Uvijek sam tvrdila kako nikada ne bih mogla zivjeti van BiH, odnosno, Sarajeva, (priznajem, tezak sam sarajevski centralista), no sticajem okolnosti vec par godina zivim posvuda, zbog prirode posla, i moram vam reci da se nimalo ne osjecam ugrozeno zbog toga.
Covjek treba biti takav tip, pomalo nomad, da moze da se seli i zivi okolo, po svijetu, ali sve dok je moja porodica, ono osnovno i najuze i najbitnije samnom, meni nije problem.
Ali razumijem i one koji su vezani za svoje ognjiste toliko da ce radije patiti tamo gdje se osjecaju svoji na svom, nego probati neki novi, drugaciji, avanturisticniji zivot...
Naravno da se pozeli i voli svoje. I naravno da i pored svih gradova u kojima sam bila idalje potpuno emotivno i subjektivno i svjesna toga tvrdim da je SA najljepsi grad na svijetu, ali ne mogu reci da patim. Dodjem cesto, odrzavam kontakte sa svima onima koje imam i volim u SA, ali, moj svijet ni ovdje nisu samo ljudi iz Bosne. Jer, ni u BiH mi nisu bili svi prijatelji samo zato sto su iz Bosne. Imam prijatelje od svuda, upoznajem njihove obicaje, predstavljam im nase...
Poznajem dosta ljudi ovdje koji zive potpuno ovisno od Bosne. Vecinom su to zene koje ne znaju engleski i dok su muzevi na poslovima, niti iz kuce ne izlaze sami. Jedna cura iz Jajca mi neki dan kaze da joj muz ima dijareju, ali nista mu nema dati jer nije ponijela iz BiH! A u Damasku na svakom uglu apoteka! Ona ovdje 3 godine zivi, i prije toga je zivjela niz godina u Haagu!
I samu me je iznenadila cinjenica kako lako sam se prilagodila i nekako mi je pomogla da mi se i u tom smislu razvije samopouzdanje - recimo, kada sam shvatila da sam sposobna voziti u Damasku (a one koje znaju kako se na Middle Eastu vozi znaju o cemu govorim) osjecala sam se kao Schumacher .
I bezveze je o tome raspravljati i vrijedjati se.
Mi svi koji zivimo vani trebamo voditi racuna da odrzimo svoju kulturu, recimo pravilnom upotrebom jezika (neka mi se ne zamjeri, ali primjetila sam da to ne ide baš svima koji zive vani, čak ni na ovom forumu) na koju forsiramo i djecu koja se skoluju na stranim jezicima, a ne vrijedjati ljude koji su ostali u BiH. Jer, sve ima svoje prednosti i mane. Sve na ovom svijetu. Pa tako i zivot u inostranstvu. Nekome je laksi nekome tezi. Nekome prihvatljiv, a nekome ne... Pozz i ne svadjajte se.
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!