Htjela sam da budem "Mali Meda" a ne "Anoniman"...?
Dakle...
Idemo ispocetka. Bila je to velika ljubav, zabavljanje, zajednicki zivot, brak...prvo dijete, drugo dijete...Bili smo situirani, ja imam dobar posao.Lijepo smo zivjeli, bez svadja, vikanja, bez trzavica. Bili smo vrlo slicni, mirni i stalozeni.
Kada malo bolje razmislim, uzrok nasoj krizi je njegova zatvorenost...vremenom je osjetio prazninu i zapostavljenost, jer je moja paznja uglavnom bila usmjerena ka djeci, kuci, poslu....nisam ni pimjetila da njemu nedostaje rijec, dodir,pogled....Zblizio se sa drugom zenom koju je cesto vidjao na poslu i tako je pocela romansa...vrrrlo intezivnih osjecanja. Saznala sam slucajno...nakon nekoliko mjeseci te veze...Bila sam SOKIRANA.Obecavao je da ce sve biti kao prije, da je pogrijesio, da ce je ostaviti...ali nije mogao ili nije htio...ne znam. Znam da je postojala vrlo jaka zaljubljenost. Ostavljao je i opet joj se vracao.
Sada vec neko vrijeme ne zivimo zajedno. Svakodnevno vidja djecu, pomaze mi sve sto je potrebno, cuva ih i brine. Vezu je, mislim, prekinuo. Nije mogao da je nastavi, da zivi sa cinjenicom da je ostao bez porodice zbog jedne zene. Ali kako sada? Za nama je gomila lazi, prevara, sumnji, nepoverenje postoji. Mada ljudski komuniciramo. Ali nisam spremna na oprostaj jer sam vec prastala to isto...Bar ne sada...mozda nekada?Tesko mi je a vidim i njemu da je tesko.
Eto to je moja prica :-(