Pahuljice, dok sam čitala tvoj post, kao da sam čitala neki kratki životni roman...lijepo rečeno

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Zaboravila sam reci :  sorry zbog duljine posta

Ja ti čestitam da si u tako kratkom tekstu uspjela prenijeti "ono nešto", suštinu jednog odnosa koji je tajao cijeli životni vijek..ma, ti si naša spisateljica

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

pahuljice prelijepo sve napisano...

_____________________________

Nase malo zlato Antonio stiglo je 30.06.2009
Nasa mala princeza Ana stigla 14.04.2013

Hvala vam....
Mozda se tako pise kad dusa ispisuje recenice tvog zivota protkane ljubavlju, sjetom...tugom...

pahuljice ja mislim da bi trebala otići do ove svoje prijteljice M.posjeti je kao iznenađenje.nije ti ni sad kasno.nikad nije kasno

Zadnji put smo bile zajedno na kafi u augustu, a cule u decembru...Oba puta sam ja bila inicijator ... sada sad pred porodom, pa je ne mogu posjetiti, ali naravno da cu joj se javiti. Samo...nije to vise to.
Milenium, hvala na savjetu


< Poruku je uredio pahuljica farah -- 9.2.2010 6:48:47 >

Veliki pozdrav svima!!
Ja sam nova clanica  

Prije 3 godine nakon mog prekida sa deckom moja najbolja prijateljica je "slucajno" se srela s njim i otisli na kafu (iako ga znala samo preko mene). par dana poslije dok smo kod mene pile kaficu on nju zove na mob   da stvar bude jos gora na dan kad smo se upoznali ona je bila tu i vrtila se oko njega i eto izgleda da je tek tad uspjela.. od tada samo  se udaljile i nije mi zao zbog toga mirnija sam tako

Ponovo sam u dilemi...
djevojka s kojom sad cesto provodim vrijeme mogu reci da mi je trenutno najbolja prijateljica  i s kojom sa isla u srednju cesto prica o mom bivsem i divi mu se kao on je najbolji "frajer" u gradu. kad cuje pjesmu koju on voli sjeti ga se. jednom je cak rekla da su se neko vrijeme druzili pa da cak neko moze pomislit da je bilo nesto izmedju njih     jednostavno mi se to ne svidja..
razmisljala sam da je otovreno pitam da li je spavala s njim al se bojim njenog odgovora. on meni vise nista ne znaci al mi ne treba takva prijateljica za koju mogu pomislit da ce mi jednog dana muza zavest.

Cesto mi se desavalo to da djevojke sa kojima sam se druzila izadju sa mojim bivsim ili  se dopisuju s njim. nije mi jasno zasto to rade. da dokazu da su bolje od mene ili je jednostavno manjak muskaraca u gradu

Vec odavno mislim da pravo prijateljstvo ne postoji..
nazalost ja nemam tu srecu da mogu vjerovat nekome iako sam se uvijek trudila biti dobra prijateljica al eto mozda je bas to greska, biti previse dobar

nisu ti to prave prijateljice, prave prijateljice to ne rade

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Spominjala sam svoju školsku jaranicu,koju sad slabije viđam, ustvari nismo se vidjele godinama (bar 4)..jer je ona u ZG...a, tako sam je poželjelaaaaaa, čujemo se povremeno.
Znate kakva mi je poruka od nje došla neki dan:
Puno pozdrava od I..... i Ma.... iz rodilišta ....ja je odmah nazvala-ma i tel i sve...morala sam je čuti
rodila je sina, sad mi suze oči, baš je volim i u srcu osjećam...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Ja sam uvijek imala dosta prijateljica i sada imam,ali samo JEDNU najbolju prijateljicu!Čim sam pročitala naslov teme,samo mi je jedna osoba bila na pameti...
Znamo se iz djetinjstva,u istu osnovnu išle,u srednju ne,ali često bile skupa poslije škole,živjele blizu,stalno visile jedna kod druge...Samo dragi Bog zna koliko smo puta noćile skupa,i sjedile do jutra,pričale i pričale,i opet sve ne stignemo ispričati
Nikad me nije iznevjerila,razočarala,svjesno uvrijedila,njoj sam mogla sve ispričati,i dan danas imam povjerenja u nju!Koliko je samo puta bila moje rame za plakanje,saslušala me,dala savjet...
Sada se nažalost ne vidimo često i sve se to malo promijenilo,ja se udala,postala majka,ona upisala fakultet,društvo,momci,jednostavno različiti putevi...zasad!Ali i sada kada odem kod svojih nekad noćimo skupa i naravno nema spavanja do jutra,odnosno za mene nikako taj dan,znam da joj se mogu povjeriti o čemu god se radilo...u suštini sve je ostalo isto!

