eh da, nas je troje, sestra, brat i ja, i znali smo s vremena na vrijeme dobiti puc puc, kaze mama, ali se ja toga ne sjecam, dakle nemam nikakve traume jer je bas bilo puc puc, poznavajuci moju nenu bilo je i vise od puc puc jer je ona kao gestapo:) znalo se kad se spava, jede i prestalo se piskiti u pelene sa godinu dana, mama se vratila nakon 6 mjeseci na posao, a mene i sestru dobila s razlikom od 13 mjeseci, a brat je imao 2 godine kad j poceo rat...ludilo. brat je najmanje dobivao puc puc a najvise svega ostalog jer je ratno dijete, prestao pisati u pelene malo prije osnovne skole, pa sve sto su mogli da priuste to su mu priustili, bio je jako bolestan kad je bio mali pa smo i zato se uvijek sazalili na njega da bi danas on bio najgori od nas troje, sto se tice discipline, ponasanja prema roditeljima i nama i uopsteno odgoja...kad god je pozelio nesto to je i dobio dok smo se ja i sestra grdno morale namuciti za nesto, konkretan primjer on je dobio comp u osnovnoj skoli, a meni i sestri nikad nije dopustao da sjednemo za komp jer je njegov...a mi smo bile u srednjoj, i isle smo po internet centrima da pisemo seminarske i maturske...nas dvije smo se namucile dobro na drzavnom fakultetu, a ja sam jos radila i placala sama studij, evo ja se jos mucim a on je upisao privatni i to veoma skup, a trecu godinu proveo u Dublinu, nikad nije ni dana radio niti zaradio svoje pare...nikad nije nazvao iz Irske. Ja sam svoje zvala svaki dan gdje god bila...srecom da je ispao normalan, da je zavrsio studij sa najvisim pohvalama, i da se malo promijenio otkako je zivio sam i sam se brinuo o novcu i ostalom...zato sam i rekla svojima pustite ga da ide, da vidi kako je kad si sam...jedva cekam da pocne da radi pa da shvati kako je tesko zaraditi i da nauci kako ce da trosi jer to dosad nije znao i nije zelio da zna...
_____________________________
29.04.2013-29.10.2013...184 days
For every day, I miss you. For every hour, I need you. For every minute, I feel you. Forever, I love you...