IZVORNA PORUKA: teacher75
evo zanimljiv text o dohrani koji sam maznula od bebano.com:
Početak dohrane ne znači prestanak dojenja, kao ni zamjenu mliječne formule nemliječnom hranom. Dohrana znači upravo što i naziv govori: dodatak neke druge hrane majčinom mlijeku ili dojenačkoj formuli. U stručnoj literaturi naziva se još i komplementarnom hranom. Prema tome, komplementarnom prehranom naziva se sva druga hrana i tekućina osim majčina mlijeka ili dojenačke formule.
Uvođenje dohrane uzbudljiv je dio roditeljstva.
Katkad smo radoznali, nestrpljivi, čak i prestrašeni... kako će djeca prihvatiti okuse drugačije od onih na koje su navikli – drugačije od majčina mlijeka ili dojenačkog mliječnog pripravka (mliječne formule).
Dojena djeca su kroz majčino mlijeko djelomično okusila razne namirnice „kušajući“ hranu koju su jele njihove majke, ali to ne znači da će prihvatiti dohranu jer je riječ o drugačijoj teksturi, temperaturi, mirisu, okusu, okruženju...
Različiti su stavovi o vremenu uvođenja komplementarne hrane u pojedinim zemljama, jer je malo znanstvenih dokaza koliko vrijeme uvođenja ima dugoročni utjecaj na zdravlje. Različitost stavova dovodi u dilemu roditelje te se stoga često pitaju koji je pravi trenutak za uvođenje dohrane. S jedne strane preporučuje se isključivo dojenje ili mliječna formula prvih šest mjeseci kao dostatna hrana, ali u okolini često čujemo savjete kojima se teško oduprijeti.
Generacija naših majki vrlo je rano počinjala s dohranom - već oko trećeg mjeseca. Nažalost, neki još uvijek misle da ranije uvođenje krute hrane bolje navikava dijete na nove okuse i da će ono teže prihvatiti dohranu ako se čeka do navršenog šestog mjeseca života.
Taj običaj ranog uvođenja dohrane nastao je u vrijeme masovne primjene mliječnih formula. Roditelji kao da su se natjecali čije će dijete biti krupnije i koje će prihvatiti što veći broj namirnica u što kraćem vremenu. Težilo se tome da se dječja prehrana što prije izjednači s prehranom odraslih.
Zdravstveni stručnjaci i stručnjaci za dojenje slažu se da je najbolje pričekati da dojenče navrši bar šest mjeseci prije nego što mu ponudimo drugu hranu. Hrvatsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europsko udruženje za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu (ESPHGAN), Europska unija (EU) 200''''. g., Američka akademija za pedijatriju (AAP) i Američko udruženje za srce (AHA) 2005. g., Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju (EAACI) i druge organizacije, stoga preporučuju isključivo dojenje ili mliječnu formulu, dakle bez dodataka sokova, vode, čajeva, kašica ili druge hrane, prvih šest mjeseci djetetova života.
Razlog za takav stav je nezrelost probavnog sustava djeteta, odnosno fizička nespremnost da prihvati dohranu. Osim toga, prerano uvođenje krute hrane moglo bi umanjiti pa čak i ugroziti stvaranje majčina mlijeka. Time se povećava rizik od prestanka dojenja.
No, nakon '''' mjeseci, samo majčino mlijeko nije dovoljno za daljnje potrebe zahtjevnog rasta i razvoja djeteta. U prosjeku, dojeno dijete u dobi od '''' do 8 mjeseci namiruje oko 70% svojih energetskih potreba iz majčina mlijeka, u dobi od 9 do 11 mjeseci oko 55%, dok u dobi od 12 do 23 mjeseca svega 40% svojih energetskih potreba.
Veće su i potrebe za vitaminima A i C, nekim vitaminima iz skupine B, željezom, kalcijem i cinkom.
Alergije
Važan razlog odgađanja uvođenja dohrane je veliki porast alergija na hranu u čitavom svijetu. Probavni sustav malog dojenčeta nije dovoljno zreo i propušta neprerađene sastojke hrane, čime se povećava mogućnost razvoja alergije, Ona se može očitovati na koži, probavnom ili dišnom sustavu. S navršenih šest mjeseci djetetov je organizam enzimatski i imunološki zreliji, crijevna sluznica nepropusnija, a ako je dojenče ipak alergično to se pokaže najčešće u roku od nekoliko dana. Time je lakše prepoznati i definirati namirnicu koja je izazvala reakciju, te će ona biti kroz neko vrijeme uklonjena iz jelovnika djeteta.
Zbog nezrelosti probavnog sustava (osobito enzimatskog dijela), većina čvrste hrane se slabo probavlja i može uzrokovati neugodne reakcije. Tako, primjerice, djetetova gušterača ne može lučiti enzim za razgradnju škroba prije navršenih šest mjeseci života. Prije sedmog ili osmog mjeseca života djeca ne mogu probaviti žitarice kao ni vlakna iz nekog povrća.
Novije studije govore da ako je dojenče na prsima preporuča se uvođenje glutena i prije šestog mjeseca života, dok za one na dojenačkom mliječnim pripravku tek iza devetog mjeseca.