evo jedna zanimljiva pricica:

Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana, pijući
> ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o
> životu, o braku, o
> odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi,
> majka je zamišljeno
> prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno
> pogledala svoju
> kćerku.
>
> ''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok
> su se listići čaja
> polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve
> važnije, kako budeš
> postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža,
> koliko god budeš
> voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti
> se da povremeno odeš
> negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da
> tvoje prijateljice
> nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje
> kćeri i ostali tvoji
> rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek
> potrebne druge žene."
>
> "Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar
> se nisam upravo
> vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova?
> Za ime Boga, ja
> sam udana žena, odrasla.
> Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne
> prijateljice! Moj muž i obitelj
> koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je
> potrebno da moj život
> učinim smislenim.
>
> Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je
> održavati kontakt sa
> svojim prijateljicama i tako sve više svake godine.
> Kako su godine
> prolazile jedna za drugom, ona je polako počela
> shvaćati da je njezina mama,
> ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i
> priroda stvaraju
> promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice
> ostaju oslonac za
> nju.
>
> Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
> naučila:
>
> Vrijeme prolazi.
>
> Život se događa.
>
> Distanca razdvaja.
>
> Djeca odrastaju.
>
> Ljubav blijedi.
>
> Srca se slamaju.
>
> Karijere se završavaju.
>
> Poslovi dođu i prođu.
>
> Roditelji umiru..
>
> Kolege zaborave usluge.
>
> Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
>
> Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
> bile daleko od tebe.
>
> Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti
> tu kad je potrebna.
>
> Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad
> budeš morala hodati sama,
> tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta
> navijajući za tebe,
> moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući
> u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada
> će one čak i
> prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti
> i iznijeti te s puta.
> Moje prijateljice blagoslove moj život!
>
> Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
> započele ovu avanturu
> zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
> radostima i tugama koje
> su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti
> potrebne jedna drugoj.
>
> Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.


_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Ovdje u Medini ima dosta bosanki ciji muzevi ovdje studiraju.Sve smo vezane prijateljstvom,stalno se vidjamo,ali i imamo posebna druzenja kad neka nova dodje i kad se neka od nas ispraca.Prije dva dana ispratili smo jednu od nasih dragih prijateljica i ja sam joj tu noc posvetila ovaj tekst.



Voljena nasa,

imam osjecaj da su mi dali najtezi zadatak koji veceras treba da se izvrsi.Tesko mi je sto odlazis,ali cast mi je da te ja ispratim rijecima koje,zbog tvog imena uljepsase ovaj papir i odjeknuse ovom prostorijom.Stid me,jer si ti ona koja mi je priustila najljepsu dobrodoslicu,a ja tebi uzvracam ovako skromnim ispracajem.

Draga Devlo,bas kad pomislim da ce ti moj pogled ispisati stranice onoga sto osjecam,prisjetim se da sapat svog srca prenesem na papir vlastitom rukom,nek stoji i svjedoci o sestrinstvu kakvo samo u islamu ima.Hvala Allahu na tome.Kako da ispratim moju voljenu sestru,koja je bila uz mene u najdrazim dijelovima moga zivota,a da moje srce ne obuzme tuga,da moje lice ne umije suza,i da joj ne pruzim iskreni osmijeh zahvalnosti?!

