Dobro draga hanabanana, bilo ti je tesko - razumijem...Eto necemo se sad utrkivati oko toga kome je bilo teze...Ja necu  detaljno opisivati kako je meni bilo- nema potrebe...
Poenta je u tome da se danas mladi tesko odlucuju na brak. Znam mnoge koji imaju duge veze, redovan posao...ali i dalje cekaju "potrebne uslove"...a zive sa starcima u svojim tridesetim godinama...




_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010

Poštujem bračne parove koji se bore da bi sebi omogućili, odnosno stvorili preduslove za normalan život. Ono što me iritira (ali svako ima svoje) jeste kada vidim dvoje da čekaju da naslijede nešto u ostavinskoj raspravi, da neko "pogura" (pri tome mislim prvenstveno na beskrupulozno iskorištavanje), i da čekaju da se "ishodaju i prožive"...obično takvi brakovi završe prije nego su počeli.
Pobornik sam toga da svako stekne sebi za svog života, ne bitno koliki je to kutak, ili šta je ...samo neka je "naše".

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Mene smeta sto su ljudi na danasnji vakat jaaaako sebicni i samo misle na sebe: ne zele stupiti u brak jer se zele jos provoditi    e taj sam razlog cula hiljadu puta, ma smjesno

A moje misljenje je da treba u brak stupiti onda kad si spreman dusom i tijelom da se posvetis jednoj osobi, da si svjestan cijele situacije koja dolazi s brakom i da si spreman rizikovati i boriti se i graditi nesto novo i lijepo u zivotu. To moze biti i sa 20, a i sa 30 godina.... sve je od covjeka do covjeka.
Ne kazem sad da je samo ljubav dovoljna, jer ne zivi se samo od ljubavi, postoji tu jos dosta razloga (najvise materijalnih, jer je kod nas takva situacija, da je to sad postalo jako bitno), al kad dvoje ima tu ljubav i razumijevanje, onda je puuno lakse se odluciti na takav korak.

Ja nigdje nisam rekla da mi je bilo teško, a još manje sam detaljno opisivala svoju stazu života. Bilo je kako je trebalo i moralo biti. Naše je bilo da se dignemo iznad  toga.

Ja bih samo rekla još nešto što sam ja lično primjetila. I ja znam dosta osoba koji u svojoj 30-toj sretno žive sa roditeljima....i ono što ja vidim jeste da su roditelji ti koji su to uradili od svoje djece. Tako danas imamo one koji u 30-toj još uvijek studiraju, i još uvijek imaju dzeparac.  Ta " djeca " nemaju  odgovornosti ni prema sebi, te se ja pitam kako  će je imati prema drugima.

S druge strane, ja ne bih nikada mogla započeti zajednički život a da nemam vlastite prihode, prihode koje sam sama zaradila.