metara dalje od lokve koju je naumio izgazati, on ce naci nacina da se vrati do nje i odradi sto je naumio, bez vriske, jednostavno je uporan a to mi je drago.

Malo sam preletila postove i da iznesem nase iskustvo. Jako je ruzno a bogami i opasno kad se djeca tuku. Mi smo se cesto nalsi u situaciji da nam druga djecu gurnu A. pa dijete padene na glavu i razbije se, jako ruzno i nezgodno. Ne znam gdje su se naucili tuci i gurati, mozda u vrticu, nase dijete to hvala Bogu sad za sad ne zna.
Ako bi to i pokusala uraditi dobila bi batine, zna se kako se djeci daju batine, samo po guzi i nogama.
Nije ih jednom dobila, vec na destine puta od kako je prohodala i pocela da konta stavri. Zahvljaujuci mom upornom NE NE,  strogom pogledu a i puckom po guzi, mi sad rahat pijemo kafu i kod nas i u gostima, Adna nista ne dira sa stola, igra se igrackama pored, ne vadi mi vise sudje, ne dira namirnice ( a jednom nam je isprosipala flasu ulja po stanu  ). Uglavnom ja sam za male batine a i MM, i mi smo ih dobijali dok smo bili skroz mali, kasnije valjda shvatis pa vise ni ne trebaju


_____________________________

Mamino pile se rodilo 12.02.2009

dinkice aferim ženo  ajd malo dodji kod mene

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

dinkice, slažem se. Upravo pišem tamo na "samouvjerenoj djeci" da pokušavamo Emi objasniti da se mi ne tučemo. Ostali kako hoće, kod nas toga neće biti. Do neki dan je sve po redu ljubila - od mama djece u parku do teta prodavačica u Astri. Ali je jučer htjela gurnuti djevojčicu. Ne mora značiti da sve ponese iz kuće. Meni samo prolazi kroz glavu "što li je ta mama mislila o mom djetetu" .
I uvijek sam se grozila djece od koje ne možeš uslužiti goste ni popiti kavu, a moja Ema u zadnjih 15 dana samo na stolu stvari dira, ništa drugo nije zanimljivo. Dakle, od prije 15-20 dana, odjednom imam potpuno drugačije dijete od onoga na kojem smo radili i trudili se 20 mjeseci.
A kako već rekoh, za koju vaspitnu po guzi sam uvijek kad nema druge opcije.  

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

emmiiiii

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Šta te briga šta će ta mama koju si vidjela sada i nikada više je nećeš vidjeti misli o tvome dijetetu???
Tu je zamka!!!
Ja sam sebe uhvatila da kritikujem svoje dijete jer mi je to suflirano sa strane, a da ja lično nisam smatrala da to što su napravile treba kritkovati.
I onda sam bila ljuta na sebe.



Uvijek nas stigne ono što za što smo rekli: Moje ne bi nikada....
Ja od kad imam dvoje djece, mudro šutim i ne pametujem šta bi moje a šta ne bi.

preletila sam sve postove, utješiste me, sad znam da nisam sama, moj je tvrdoglav užas jedna. ako počnem da galamim na njega kulturno mi kaže da ušutim i da je on šef u kući, ako kažem da nešto obuče neću pa neću i zašto moram????? Izludi me više. Pa pitanja: a šta će ti brato, kad će bajram, a zašto se posti??'' Pa bar 1000 puta sam dosad dala iscrpan odgovor na ista. Ili neću gledati taj crtani, hoću onaj, pojačat ću ovoliko. Još srećom samo nismo imali problem u trgovini, odmah na početku mu uzmemo nešto za njega, to nosi u ruci dok ne završimo i prođe ok. Mada sto puta ponavlja hoću i ovo, i de kupi još samo ovo. Ali je zasad najtvrdoglaviji za odjeću, oblači samo što je on zamislio i nema druge, vriska da više izludim i uporno ponavlja :ja sam šef!!!!!!!