Mila seko,necu zaboraviti da smo,kroz ovaj nas kratki,ali prekrasni medinski zivot, dijelile mnogo toga i da si tako nesebicno pruzala sve sto si mogla.Allah je svjedok da nikad ne mogu zaboraviti onaj tanjir pun preukusnog graha sa suhim mesom,ciji se miris,cini mi se,do Bosne protezao,a nikome nije mirisao kao tad meni.Nikada ne mogu zaboraviti dan kada sam se porodila,bila si medju prvima koji su me posjetili i dala si mi do znanja da u ovom dalekom svijetu nisam sama.Ti si moju Rukajju okupala prije mene,njezno si joj potepala i opet mi necujno podvukla da nisam sama.Dijelile smo ja i ti jos i sjediste u autobusu na putu za hadz,i telbiju smo dijelile,i hljeb i kahvu i njen neodoljivi miris.Dijelile smo i krompir i pastetu,i jaje i salamu,i salatu.I da si svoje srce mogla podijeliti znam da bi mi ga pola dala.Zato molim Plemenitog da te nagradi najboljom nagradom.

Sad ides u dragu ti Bosnu,ides od onih koji te vole onima koji te vole.Bices sretna,ali molim te,nemoj nas zaboraviti.
Sjecanje koje odavde nosis neka krasi svaki tvoj dan.
Znanje koje odavde nosis neka krasi svaki tren tvoga zivota.
Prijateljstvo koje odavde nosis krasice nasa prekrasna sjecanja.
Iskusenja su sastavni dio zivota.Sjeti se da su s vecim iskusenjima veci stepeni imana.Vjernik nikad ne gubi,ako ga zadesi teskoca,osaburi pa biva nagradjen.A ako mu je lijepo,zahvalan je,pa ima nagradu na oba svijeta.
Za sva iskusenja koja su se desila medju nama,halali nam i zaboravi na ono sto je ruzno.

Hvala ti sto si krasila ovaj nas dzemat i molim Allaha da krasis svaki u koji dodjes.
Devlo nasa,molim Allaha da nas ucini od pokornih Njemu,da nam oprosti grijehe i da nas spoji u Dzennetu kao sto nas je spojio na dunjaluku.Zelimo ti puno srece i da ti Allah ostvari svaki hajr koji pozelis.Znam da ides,mila,ali ti znaj da ostajes u nasim srcima.
I jedno zapamti:Volim te u ime Allaha!!!

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

U životu srećemo i upoznajemo ljude koji su ili manje ili više naši prijatelji.Neka prijateljstva se ili završe ili se jednostavno ljudi udalje jedni od drugih i ne smatraju se više prijateljima,jer život i životni problemi čine svoje.


Ja IMAM prijateljicu za koju smatram da ćemo ostati najbolje do kraja života iako ne kontaktiramo i ona živi u drugoj državi.Zajedno smo završile srednju školu i nastavile naše prijateljstvo i poslije nje.Bila mi je vjenčana kuma.Ona se udala i otišla da živi u drugu državu.Nema baš dobar život i ima ljubomornog i posesivnog muža koji joj brani da kontaktira sa svojim ranijim prijateljima.Nas dvije kontaktiramo preko njezine majke.

Nikad ama baš nikad nije zaboravila na moj rođendan,čak osjetimo, čini mi se telepatijom,da se nešto kod neke dešava i odmah se čujemo preko njene majke.To je osoba koja me jedina u dušu poznaje.Nikada me nije osuđivala za neke postupke za koje bi drugi ljudi uradili sigurno,Jer me poznaje i u svemu što radim gleda valjan razlog a ne posljedicu.Jednom smo se srele kad je došla i ona je plakala i rekla mi da svaki dan misli na mene iako se ne čujemo.Nije mi ništa morala reći.Vidjela sam sve u njezinim očima.

Za mene će do kraja mog života biti osoba u koju imam povjerenja i kojoj mogu pokazati "krvave" ruke a da me ne zaboli glava.

Baš bih voljela da nekada posjeti RR i da pročita moj post.Znala bi ko piše i o kome se radi.Voli je njezina Z.

