IZVORNA PORUKA: Selminja
Ja jos nemam problem s dojenjem, a javljam se i iscitavam da ga ne bih ni imala. Namjeravam aBd dojiti i uspjeti u tome. Posto ocekujem prvu bebu nemam nikakvog iskustva ni s dojkama ni s porodilistem.
Nejse, ovako. Pricala sam s par prijateljica dojilja i kazu da mlijeko nadođe tek drugi ili treci dan nakon poroda, dotad beba sisa ili navlaci mlijeko,ali ne bude sita. I rekose mi da prvi dan poroda sestre u bolnici svejedno daju dohranu bebama jer mame ne uspiju nahraniti bebe dovoljno da bi se smirile i zaspale. Je li to uredu? Moze li se moja beba najesti ili makar ne biti gladna ako joj ne dajem dohranu ta prva tri dana? Da li to znaci da trebam kupiti flasicu i formulu za svaki slucaj? Ja to ne bih. Moja je zelja da od pocetka bebu dojim i samo dojim. Nadam se da ste shvatile sta pitam.
Pozdrav za sve dojilje
Selminja, od trenutka kada izađe posteljica u tvojim dojkama ima kolostruma - to je prvo mlijeko, gusto, žućkasto, masno i sasvim dovoljno za novorođenu bebu čiji želudac je veličine većeg klikera (ono su ih zvali bombaši?) Međutim, dosta žena tvrde da nemaju mlijeka ili ne žele uopšte da podoje, jer za to treba strpljenja (moj prvo podoj u porodilištu je saga od dva i po sata cuclanja, spavanja, buđenja, namještanja, bolne rane, ali vrijedilo je) pa sestre u bolnicama uglavnom hrane AD-om bebu kada je odnesu. Kod nas u porodilištu, koje je Baby Friendly, ih hrane na kašikicu, tako da bebe ne izgube refleks sisanja. Također, pomognu postaviti dijete pravilno na dojku i mogla sam ih upitati za savjet (ali ipak ti preporučujem da dođeš sa predznanjem, tipa kako pravilno postaviti dijete, kako sebe postaviti, kako raditi kompresije, kako poduhvatiti dojku, kako buditi dijete ako se uspava dok doji). Tek zadnji dan u bolnici, pred otpuštanje, ga nisu hranile AD-om i fino je dojio.
Uglavnom, traži da ti ga donesu na podoje. To što "pravo" mlijeko nadođe tek treći dan ne znači da nemaš čime hraniti svoju bebu.
_____________________________
Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong