Evo jedno iskustvo iz mog života:
Jako bliska prijateljica rodila u jesen 2006. u 10-11 h naveče... MM i ja otišli sa kraja na kraj grada do njene mame po toplu supu, odnijeli joj, vidjela sam joj bebu prije njenih najbližih, nahranila je porodilju, moju drugaricu... Sa njenim MM sjeli, zapalili, veselili se ispred GAK-a, ponoć je, sretni zbog njih.
2008. rodila ja moja 2 života, moja drugarica došla jednom usput, samo na kratko da ih vidi, pa će doći svi maksuz. I nikada nisu došli.

 

Kako vam se čini ova priča?


_____________________________

Edi i Mak - DOUBLE BLESSING
27.05.2008.

Moji životi, ljubavi, sreće najveće...

Ova prica mi je tako poznata!

_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Čini mi se da je te tvoje druge sve više stid kako vrijeme odmiče. I tako neće nikad doći vjerovatno i tu je kraj vašeg prijateljstva.
A da je zaribala, jeste! Ne znam, nemam daljeg komentara.
Nego, moram doći da vidim taj Mango haljetak


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Jeste, stid je i to znam, ali... jbg, ne mogu ja njoj pomoći... pa sad ono, da je tješim, nemoj da te bude stid draga.

Haljetak ću da obučem i idemo na ručak. Waiting for you my fre!

Skvo, imaš slično iskustvo ili znaš moju drugaricu.



_____________________________

Edi i Mak - DOUBLE BLESSING
27.05.2008.

Moji životi, ljubavi, sreće najveće...

Ja sam imala sličnu prijateljicu: odem joj u bolnicu u posjetu dok je čekala porod, pređem 100 km, ostavim dijete kod mame. Sreća pa nisam išla sama, imali smo još jednu radnu kolegicu za posjetiti,ali ja sam tu posjetu organizovala isključivo zbog nje.Čujem se s njom da potvrdim dolazak, kaže ona: joj ,mene sestra pustila da odem kod rodice večeras, sad mi nezgodno opet pomjerati izlazak, hajde dobro, malo mi bilo krivo, ali eto. Kad ono tamo, kaže naša radna kolegica, otišla se ona okupati i srediti, sutra joj rade carski rez. Zar nisam zaslužila da mi to kaže? 

Ili, ja imala spontani, ona mene zove, da pita kako sam i na kraju kaže, eto kad budeš mogla, dođi kod mene da mi vidiš stan (nedavno kupljen), umjesto da ona dođe mene da posjeti. Sad sam rodila prije 8 mjeseci, još mi nije došla...
Mislim da se takvi ljudi ne znaju postaviti u situaciju drugih... a ipak mi je draga, kad pričam s njom, prepoznajem u njoj nešto...nikad joj nisam rekla da joj to zamjeram, ali mislim da ona zna da tu nešto ima.

ti se više trudiš oko nje, nego ona oko tebe.

znam da ti je zbog toga teško, ali ti budi kao ona.....

Ne , sad se više uopšte ne družimo, kad se sretnemo, porazgovaramo kao poznanice i to je to.Samo, ova Suzanina priča me je podsjetila na nju.

ja imam spisak vakih, pa već par godina imam poznanike a ne prijatelje
Sebe više ne dajem u propale investicije, meni su samo prijatelji mama, brat, mm
hvala Bogu pa su mi oni divni, ljudi se dive kakve odnose imamo
a vjeruj mi da sam imala "prijatelja" hejbet

Evo ti moj primjer:

Prijateljica zaglavi u bolnicu
Ja svaki dan kod nje u posjeti, izlazim s posla da je vidim i tako nekih 30 dana
Ma roditelji joj nisu svaki dan dolazi u posjetu, šminku joj svoju dala, mobilni kao svidja joj se, ja samo izvadim karticu rekoh izvoli
Kad je izašla iz bolnice organizira izlazak u vidu feštice, zovne neke levate koji su joj jednom il nijednom u posjeti bili i s njima zalije izlazak iz bolnice
Svi me zovu, pitaju dolaziš li, rekoh jok, slomila sam nogu i lijevu i desnu  a malo mi je i glava u defektu

< Poruku je uredio veeseelaa -- 21.1.2010 17:11:43 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

zinanina... ti si baš dobričina...