Ne znam , ja nekako nisam imala srece sa prijateljicama, mislim nikad nisam ni bila onaj tip osobe koja ima puno prijatelja, ja sam ih uvijek imala 3, 4, bar onih za koje mogu reci da ih mogu nazvati u svakom trenutku... Moja naj prijateljica, ona iz djetinjstva, zivi daleko, vidamo se jednom ili dva puta godisnje... Ponekad mi bas nedostaje. Ova druga studira i stalno uci tako da je iako zivimo u istom gradu vidam jako rijetko (znam uvijek se moze naci vremena za kavu - moze ali tko hoce, tako da se i ja nekada zapitam), treca, radi, ima jako malo slobodnog vremena ali vidimo se svako tri, cetiri dana, zavisi, nekad se desi pa se vidimo i svaki dan, recimo sad kad je na godisnjem... Ova cetvrta isto jaaaaaaaaako draga i puno je volim studira u drugom gradu, sad se udaje, vraca se ovamo pa se nadam da cemo se vidati i cesce.... Sto se tice novih prijateljstava, ja ih jako tesko sklapam, i jako tesko nailazim na osobe koje mi bas onako pasu(ne zna je li do mene ili) ali kad mi netko sjeden onda mi bas sjedne... sad imam mozda i malo vise slobodnog vremena nego sve moje prijateljice, pa me znaju zezati, ti bi stalno na kave, a mi nemamo vremena. Kad si bez posla, a muz ti radi, pospremis ti i kucu i spremis rucak i igras se s djeteom, ali opet pozelis i popricati s nekim, popiti kavu i jednostavno se druziti.... I da jos da dodam, jako mi je sjela jedna nasa forumasica, koju iako se rijetko vidamo smatram prijateljicom. Milenium

Cudno bas  da ugledam ovu temu, sada...
Moja najbolja prijateljica iz djetinjstva je poginula na danasnji dan, 92 god....Za sve ove godine nije prosao ni jedan dan a da nisam pomislila na nju, niti zasto je ona poginula a ja ostala ziva?...Cesto razmisljam da se nije desilo to sto jeste  gdje bi danas bila.??Lutko moja, pocivaj u miru...Dok zivim zivjet ces i ti u mom srcu i u mojoj dusi...

Prije 5 dana sam cula svoju priateljicu iz djetinjstva ..a nismo se cule ni vidjela preko 20 g... srele se preko FB ... i onda se sokiram kad saznam da opet zivi u SA a prije je zivjela u Holandiji...
Nekad je bila preslatka djevojcica...uvjek smo lagale druge da smo sestre jer obje imamo krune plave oci i istu boju kose i iako smo bile zgolje bile smo bucke u licu... ona je sada uspjesna i prelijepa zena... tko sam sretna sto cu je vidjeti za koji dan... to je bilo prjateljstvo cisto kao suza... ono djecije, najljepse...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

E drage moje cure vi sve imate najbolje prijateljice a ja najboljeg prijatelja sa kojim se druzim vec dugo, dugo godina, njemu apsolutno sve mogu povjeriti, udata sam vec 5 godina i nas odnos se nije nikada promijenio, svaki dan se cujemo a cesto i vidimo jer zivimo blizu, mnogi kazu da je prijateljstvo izmedju muskarca i zene nemoguce, ali to nije tacno. Hvala mome F sto postoji na ovoj zemlji.

imam prijateljica..ne previse ali uvijek imam osobe s kojima mogu popiti kafu, sa kojima se mogu veseliti izaci..uzivati..imam raju ekstra na poslu jednu grupu , svoj dream team..mi smo tu i ako kome zapne uvijek cemo pomoci... imam prijatlejice jos iz osnovne skole sa kojima se druzim i vidjam, ali moja najbolja prijateljica je moja  MAMA..nju cu prvo nazvati da joj kaem radosnu vijest, nju cu prvo nazvati kad placem..s njom najvie volim ici na kafu u grad..s njom volim raditi sve..a sto je najbolje sve joj mogu reci i znam da ce me saslusati i ako mi treba pomoc tu je..prezivjela je sve moje ljubavi, sve moje izlaske i boli...
ja ne zelim drugu najbolju prijateljicu...jer imam Najbolju u svemiru...

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Moram kazati, da sada kada sam sagledala sve ovo mogu kazati da nemam najbolju prijateljicu, ali eto da ima dosta prijetaljica koje nisu najbolje, ali su dobre, koliko-toliko.

