Najbolja prijateljica mi je MAMA,jer s njom mogu sve podijeliti i ona ništa neće reći protiv mene,već će me samo uputiti na pravi put,sigurno.....i uvijek imam podršku od nje,što mi je jako bitno da imam nekog,nekog na koga uvijek mogu računati.....
Pa imam sestre i svoga muža...
A prijateljice me nekako iskorištavaju,iskorištavaju moju dobrotu,ja neznam biti loša,pokvarena i neznam nikom nanijeti zlo i drago mi je što sam takva,hvala Bogu...ali zbog toga imam prijateljice u granicama.... 

Ja mogu reci da stvarno imam prijateljicu kakvu bi svako poželio.Ona i ja se znamo još od rođenja a to je nekih 25 godina i nikada se nismo posvađale a ni porečkale,volim je isto kao sestru zbog toga što nije zavidna,pakosna,ljubomorna i zato što sa njom mogu sve podijeliti i dobro i loše i tražiti savjet a da ona to ne prenese nikome ma sve u svemu samo riječi hvale za nju mogu reći.I zahvalna sam bogu što nju imam za prijatelja


_____________________________

15.08.željno iščekujem pa da ugledam moje malo sunašce

Amrino, sorry, tek sam sad opet otisla na ovu temu i pročitala ovo.  I jednoj i drugoj ime počinje sa "A".


_____________________________

Vedo 2007.g. i
Esma 2012.g.

blago tebi micara, to je rijetkost

Moja najbolja prijateljica mi je bila mama.Već dvije godine nemam najbolje prijateljice jer je umrla i sa sobom odnijela sve ono što podrazumijeva karakter najbolje prijateljice.Najbolje me znala saslušati,nikada me nije prekidala,davala mi je bezuslovnu pomoć,podršku,imala strpljenja i empatije...a prije svega voljele smo jedna drugu bezuslovno i niko nam nije bio ''preči''nego ona meni a ja njoj.

Mislim da nikada neću ni imati najbolju prijateljicu,jer ne znam ko je to još iskren i osjećajan kao što je to RODITELJ


_____________________________

Nejra 28.02.2008

i kod mene je ista stvar.


_____________________________

mamin princ 08.09.2008
mamina princeza 06.01.2012

Ma sve su to price za sebe.
Mogla bi knjigu napisati o tome.
Mislim da sto se tice prijateljica, da sam opametnila, i da mi je sad sve, necu reci s frezervom, ali drzim se one: SRETNI SU ONI KOJI NISTA NE OCEKUJU JER NE DOZIVLJAVAJU RAZOCARENJA. Tako da sam sad spremna  na sve, zovemo ih prijateljice, ali tu smo da popijemo kafu, prosetamo, shoping, zafrkancija, ali kad padne onaj "snijeg" itekakve tragove ostavljaju.


Jedna situacija, slicna ovim vasim je bila kad sam se trebala udat. Imala sam dvije prijateljice, s jednom sam bila svaki dan, zajedno studirale, sve isto prolazile i bile smo bas super, a drugu sam vidjala vikendima i bile smo dobre, ja sam se u njenoj kuci osjecala kao u svojoj i obratno.
Prva mi je bila kuma, a drugu sam zvala u svadbu. Kad smo odredili datum, ja dosla kuci i nju nazvala, kazem da sam donijela i vjencanicu i ocekivala sam da ce doci, da cemo to vrijeme provoditi zajedno, ona mi je rekla joj ne mogu, hajde ti kod mene na kafu. Ja nisam mogla, jer mi je stvarno kuca bila uvijek puna gostiju, trebalo je sve organizovati za 7 dana. Ja sam je pozvala u svadbu, sve sve, ona se za 7 dana nije udostojila nazvat, na svadbu nije dosla, i 15 dana posle svadbe mi poslala sms, sta ima, sta radim, kad je svadba??????


Nisam ni odgovorila na taj sms, bilo mi je i smijesno i zalosno. Hvala Bogu imam sestru i mamu, imam djecu, muza, a ostali manje vise.

Samo mogu za jedno garantovati, da mi je zao svakog ko ima bilo kakav problem, radujem se svacijoj sreci, jer na kraju volim slusat da mi neko govori da mu je super u zivotu, nego da pati jer i ja cu patit, zato sto sam takva i sa svima suosjecam.


Zato ima jedna pjesma: nema, nema dobrih prijatelja....