_____________________________

Edi i Mak - DOUBLE BLESSING
27.05.2008.

Moji životi, ljubavi, sreće najveće...

zinanina ti si čudna, dozovi se više

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Ja imam dvije...znamo se maltene iz pelena, toliko smo toga prosle...razlicitih sra ...uspona i padova...promijenile smo se (da ih danas upoznam vjerovatno se ne bi ni druzile) ali ih ne dam nizasta....znaju me do ludila dovesti, ali opet...uvijek ali uvijek smo tu jedna za drugu...orilo gorilo

potpisujem


_____________________________

29.04.2013-29.10.2013...184 days
For every day, I miss you. For every hour, I need you. For every minute, I feel you. Forever, I love you...

moja najbolja prijateljica...dok smo studirale, tačnije dok nismo počele raditi bile smo ko lonac i poklopac, kasnije porodica, djeca sve manje vremena za sebe, znamo se nekad i ne čuti po mjesec dana, a i ne viđamo se baš često iako smo obe tu u Sa; ali u nekoj brizi ili nevolji smo uvijek tu jedna za drugu, skoro ja na terapiji dabrostona a njega ovdje ni za lijeka bukvalno, pričam s njom, kaže probaću ti nabaviti preko muža iz Hrvatske, sutradan ujutro zove da izađem ispred zgrade- pošla na posao i donijela mi 2 kutije dabrostona


_____________________________

08.02.2007.
23.04.2010.
mama rodila svoje kolačiće

Pa dozvala sam se, ne družimo se više, nekad bilo...

Suzana, nisam dobričina, ali eto,tako je.

< Poruku je uredio zinanina -- 21.1.2010 19:21:31 >

Zao mi je da vas ima puno koje ste dozivjele losa iskustva.
Ja imam dvije najbolje prijateljice. Sa jednom sam bila nerazdvojna od osnovne skole. Na zalost u ratu je otisla u Kanadu, ali smo u kontaktu skoro svaki dan. Drugu znam sa fakulteta. Obje su mi bas bas dobre prijateljice i bile su samnom bukvalno i u dobru i u zlu. Sigurna sam za obje da bi u pola noci dosle kada bi mi trebale (doduse ova iz Kanade malo teze ).


_____________________________

Luka - Mamina sreća
27.05.2008

Sunce moje malo :-))

od kada znam za sebe, prijateljice su mi bile jako bitne u zivotu. jedinica sam, nemam brace ni sestara, pa sam valjda taj nedostatak kompenzirala kroz druzenja. jako sam drustvena osoba i uvijek sam imala puno prijateljica iz razlicitih bransi, razlicitih karaktera, razlicitih sklonosti... uvijek sam imala prijateljice s kojima sam se najbolje provodila, isla na ljetovanja, izlazila, prozivjela najludje stvari u zivotu, zatim prijateljice sa kojima sam ucila i radila, zatim prijateljice koje su mi uvijek bile tu pri ruci kada mi je najbolje a i najgore, i u provodu i u nevolji, kad mi je bila potrebna utjeha.sada sam udata i prijateljice su jos uvijek tu, mozda u manjem broju i mozda ne toliko prisutne kao prije zbog razlicitih obaveza u zivotu, al kada se vidimo provodimo kvalitetno vrijeme zajedno i osjecamo istu onu bliskost kao nekada, smijemo se i prisjecamo nasih ludosti iz proslosti, nasih putovanja, pricamo o muzevima/ momcima, djeci, krpicama, raznim zenskim temama... ne znam sta bih da nemam svoje prijateljice, osjecala bih se kao bez jednog dijela sebe

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

Najbolje prijateljice su mi mama,seka i Noina krstena kuma al ovo sam shvatila tek kad sam se udala Moja vjencana kuma je nekad bila moja najbolja prijateljica ja sam bila spremna sve uciniti za nju a ona za mene Ova tema mi je jako bolna al nisam mogla da se ne javim,nije me nazvala kad sam rodila,nije mi dosla u posjetu kad mi je beba lezala u bolnici,evo Noa ima 10 mjeseci ona nije dosla na babine,nikad ne posalje poruku da upita kako mi je beba,kako sam ja?????? a ja cesto razmisljam o njoj i pitam se jeli mi ikad uistinu bila prijateljica

