Možda na žalost, ali ipak pine, ne mogu se složiti sa tvojim načinom razmišljanja.
Lično smatram (mada nikada hvala Bogu doživjela) da djeca u lošem braku mnogo više pate ,od one djece koja dolaze iz brakova koji su završili razvodom.
Teško je gledati, i u srcu osjećati onu prazninu i bol, a kako dijete stari i biva zrelije, ta praznina biva dublja, a bol nepodnošljivija, kada roditelji iz dana u dan šute (što je u lošim brakovima, mala vjerovatnoća).
Obično takvi brakovi, bivaju ispunjeni svađom, vikom, nasiljem, i sl...
I kao što reče laracroft...vrlo često kao propratna pojava , ličnost djeteta koje odrasta biva u ogromnoj mjeri narušena.
Ipak sam pobornik dobrog razvoda, u kojem dogovor supružnika može riješiti mnogo toga, i možda dovesti do drugog braka, sa dugim osobama koje će izmijeniti prvobitnu percepciju braka, koja je do tada vladala, između dva rastavljena bića, nego lošeg braka.
I zašto da ne..zašto da to dijete koje dolazi iz jedne sredine koja nije mogla da nađe zajednički jezik, u jednom momentu ne dobije dvije porodice, koje će mu mnogo toga pružiti.
Kako uvid u ono loše (što je već prošao), tako i pogled u dobru stranu braka.
Jer ipak, koliko roditelji mali razmišljali o tme, dijete se uči iz naših brakova i poimanja istih.
A još češće prenose u svoje brakove, iskustva svojih roditelja.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y