Djeca ponavljaju odredjeno ponasanje ako u pocetku nije reagovano kako treba.Ne misli da smatram da si previse popustljiva kao majka nego da trebas predvidjeti situaciju i vrijeme kada bi moglo doci do ponasanja "ja sam sef"...e kako ??????
Ti vec unaprijed znas kako ce tvoje dijete reagovati na odredjenim mjestima i siuacijama.pokusaj te njgove male ispade preokrenuti u startu tj. ne postavljaj pitanja tipa "hoces li'"? nego "sad cemo ovo uraditi.... ili ocekujem od tebe da uradis ovo?''.Moras biti cvrsta,dosljedna svojim stavovima i nikada ne popustiti jer ako to jednom uradis pogazila si svoju rijec i dijete zna da moze tobom i dalje manipulisati.
U praksi ovo sto pisem izgleda tesko ostvarljivo,ali vjeruj da se moze uz puno truda i zalaganja i uz medjusobnu podrsku oba roditelja.
Sretno

ja se nebi toliko sekirala za odjecu,nek nosi sto hoce samo nek nije gol

Evo jednog zanimljivog teksta, nije na odmet pročitat naročito što je tvrdoglavost opšte popularna
Dečja tvrdoglavost 08:28 15.09.2010. / Izvor: Večernje novosti Tvrdoglavost nije moguće i nije dobro potpuno sprečiti Ako vam se situacije kao što su dreka i lupanje nogama nasred prodavnice samo zato što detetu niste kupili ono što je želelo čini kao poznat scenario, onda ste sigurno od onih roditelja koji se pitaju zbog čega su mališani tako tvrdoglavi i kako sa njima izaći na kraj kada počnu da se ponašaju nerazumno. Koji su uzroci takvog ponašanja i kako reagovati da biste smirili dete?

Psiholozi ističu da je tvrdoglavost mališana u uzrastu od dve do tri godine normalna pojava i da ne treba reagovati. Posle drugog rođendana dete polako počinje da se osamostaljuje, otkriva svoje sposobnosti, shvata da mnogo toga može da uradi samo i sve češće izgovara rečenicu "sam ću". Ipak, za mnoge veštine dete još nije spremno, pa je zbog toga ljuto, frustrirano i nezadovoljno što nije sve ispalo kako je zamišljalo. To se manifestuje ljutnjom, ponekad histerijom, tvrdoglavim ponašanjem, a u najgorem slučaju čak i "bacanjem" po ulici ili u kući. Psiholozi savetuju roditeljima da shvate da dete to ne radi da bi ih naljutilo, već da ne ume da se izbori sa emocijama koje oseća. Na taj način izražava očaj zbog neuspeha. Jednostavno je tužno i iznervirano što nije sve kako je očekivalo ili što ne može da dobije sve što je želelo.

To će proći kada dete bude uspelo da kanališe emocije i naučilo da ih izražava. Na dečju tvrdoglavost najgore je, tvrde stručnjaci, odgovarati ljutnjom i vikanjem. Najbolje je da mirno pokušate da mu objasnite zbog čega ono što je naumio nije uspelo, odnosno zašto nije moguće da dobije ono što želi. Važno je da dete shvati da neuspeh ne znači poraz. Ukoliko budete vikali davaćete primer da se stvari rešavaju drekom i vikom, što nije dobro. Dete mora da shvati da postoje neka pravila i da mora da bude obzirno prema drugima i tuđim potrebama. A to neće shvatiti ukoliko vičete. Tvrdoglavost je normalna faza u razvoju, ali mora da bude kontrolisana, jer dete u suprotnom neće razviti osećaj da i drugi ljudi imaju potrebe i da ne mogu samo njegove želje da budu zadovoljene.

Tvrdoglavost nije moguće i nije dobro potpuno sprečiti. Ono je, kako psiholozi vole da kažu, "nužno zlo odrastanja". Može se samo ublažiti strpljenjem i razgovorom. Važno je da kada dete ima "napad tvrdoglavosti" ne reagujete burno. Ako se, na primer, dere u prodavnici ako mu nešto što želi ne kupite, pre nego što uđete dogovorite se šta može da izabere, tj. gde su granice. Ne dozvolite da vas dete izmanipuliše i da počne da vas moli da promenite odluku. Morate da budete uporni i da se držite dogovora. Ako nemate nameru ništa da mu kupite, tako mu i kažite. Nemojte da lažete. Dopustite mu da odabere neke namirnice, kako bi se osećao važan i uvažen. Takvu strategiju upotrebljavajte svaki put kada je dete tvrdoglavo i preusmerite mu pažnju kako bi zaboravilo zbog čega negoduje. Tvrdoglavost se umanjuje ako postavite jasna pravila.