_____________________________

NOA 16.03.09 mamina krofnica(je curica)

ja imam nekoliko prijateljica - sve su mi drage, ali svaka drugacije.
s jednom sam odrasla, i ona zna mene iz korijena, kao i ja nju, i to mi je najvrijednije prijateljstvo.
imam jos prijateljica, ali nasa druzenja se mjenjaju vremenom, kao i mi. neke se nisu jos udale, i mojom udajom se odnos promijenio, ali nije prestao. samo je drugacije, zrelije i rjedje. meni je to ok.

mene su drugarice ranile sto puta, al svaka po jednom

ja ne gubim nadu. volim ljude. znam da svako ima zute minute, a preko nekih se ne moze preci.

ja sam s jednom tukom radila 4 godine. svaki dan prije posla isle na kafu, pocele se posjecivati, ona bila udata imala malog sina.
dijelile smo tugu i srecu. njoj su se nekako gore stvari desavale, i ja sam joj pokusavala pomoci.
operisala se, ja joj isla u bolnicu, nosila sta joj treba, vodila u cv... a sestra joj to nije pomagala.
na poslu mene unaprijede u sefa, i kroz po godine, ona sa dvoje hajvana (svi stariji od mene, s manje iskustva), prijave direktorici da ja petljam i ko zna (nikad nisam saznala sve lazi) sta jos nisu rekli. Kasnije sam saznala - bjezali su s posla, koristili radno vrijeme da zarade sa strane i prepali se da sam ih skontala, A NISAM, i podvale mi da se izvuku
al ovo je bila promjena u 24 sata - od prijateljice, do neprijatelja nr.1

sad mi je smijesno, a 10 mjeseci nisam zaspala.


ali, imala sam pravih prijatelja da mi pomognu.

ne zelim radi budala osuditi sve zivo.

kakva je to prijateljica, boze sacuvaj??? ja svoju vjencanu kumu poznajem od djetinjstva, zivjele smo u istoj ulici, igrale se jos kao djeca, onda kada je rat bio i nismo mogle nigdje hodati provodile smo vecinu vremena jedna kod druge i tada se bas zblizile. nakon toga smo izlazile zajedno, isle na ljetovanja godinama zajedno. ona je sada nazalost neudata, nema ni momka, a nikada nisam osjetila neku zavist ili ljubomoru s njene strane. kada sam se udavala bila je nervoznija od mene, nije spavala cijelu noc, plakala je ali mi je zeljela sve najbolje, kada sam radjala zvala me stalno da vidi kako sam, jedva je cekala da dodje da vidi bebu, cesto zove da pita kako smo, ukratko bolju prijateljicu ni kumu nisam mogla imati ni izabrati. najsretnija bih bila da i ona nadje pravu osobu za sebe, da se uda, rodi djecu i da se nasa druzenja nastave do kraja zivota

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

teacher75 to sto ti imas je predivno,voljela bi da je i kod mene tako al nije ni blizu

_____________________________

NOA 16.03.09 mamina krofnica(je curica)

Eh noaa ista stvar je i sa mojom najboljom prijateljicom i vjenčanom kumom.Bile smo nerazdvojne.Nekako mi je bilo logično da nju izaberem za kumu.Bila mi je na svadbi puna 2 sata i misteriozno nestala sa svojim momkom i od tada mi više nikada nije došla.Znala je nazvati jednom u mjesec dana ko fol da vidi kako sam...ali nije dolazila.Uvijek se "vadila" na neke gluposti itd,...Ni na svoju svadbu me nije pozvala.Evo rodila sam sina i mali ima 4 i po mj.nije se udostojila da dođe(nazvala je kratko).
Ja sam nju prekrižila i to sam joj i rekla.Rekla sam joj da mi je kuma samo na papiru .