Također novija istraživanja govore da nije potrebno odgađati uvođenje namirnica s alergenim potencijalom poput ribe, jaja ili glutena kod djece s pozitivnom obiteljskom anamnezom. Dojenje u prvih 4 do '''' mjeseci je jedina dijetetska mjera koja pridonosi prevenciji atopijskih bolesti, ali i nastavak dojenja uz dohranu do iza druge godine života. Na temelju velike Cochraneove studije iz 200''''. godine ishrana trudnice nema utjecaja na pojavu atopijskih bolesti u djeteta, dok za vrijeme dojenja majke djece s visokim rizikom za atopijske bolesti, trebaju izbjegavati kravlje mlijeko, kikiriki, jaja i orahe.
Alergijske reakcije vrlo su raznolike i mogu zahvatiti jedan ili više organskih sustava:
- kožne reakcije (pelenski osip, urtikarija, angioedem, atopijski dermatitis, svrbež, crvene oči);
- oralni alergijski sindrom (osjećaj pečenja ili svrbeža jezika, otekline jezika, usnica, nepca ili ždrijela);
- zahvaćenost dišnog sustava (simptomi astme i alergijskog rinitisa, kašalj, kihanje, curenje i začepljenost nosa);
- simptomi u probavnom sustavu (grčevi, nadimanje, plinovi, zatvor, mučnina, povraćanje i proljev)...
Reakcije se mogu javiti u svakoj životnoj dobi, ali su najčešće u prvim godinama života. U razvijenim zemljama navodi se učestalost tih reakcija u djece od 8 do 28%. Poznato je da djeca koja imaju alergiju na hranu češće imaju atopijski dermatitis ili/i astmu..
Na svaku pojavu nekog od navedenih simptoma, najbolje je obratiti se liječniku.
Alergene namirnice
Dijete može razviti alergiju na svaku namirnicu ako se ona uvede u neprikladnoj dobi, odnosno ako dijete ima obiteljsku sklonost alergijama. Namirnice koje najčešće uzrokuju alergije su: kravlje mlijeko, jaja, ribe, rakovi i školjke, žitarice, soja, kikiriki, orasi, bademi, lješnjaci i jagode. Alergijske reakcije na hranu nerijetko su uzrokovane i dodacima (aditivima) hrani, konzervansima i bojama te se pojavljuju u oko 1% djece. Smatra se da je učestalost reakcija na aditive u hrani zapravo veća, ali se zbog nedostatnih i nestandardiziranih testova rjeđe dokazuju.
Alergija na kravlje mlijeko javlja se u oko 2,5% dojenčadi i u djece do druge godine života. To je najčešća alergijska reakcija u djece te dobi. Objašnjava se činjenicom da su bjelančevine kravljeg mlijeka najčešće prve strane bjelančevine s kojima dolazimo u kontakt. U kravljem mlijeku nalazi se dvadeset__ak tvari koje mogu uzrokovati alergijsku reakciju, a njihova se alergogenost ne umanjuje pasterizacijom. Oko 50% bolesnika alergičnih na kravlje mlijeko, alergično je i na kozje mlijeko. U oko 50% bolesnika koji su zbog alergije na kravlje mlijeko uzimali sojino mlijeko, razvije se osjetljivost i na soju. Na sreću, preosjetljivost na kravlje mlijeko često nije trajna. Oko 85% djece kojoj je bila dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje biti alergično do treće godine, pa nakon toga mogu konzumirati kravlje mlijeko bez posljedica.
Čest uzrok alergijskim reakcijama su i jaja. Češća je alergija na bjelanjak nego na žumanjak jajeta. Zanimljivo je da bolesnici alergični na jaja često imaju pozitivne kožne alergijske testove na piletinu, iako piletinu mogu jesti bez alergijskih reakcija.
Neželjene reakcije na ribu, školjke ili rakove mogu biti alergijske i nealergijske prirode. Neke osobe nakon konzumiranja tih namirnica (plava riba, dagnje, škampi) mogu osjetiti mučninu, povraćati, imati grčeve i urtikariju. Mogu se pojaviti i vrlo ozbiljne alergijske reakcije, osobito na ribu, rakove (riječni i morski rakovi, jastog, škampi), školjke (dagnje, kamenice, priljepci) te na hobotnicu i lignje. Te su reakcije češće u osoba koje konzumiraju veće količine tih namirnica. Alergijske reakcije na ribu najčešće se pripisuju pastrvi, lososu, bijeloj ribi, štuki, srdeli, inćunu, brancinu, tuni itd. Neki alergeni riba su termostabilni, a drugi termičkom obradom gube alergogenost. Dijete može biti alergično na samo jednu vrstu ribe ili na ribe različitih vrsta.
Od voća, najčešće alergijske reakcije uzrokuju kikiriki, lješnjak, orah, badem, jagoda i kivi. U mlađim dobnim skupinama češće su reakcije na brašno (pšenično, ječmeno, kukuruzno), rajčicu, peršin, gorušicu (senf) itd.