Ponekad nije lako boriti se sa dečjom tvrdoglavošću, ali stručnjaci trvde da je moguće, uz veliko strpljenje i smirenost. Ta faza razvoja prolazi oko četvrte godine i dolazi vreme kada će dete mnogo lakše da se prilagođava, biće smirenije i razumnije. Pobune će se vremenom sve ređe događati i nećete više crveneti zbog ispada svojih mališana.


_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Za svako ponasanje koje dijete ima a ne svidja nam se smo iskljucivo krivi mi roditelji.
U necemu grijesimo,ja npr kad moj mali pocne divljati akakati ili nesto uporno zeli,kazem mu sada ides u sobu biti sam da se smiris i odvedem ga u krevetic,moze plakati,skakati koliko zeli ne pomaze mu nego zavirim nekad i pitam ga jesil se smirio,hoces li vise tako raditi i objasnim da nije uredu to sto radi i zasto je dobio kaznu i vjerujte pomaze

Dijete u time-outu moze biti onoliko minuta koliko ima godina.
Sve ostalo je kontraproduktivno.

Super receno!

Moj ima 13 mjeseci i odkako se poceo prevrtati pa evo do sad, ja cini mi se na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko je nasih presvlacenja proslo bez huje, vriske, prevrtanja, otimanja. Ja kao papagaj ponavljam ne, ne, a kad to ne pali uredno ga ignorisem i ne dozvoljavam mu da se okrene dok ga ne obucem. Ako hoce da dira nesto sto ne smije, a ne pali - ne, lijepo ga sklonim i dam mu nesto drugo cime se se zabaviti. Dvjesto puta dnevno ga odmaknem od kante za smece, ali ga nikad nisam pucnula po guzi i nadam se da i necu.
Ali primijetila sam nesto, mozda je smijesno, ima tome i nekoliko mjeseci, kad sam vise luda od ponavljane, ne, a on se pocne bacati po podu od huje, ja mu se pocnem smireno obracati kao da je veliki i objasnjavati mu zasto nesto ne smije - on me svaki put poslusa

_____________________________

Ne znas ti majko, kako je dijete roditi

Eh, opet ja  - mi ne izlazimo, izgleda da nikada i nećemo, iz faze tvrdoglavosti - to nam je karakterna crta koju bih mogla navesti na "što ne biste željeli da vaše dijete naslijedi od vas".
Do sada smo sve rješavali pričom, uvjeravanjem, dogovorom ili sa NE-NE i kaznom ako drugačije ne ide. E pošto to ne pomaže više, krenuli smo i sa ignore. Sinoć je bila tolika dreka "neću se ja tuširati" x 100000 puta ponovljeno kroz iritantan plač, da više nisam mogla objašnjavati kako se oznojila u igraonici (inače se dogovorimo, ali joj je tuš bio prijeko potreban ), kako trebamo oprati rukice poslije igraonice, kako je nosić prljav jer curi i da mu je vrijeme za servis.... bezuspješno. I na kraju ja mozak na pašu, da ne poludim od dreke, istuširamo se, namažemo, oblačimo a ona i dalje plače "neću se ja tuširati", iako je sve glatko prošlo, bez otimanja. I na kraju je pitam zašto to sebi radi, a ona kaže da joj se plače.
I pitam je ja "je li ti se stislo" kaže "stislo mi se". E pa hajde ti malo sad plači, mama te drži u krilu i mazi. I još malo poplakala i poslije toga kao da ništa nije bilo. Sad nisam pametna, tvrdoglavost ili nemogućnost da objasni tu neku sjetu koja ju je spopala?
A inače je strašna postala, ocu prkosi iako zna da će biti kažnjena. Gleda ga u oči i ponavlja svoje, a on uporno "Ne, Ema, nemoj, dođi da se dogovorimo" . Prkos će nam izgleda biti veliki problem.
Ali mislim da je dosta frustrira i to što ne može sve oko sebe sama, a htjela bi, pa je donekle razumijem.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Naravno da je u pitanju frustracija.
Ona barata sa jedva 100 riječi, i kako onda da objasni šta joj je?!
Možda ( sigurno je ) je bila preumorna.
Samo jedan savjet, nemoj joj u pitanju davati odgovor. Nikada.
I nije u pitanju tvrdoglavost, sada se postavljaju granice. I to je normalan proces razvoja.