Mislim da smo sada odlučili da ne ide...neka se malo navikne na novog člana...jer vidim da je i teach
er imala priliku skoro sedam mjeseci da se oni upoznaju pa će valjda u septembru htjeti...no tada će i morati u obavezno predškolsko

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Mi smo sami...probala da bebu ostavim kod mame sat ali dijete mnogo doji a ne dodajem apsolutno ništa ne znam šta me snašlo dok sam se vratila ipak je on još mali...žao mi onda nje što se obradovala što idemo skupa ...

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Uglavnom, thanks a lot na savjetima svima..
Zaključili da je ili ljubomorna ili se nesto lose desilo u vrtiću...
Ponuđene opcije ili slati uz vrisku pa kada god ona prestala ili ostati u kući...
Kako god, mislim da smo odlučili na moju i njenu radost da ostaje u kući...moju jer neću gledati da se dijete pati pa kada bih se sada potpisala da ne zaspem cijelu godinu dana...
Samo nisam sigurna da li smo time učinili njoj medvjeđu uslugu jer je skontala kako nas obrlatiti
žao nam je samo onih 250 KM što ih bukvalno bacismo za vrtić...
Mogla je dobiti najbolje čizmice ili skafander
Družit ćemo se malo više kada se ustalimo s rasporedom jer to me najviše boli kada ona sjedi i netrmice crta ili gleda crtiće dok ja trčim da skuham i operem dok beba spava da bi bili naravno čisti i siti i onda baš kada mislim evo 15 minuta da zajedno ostavljamo otiske na papiru on se budi i traži siki...

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

U potpunosti se slazem da su razlozi odbijanja odlaska u vrtic razliciti i da je potreban razlicit pristup.
U mom slucaju je bio razlog kojeg sam navela, nije imala negativna iskustva koja bi bila razlog placa, prestajala je plakati automatski kad udje kod djece plus mi je svaki put veselo pricala desavanja iz vrtica a i tete su obazrive, tako da sam prvo s njima razgovarala na tu temu a onda polako analizirala zasto je to tako.
Sto se tice toga da dijete ide tamo gdje mu je lijepo, pa i meni je bilo lijepo na mom poslu ali je bilo dana kad mi je bilo mrsko otici i radije bih sjedila kuci.... tako je isto i s djecom.
Ona hB sad uglavnom nema tih problema ali bila je ta jedna faza gdje je protestovala, valjda ispituje granice, sad se dogovorimo, npr danas ne ide ali sutra ce ici i tako

Tema nije bila dugo aktivna ipak se nadam ponekom odgovoru..Moja djevojčica ima tri godine i prije dva mjeseca je krenula u vrtić. Od tada se baš baš promijenila (na gore). Od vrtića sam očekivala što šta ali ne da će nazadovati. Počela je da tepa, zaboravila je neke lijepe riječii (hvala, molim, izvini, izvoli...), pomalo ima otpora kada ide u vrtić ali nije strašno. Ono što me izluđuje je njen plač za svaku sitnicu. Baš dosta vremena provede plačući (kod kuće), a prije nije ni upola. Prije smo imali neki super odnos. NIje bila zloća, niti derište, nije tražila nešto posebno, pa smo joj mi sve udovoljavali jer smo smatrali da je zaslužila svojim lijepim ponašanjem. Sada nas izluđuje i ne poštoje kazne (tipa da ide u svoju sobu, da ne gleda crtiće itd.) zapravo svaka kazna se završi naglasnijim vrištanjem i plačom zbog kojeg se bojim da će nam komšije poslati socijalne radnike0. Ujutro najčešće oplače zbog toga što joj ne damo da obuče nešto što želi, a ne damo joj da obuče sandale ako je kiša, nešto debelo ako je vruće isl. Je li neko imao slično iskustvo? Kako da se ponašamo? Je li to faza i hoće li proći ili će (p)ostati razmaženo derište? Napominjem da je nikada nismo kaznili batinama niti podržavam takave disciplinske mjere.

_____________________________

"Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!" (I. Andrić)

nevezano za vrtic, kad su kod nas krenule bijesne gliste i plac za svaku sitnicu, dovodili bismo je u stanje mira, u kojem bi bila u stanju da shvati da nesto ne moze, tako sto bi je, u trenutku njene najvece huje, bijesa i neposluha jednostavno zgrabili u narucje i poceli nasmijavati i ludirati se i gnjaviti je. onda bi se ona pocela smijati i to sto bi trazila, a ne bi dobila, vise nije predstavljalo nista vazno.
Posebno sad, dok traje adaptacija - u vrticu sigurno slusa, postuje autoritet bez pogovora pa kod kuce nastoji izboriti malo prostora.
treba joj toplina, raspolozeni roditelji. koliko god vam nestaje strpljenja, nadjite zadnje atome snage da joj raspolozenje vratite u opusteno, izblesavite se i izludirajte se s njom. nece vise ni htjeti zanovijetati zbog sitnica.

_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Potpis ko kuca na ovo od Iman83, slazem se od slova do slova.
Mi smo pokusavali tjesenje, grljenje, kompromise, dogovore, galamu, prijetnje - nista, ama bas nista nije pomoglo, dok nismo uveli ignorisanje. Jest da je malo potrajalo, ali nas je spasilo. Samo ignorisanje i dosljednost.
I sto Iman kaze, nemojte bas tjerati mak na konac u svakoj situaciji - neka ponekad bude i po njenom, ali da to nije dobila suzama, vec zato sto ste joj to dopustili (mislim na ovaj primjer sa gumenim cizmama).

Eh, da sam znala za ovu temu kad se moja dusa draga s godinu dana upisivala u vrtic ispisala bih ja tu romane koliko sam ja to sve dramaticno dozivljavala, a sad mi smjesno, jer je to bilo nekih cca 20-30 dana njenog otpora, placa bez suza, jer je navikla na poseban status kod kuce, a tamo je bila samo jedna od...uglavnom mogu reci da srecom je mm tu bas imao stav : Naviknuce se. Tako da ce joj ubrzo tri godine da ide u vrtic i slobodno mogu reci da obozava vrtic. U ponasanju djeteta, njihovim emocijama nema ravne crte, uskoro ce aBd S. dobiti seku i ko zna sta nas jos ceka, ali sad mi se cini sve nekako lakse.