Da se ne lazemo... nisam prisna, ne volim pricati o sebi drugima, kao sto ne volim da drugi meni pricaju svoje probleme... ne volim kad me neko grli, kad mi neko govori "ti si moja seka, ja tebe volim... itd" ... alergicna sam na pitanja "sto se ti meni nikad ne javljas?"i mogu reci, sve u svemu, da nemam najbolju prijateljicu...

ali imam jako puno dobrih poznanica, s kojima se smijem, s kojima uzivam izaci na kahvu i o kojima dosta znam i koje dosta o meni znaju...

drugarice su meni pojam za zabavu, izlazak, zezanciju... a ljubav, prisnost, bliskost, jadanje jedno drugom, ljutnju jedno na drugo, znanje nekoga u dusu, zivot jedno za drugo... to sve imam u svom muzu i ne pada mi napamet da to trazim u nekom drugom...

ne govorim ovo da bi me neko napao ali ja dobijem alergijski osip od (i licno ne vjerujem u) izjava tipa "ja sam dobrica", "mene svako iskoristava", "ja previse volim", "ja uvijek sve oprastam"  itd, zato sto ja licno jos nikad nisam upoznala takvu osobu a dooooooosta sam osoba srela, vjerujte mi.
jos jednom da ponovim, ovo ja ne vjerujem i to je moje misljenje, a ne napadam nikoga ko je to eventualno nekada izjavio na ovom forumu




_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Citam vase odgovore na ovu temu i ne mogu da vjerujem kakvih pakosnih ljudi ima. U svom zivotu nisam nikad dozivila neugodnosti bilo kakve vrste od svoje dvije najbolje prijateljice s kojim se druzim 15 godina a jedna od njih mi je i prva rodica.
Sve smo prosle zajedno, osnovnu skolu, gimnaziju, faks, izlaske, putovanja, sretne i nesretne trenutke, i na kraju udaju, i nikad nisam osjetila trunku zavisti od njih.
Danas su obe uspjesne zene zadovoljne svojim zivotima, redovno se cujemo a kako ja nisam u svom rodnom gradu malo manje se vidjamo, ali bez obzira nista se promjenilo nije u nasem odnosu.
Ja vjerujem u prijateljstva!



_____________________________

EMIL,7.9.2008.

najbolja prijatelica ja da ali druge prema meke samo iskoristavanje .daj me nasminkaj daj kosu daj nokte ovo ono i kao joj da se beba samo rodi sve ce da joj kupimo da je setamo iiiiii beba je napunila skoro 5 meseci nisu dosli ni za cestitanje ni kod muza da vide gde smo sta smo kako je kako sam ja beba a ja jadnica zelim drugarke i samo im kazem ej gde ste mi vi a mama mi kaze joj nemoj vec da ih zoves ako zele nek dodgu i istina je ko zeli nek dodge pa istina je a sad nigde ih nema ali to je tako i kako vidim nisam jedina bila to je cesto i kod vas

Moja najbolja prijateljica je moja kuma!
Kad smo mm i ja poceli da se zabavljamo ,upoznala sam njegovog najboljeg prijatelja i njegovu djevojku. Poceli smo svi zajedno izlaziti i tako da smo se nas dvije bas sprijateljile i pocele se vidjati i bez njih na kafi.
Onda smo se mm i ja uzeli,oni nam bili kumovi pa se onda uzeli i oni nakon godinu dana.
Sad imamo svoje porodice i u extra smo odnosima. Nas dvije praktikujemo da bar jednu subotu u mjesecu izadjemo navece same negdje i super se provedemo.
Svasta smo pregurale zajedno i ja je smatram sestrom .

ja baš ne vjerujem u prijateljstva do koske, kad tad neko bude izigran a ima vremena život je dug.
Prijateljstvo se vidi kad je najteže, meni je otac umro prije 2 godine i niti jedna od mojih prijateljcia (svaka čast raji s posla) nije se udostojila da stavi čitulju i kaže par riječi a bezbroj puta im je kafu skuvao... a vjerujte ja sam jako druželjubiva i imam raznolik spektar "prijateljica", tzv...
mislim mene je to povrijedilo

Sto se tice prijateljica sada su to definitvno moja sestra i mama.

 

Dok sam isla u osnovnu skolu imala sam divnu prijateljicu., cak smo i imenjakinje.Voljele smo se i druzile prelijepo.I dan danas mi je ta prijateljica draga.,ali smo se udale na razlicite strane i slabije se vidamo., ali najbitnije je da me ta prijateljica nikad nije razocarala.

U srednjoj skoli sam imala nekoliko dobrih prijateljica razlicith karatera.Druzile smo se lijepo i umjereno., cujemo se i dan danas.U mojoj srednjoj skoli je bilo samo zensko odjeljenje nas 33 je maturiralo 1998 godine., od toga samo jos 3 se nisu udale., a od svih udatih ja i jos jedna prijateljica samo dugo u braku i nemamo djece.