I ja cu ko Hanady, nabrojati neke prva me razocarala nekada davno u osnovnoj skoli, kada me nasamarila da joj dam moje salvete kao da pregleda, a kasnije mi je rekla sa ih je izgubila,nocima sam plakala i patila, a onda je dosao rat, i tada smo svi svima bili najbolji prijatelji, Boze, onog vremena nikada teze i gore a ljudi kao jedno. Tuje pocelo moje prijateljstvo sa M. Osnovna skola, srednja ona u jednu, ja u drugu, pa faks i onada njeno zabavljanje sa njenim momko, a kasnije i muzem. Bila sam joj na svadbi djeverusa, rodila jedno, pa drugo ja sve isla, moja udaja ne dodje, L, se rodi nema je, zvala me prije nekoliko mjeseci jer joj je trebala moja pomoc, nesto im bilo ukradeno, ja budala sve zaboravim u auto i pravac tog mjesta mjesta. POmognem da se nadje to njihovo ukradeno, nikada nije nazvala. I ne mora. Halalosom.

U jmedjuvremenu upoznam joj jednu "pravu prijateljicu", zajedno smo sve dijelile, pa meni se cini haman i momka na kraju. Kada sam ja prekinula sa ovim momkom, ona je stala na njegovu, a ne na moju sranu i ona je jedina od svij mojim "pravih prijateljica" koja je umrla za mene.

Imam jos jednu prijateljicu, jako dobru, ali eto zivoti takvi kakvi jesu, odvratni uvijek ima nesto prece od preceg, rijetko se cujemo, a jos rjedje vidjamo. Danima mislim o njoj, sta to bi, zasto se vise ne vidjamo, ali iznad glave uvije ?????.

Imam jos jednu prijateljicu iz rane mladosti, dana obdanista, pa nadalje, s njom se vidjam, ali znate da to  nije to.

Mozda je problem u meni, sto vjerujem samo sebi, ko zna, luda Racica, emotivan,nekoliko puta se opekla i visenikome ne da pod dvoju kozu.

O kumama, propalim investicijama necu ni da pricam, ova sto sam joj ja vjencana s njom se jos i vidjam, ali ova sto je meni bila kuma, u tri mjeseca jednom. Treba da se uda, ne znam da li ceme zvati ,a i kada me zovne ne znam da li cu otici.

KAd sve ovo napisah, zapitah se da li je problem u meni, mislim da nije, od prijateljice ne trazim previse, tako ja mislim da nije previse, samo iskrenost, a to je kod ljudi danas tesko naci.

U prijatelje ne ubrajam brata, muza, L, oni su jednostavno dio mene

Ja imam puno prijateljica...
volim imati ljude kojima vjerujem oko sebe...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

ja jedino vjerujem mami bezgranicno, sve ostale nazivam prijateljicama po segmentima , jaranice, poznanice, raja i sl
Ljudi su poludjeli, bave se  svim i svacim, od odavanja tajni, podmetanja nogu, otimanja muzeva/momaka, ljubomore, laskanja, laganja, petljanja i sl.... tako da, sve s rezervom
slovim za druzeljubivu osobu, kontakte odrzavam s curama iz djetinjstva, osnovne/srednje skole, seminara, izvidjaca, putovanja, ljetovanja al sve ima granice u smislu povjerenja
Cesto se srecem s prijateljicama po segmentima i sa jaranicama i sa rajom, druzim se i bas zabavljam.... inace za prava prijateljstva smatram da mogu biti ona dugogodisnja koja sezu iz djetinjstva, sega mi je kad se ljudi vide 5-6 puta i odmah se zovu prijateljima, meni treba dugo i da nekog nazovem jaranicom al eto svi smo razliciti ... odnosno ljudi uzivaju lagati jedni druge   i ubjediti samog sebe da je to to
ajd kad tako vjerujemo tim prijateljicama ostavimo ih malo s nasim muzevima? hahahh imal dobrovoljaca?

< Poruku je uredio veeseelaa -- 2.9.2010 11:27:55 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....