Prvo, ja sam prilično sigurna da znam ko je Anonimna iz ove priče.
Nisam vidovita Đemila nego sam prepoznala stil, a i priča je poznata.
Tvom mužu je najviše zasmetalo tvoje svakodnevno zvocanje i ispadi ljubomore.
Ženo, znaš li ti koliko je gadno trpjeti svakodnevno zvocanje...
Pitanje: što si, s kim si, zašto si, zašto nisi....
To iscrpljuje, prvo psihički, onda fizički....
Prvo se braniš, onda se trudiš da se ne dovodiš u takve situacije, onda si ljut(a), onda misliš da je tvoj greška.....medjutim uvijek svane taj divan dan kad shvatiš istinu da si ti savršen, da nije tvoja greška, da nikome ne treba da se izvinjavaš što te ljudi na cesti pozdravljaju, zovu, traže u društvu....i da što god ti uradiš tvom partneru nećeš dati sigurnost koja mu treba i koju je morao sam izgraditi.
Shvatiš da živiš sa osobom bez samopouzdanja, koja je sve svoje komplekse godinama pokušala pripisati tebi kao tvoje greške.
Ali svane taj divan dan kad shvatiš da te boli briga.
Neki nastave život " derati " sretni što su shvatili da nisi oni krivi, neki kažu: hajd razguli......nekim su već neke druge osobe ušle u život koje su im pokazale da vrijede!
Anonimna, ne želim da te obeshrabrim, nipošto.......ali ja ne razumijem:
- meni ne treba muž reći da sam lijepa, pa imam ogledalo
- ne treba mi reći, jer uhvatim ja i njegov pogled kad idem s jaranicama vani, a on kao bezveze pita: Jel, a gdje ćeš to ti tako obučena?!
Slažem se da ljubav treba hraniti.
Slažem se da je brak kompromis.
Ali isto tako mislim da ljubav ne možemo obnoviti, ili postoji ili je jednostavno nema.
Ako si se ti odlučila promijeniti kada si uvidjela da je kasno.....pitanje je zašto se želiš mijenjati.
Zato jer te strah da ideš dalje sama, zato što ga voliš, zato što si vidjela da si pogriješila?
Da si uvidjela svoju grešku prije, ne bi došla ovdje gdje jesi.
Zlatno pravilo mog shvatanja braka:
Moja mama nema pravo komentarisati moj odnos sa mužem ako je ja ne pitam za komentar.
Uvijek ću stati na stranu svog muža, taman ne bio u pravu, ali to mu neću reći pred trećim licem.
Ako njegovi nisu u pravu, ja ću dati svoj komentar, ali tako da ih ne uvrijedim.
Ne treba mi on da me brani, moj svekar i svekrva su divni ljudi.