Uglavnom netreba puno ocekivati od prijateljstva.,lijepo se druziti., ali sto stari kazu:"Pravi dost ti je smo tvoj blizi"

Ja sada kad sam skoro 8 godina u braku nemam prijteljicu kojoj bih isla na kahvu ili s njom izlazila., nego su to uglavnom zajednicki prijatelji moji i MM.

Bez muza skoro nigdje ne idem., i ako imam svoj auto., tako sam navikla.,jedino u soping ili negdje rodbini gdje je njemu mrsko ici.

a sto se tice MM., nema mjesta na svijetu gdje me ne bi izveo ako bih negdje zeljela dusa moja.,a tako sam i ja najrahatnija!!!


_____________________________

***Gospodaru naš, podari nam hajr...***

       
Mlada žena koja se tek udala ....
 

        je jednog vrelog letnjeg dana
    došla u posjetu svojoj majci.
    Sjela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj,
    pričale su o životu, o braku,
    o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi.
   
    Majka je zamišljeno promućkala  
    kockice leda u svojoj čaši i onda je
    jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.

  ''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je
    dok su listići čaja polako padali na dno čaše.
    "One će ti biti sve važnije,  kako budeš
  postajala starija. Koliko god budeš
    voljela svog muža,
  koliko god budeš voljela svoju decu,  
    one će ti biti potrebne..
    Sjeti se da povremeno izađeš negdje sa njima,
    da se i dalje družiš sa njima.
    I zapamti da tvoje prijateljice
  nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre,
    tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci.

    Biće ti potrebne druge žene!
    Ženama su uvek potrebne druge žene!"

  "Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena.
    "Zar se nisam upravo udala?
    Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova?
  Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla!
  Nisam neka šiparica
    kojoj su potrebne prijateljice!
    Moj muž i moja porodica
  svakako će biti sve što
    mi je potrebno da moj život
  dobije pravi smisao."

  Ali, ipak je poslušala svoju majku
    i nastavila da održava kontakte sa
  svojim prijateljicama.

  Kako su godine prolazile jedna za drugom,
    ona je polako počela da uviđa da je njena majka,
  ustvari,  tačno znala šta govori.

    Kako vreme i priroda donose
  promene i misterije u životu svake žene,
    prijateljice ostaju najveći oslonac za nju.

  Nakon 40-ak godina života u ovom svetu,
    evo šta je naučila:

  Vrijeme prolazi.

  Život se događa.

  Distanca razdvaja.

  Djeca odrastaju.

  Ljubav blijedi.

  Srca se slamaju.

    Poslovi dođu i prođu.

  Karijere se završavaju.

  Roditelji umiru.

  Kolege zaborave usluge.

  Muškarci imaju svoj svet.

  Ali, prijateljice ostaju uz tebe,
    koliko god vremena i milja
  bile daleko od tebe.

    Prijateljica nikad nije toliko daleko,
    da ne može biti uz tebe,
    kada je  potrebna.

  Dok budeš morala ići tim
    usamljenim putem koji se zove život
    i kad budeš  morala ići sama,
  tvoje prijateljice će biti tu, pored puta,
  navijajući za tebe,
  moleći se za tebe,
    trudeći se oko tebe,
    intervenišući u tvoje ime
    i čekajući te na kraju puta
    širom raširenih ruku.
    Pokadkad  će one čak i
  prekršiti pravila zbog tebe. 

        
      Svijet ne bi bio isti bez njih, ja ne bih bila ja.
    Kad smo započele ovu avanturu
  zvanu ženskost, nismo imale pojma
    o neverovatnim radostima i tugama
    koje su nas čekale na tom putu.
    Niti smo znale koliko ćemo biti
  potrebne jedna drugoj.
  I svakog dana smo sve potrebnije

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Najbolje prijateljice.... sve ovo sto su prije mene forumasice napisale stoji i mogla bih ih doslovno citirati. Moje najbolje prijateljice su prije svega moja mama, moja seka bliznakinja pa tek moja najbolja prijateljica Sanida. 

_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna

Veeseelaa.........divna pjesma, i tako realna..........

moja "prava"  Prijateljica zivi od mene dalekooo  ona je u Austriji ja sam u Njemackoj prije smo bile skupa u istom gradu al et ja se udadoh i tako , cule smo se dnevno telefonom ujutro smo znale piti kahvu skupa ona za svjim kom. ja za svojim :) i gledamo se hahhaha i opet se nekada u toku dana ili navece vidimo  uzivo , i dan danas se cujemo preko interneta  cesto  vidimo se preko webcam  i tako , uvijek joj mogu ispricati sve ona je moja dusa i puno je volim a znam i ona mene i ona moze sve da mi kaze nikada je ne bih osudila niti kritikovala uvijek bi bila uz nju .
Pokazal se kao veliki Prijatelj onda kad sam je najvise trebala i to je za mene  svetinja uvijek i uvijek cu biti uz nju ma kakvo sranje da napravila :) a zna ga napraviti :) i ona uz mene  to je vec dokazala .




