Mm i ja nismo neki obožavatelji običaja, pa ih kod nas nije ni bilo...
Živjeli smo u našem stanu..Ujutro ja otišla kod mojih jer mi je tamo bila vjenčanica, pa na frizuru..
Po mene su došli samo mm i kum, i sa mojom kumom smo otišli prvi u restoran...
Svatova i povorke automobila nije bilo,svako je posebno dolazio...
Nije bilo ni kupovine mlade, i to mi je bilo bezveze...
Kuma mi je kupila samo bidermajer i lančić, a burme smo sami uzimali...I dobila sam od sveki minđuše..
Vjenčali se u 18h ispred restorana, u bašti, i onda je slavlje nastavljeno negdje do 1h...
Nikakvo umaranje i zamaranje ni za nas ni za goste..
A da smo išli po običajima...Popadali bi svi
To ovdje izgleda otprilike ovako...
Frizuru trebaš zakazati negdje u 7h ujutro jer u 10h već dolazi muževa rodbina da kupuje mladu...Mladu prodaje brat, a kupuje djever... I ta procedura traje nekih pola sata..
Običaj je da gosti popiju rakijicu, nešto pojedu...I obavezni trubači pred kućom...
Vjersko vjenčanje bude oko 12-13h i svi gosti idu prvo u crkvu...To traje nekih 1,5 sat...
Naravno, ljubljenje sa svima, čestitanje i slikanje...
Onda se odlazi u restoran...Mladenci dođu malo kasnije, opet vjenčanje, čestitanje, ljubljenje, slikanje...
E nakon toga ima jedan, meni ružan, običaj, a zove se "slatka"
Mlada ide sa korpom i tacnom na kojoj nosi rakiju i čašu i nazdravlja sa ama baš svakim gostom, koji je tom prilikom daruje...Naravno, kovertom Zamislite svadbu od 300-400 ljudi i koliko traje to nazdravljanje...
Ja sam bila kuma prijateljici iz Bijeljine koja je nosila kesu i u nju ubacivala koverte...Strašno!
Nakon tog "darivanja", mladenci se povuku u svoje odaje, i broje se pare...Da se vidi koliko se dobilo!
Ja sam se ovoga bukvalno ježila, i nisam mogla nikako shvatiti ljude koji ovo praktikuju na svojim vjenčanjima...
To mi dođe kao otimanje para od gostiju...
Mi smo imali manju svadbu, bilo je oko 80-90 ljudi i to najbližih naših prijatelja i prijatelja naših roditelja...Sve su to nama jako dragi ljudi, i bili smo sretni što su tu sa nama, što možemo da ih počastimo,da podijele sa nama našu sreću..
Svi su oni nama dali uglavnom novac ili poklon bonove, ali ne na ovakav način-ovo mi dođe kao neko otimanje od ljudi!
Bukvalno napraviš što veću svadbu, da bi više zaradio, i to je stvarno tako...
Rođak od mm je digao kredit da napravi veliku svadbu, bilo je oko 500 ljudi, nema koga nije zvao, a sve sa tom računicom u glavi..