Prije na samom početku braka sam i ja razmišljala i pitala se u šta sam ulagala (godine prijateljstva su to)...i na kraju prestala da razmišljam.Neke ljude jednostavno treba prekrižiti i nastaviti dalje.




_____________________________

Blaženstvo se nalazi u ukusu, a ne u stvarima, i čovjek je sretan kad dobije ono što voli, a ne kad dobije ono što drugi smatraju da treba voljeti.

Mislim da nemam najbolju prijateljicu, imam par dobrih prijateljica...

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

Imam prijateljicu koju poznajem cijeli život, prošle smo puno toga zajedno, znamo jedna o drugoj sve, znale smo se i svađati i ne pričati.U ovih gotovo 30 godina života puno je prijateljica došlo i prošlo, neke sam od tih zvala i najboljima. Moja prija iz pelena ima puno svojih mušica,ali  i puno dobrih strana, znam da se na nju mogu osloniti, nazvati u svako doba i podijeliti s njom sve što me muči. U ovim godinama teško je nekom tek tako reći da ti je najbolji,ali zbog sveg dobrog i lošeg što smo dijelile, a i zbog 30 godina iza nas ,mogu za nju reći da mi je najbolja prija!

< Poruku je uredio ivana st -- 21.1.2010 22:00:14 >

_____________________________

Per aspera ad astra
2011 je stiglo naše sunce
2012 čekamo još jednu srećicu

Najbolje prijateljice vidim u svojoj mami i seki....to su jedine osobe za koje sam sigurna da me nikad ne bi ostavile,da bismo i plakale i smijale se skupa...a imam prijateljica dosta...u ovoj sto sam je pitala da mi bude kuma vidjela sam nesto drugacije od ostalih,ali sam se i prevarila...imam dvije rodice koje su mi superrr,druzimo se,ali za neke stvari smo na VI jer sam se jednom "opekla" zbog veoma dobrog odnosa s rodicom i naucila sam iz toga dosta....

_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

Najbolja prijateljica...u svakom periodu života sam imala dobru prijateljicu, ne funkcionišem ako nemam neku frendicu koju mogu u svaka doba nazvati i izjadati joj se, a i ona može na mene računati 100%.
Već dugo je na tom mjestu jadna divna Hercegovka moja duša, oštra i otvorena do bola, a ja baš takve volim i dobro se slažam sa njima. Pokazala je da je pravi prijatelj u mnogo situacija, jednom je napravila jedan kiks koji je mene jako povrijedio, ali sam nakon nekog vremena sagledala stvari i iz njenog ugla i skontala da to nije greška vrijedna prijateljstva. Oprostila sam joj (ako se i imalo šta oprostiti) i nastavila da se družim intenzivno sa njom.
Imam neku raju od prije 100 godina, ne viđamo se silom prilika, ali se čujemo ponekad i vjerujete li da i nakon toliko vremana kad se čujemo, kao da smo konstantno bile u kontaktu, koliko se može najviše voljeti prijateljica, ja njih toliko volim.

Veoma cijenim prijateljstvo i ne ugrožavam ga ako baš ne moram i mislim da imam mnogo prijatelja oko sebe (ne onih kao majka ili brat, to se ne ponavlja, ali ono da bi puno uradile za mene, imam ih). Ja sa svojim prijateljima imam otvorenost i povjerenje, to očekujem i od njih i tako funkcionišemo. Da kažem da se nisam razočaravala, slagala bih, ali nije to bilo nešto posebno. Kod mene je pravilo: totalno sam otvorena za prijateljstvo sa svakim, do prvog momenta kad me razočaraš, a tad je priča završena, ali za sva vremena. Dešavalo mi se da me prijateljice, upravo zbog ovoga, podcijene, a onda kad ja stavim veliki X preko nje-ne može sebi da dođe. Meni tada bude samo žao nje kao takve. Al, eto ne mogu se sjetiti da me neko koga sam ja baš smatrala dobrom prijateljicom nešto žestoko razočarao...podnošljivo

Evo sad se sjetih svoje dvije drugarice iz prvog osnovne i dan danas smo u kontaktu, ne živimo u istom gradu, ali se redovno čujemo i svaku priliku iskoristimo za popit kafu zajedno.

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...