< Poruku je uredio Mirkica -- 25.10.2009 15:30:44 >

_____________________________

Uspavala sam te duboko ispod grudi , al srce blizu je pa te stalno budi a kad odu svi pa pomisle da dremam , ja oci otvorim da vidim koga nemam , za kraj, za kraj.

BA 13.12.2008

Gdje me nadje

ja imam razlicita iskustva po pitanju prijateljstva. Prije udaje imala sam 3 prijateljice za koje sam mogla zivot dati (nosila sam njihove slike u novcaniku i divila se kako imam pravo "bogatsvo" kad imam 3 osobe kojima mogu vjerovati) i mnogo sam ih voljela i vjerovala im. Najvise sam voljela svoju prvu prijateljicu koju sam znala od osnovne skole...jedno desetak godina, sve faze odrastanja smo zajedno prosle, probleme sa roditeljima, momcima...sve sam joj mogla ispricati i vjerovala sam joj. Druge dvije su bile iz studentskih dana, jedna sa kojom sam non stop visila po cio dan i ona mi je bila na 2. mjestu i treca koju sam takodjer puno voljela ali je ona imala svoje staro drustvo i cesto je sa njima provodila vrijeme...

i sta bi...
poslije faxa...ja se udadoh i na dan vjencanja moja prijateljica no 1 se totalno izmijenila...uhvatila je ljubomora (sto je kasnije priznala) i skroz se udaljila od mene...ja sam je i dalje zvala i ona je i dolazila  je kod mene al mi je pocela iza ledja raditi, sirila je neke glasine o mm itd itd i od muke sto ona nije imala ni vezu ni muza upozna nekog lika i za 2 mjeseca se uda (a inace je bila jako izbirljiva osoba), u tom belaju ja saznam sta mi je iza ledja radila, NAZOVEM je i pitam je da li je to istina i ona prizna i rekla je da je bilo zbog ljubomore...helem, ja sam joj rekla da mi treba malo vremena i nisam joj se javljala jedno mjesec i cujem udaje se. Meni zao bilo da ne naleti na neku budalu  i ja je nazovem...pokusam je urazumiti, objasniti da je brak nesto ozbiljno, da je drugacije, da mora osobu poznavati...ali nista...i udala se...i ima masu problema ..ja je ponekad nazovem jer ipak nisam dzubre da joj okrenem skroz ledja...al to nije to niti joj vise vjerujem

a prijateljica no 2 je posebna prica...ona se skroz udaljila od mene, kao da nisam ni postojala u njenom zivotu..bezveze...nekad se sretnemo, pozdravimo ali nista vise nema

a prijateljica no 3...sto sam je nekako postavljala na 3.mjesto se ispostavila pravi prijatelj...puno mi je pomogla u tim nekim fazama u mom zivotu...postavljala svoja ledja za mene i kad je trebalo i kad nije i sa njom sam i danas prisna..


_____________________________

Musliman je brat muslimanu, ne vara ga, ne laže ga, niti ga ostavlja na cjedilu. Svakom muslimanu zabranjeni su čast, imetak i krv drugog muslimana. Bogobojaznost je ovdje (pa je pokazao na svoja prsa), a dosta je čovjeku zla da prezire brata muslimana.

Prijateljstva...
1)Imala sam nekad davno jednu kolegicu, za koju sam mislila da je prava, iskrena,
Ja sam u prijateljstvu ko i u ljubavi, sve cu ti dati, ako sam ti drug bicu to do smrti. Nije mi dugo trebalo da shvatim da ne mislimo isto. Poslije svega smjenjuju se slike i sastavljaju kockice, i svwe u glavi dolazi na svoje....
njeni savjeti , su bili zapravo samo nagovaranje da odstupim od svoje srece...
Bilo mi je tesko tada, ali stisnuh zube i tu sam prijateljicu zauvijek izbrisala iz svog zivota.
Znam da je ostao moj cist obraz i moja cista dusa nikad nece pasti na tako bijedan nivo. ...Zivot ide dalje...
2)Imam kolegicu koju znam od malih nogu, sve i svasta , rat smo skupa prosle
bila je uz mene kad mi je bilo najteze, razna maltretiranja u skoli ( ona je druge nacionalnosti, al je spremna stala uz me) jos uvijek stoji to prijateljstvo iako smo obe udane i daaaaeleeko ali to ne cini razliku
3) tu curu poznajem mozda cetiri godine i imam osjecaj da bi sve dala za nju. Legla mi je na dusu i ja njoj, iako smo udaljene, prave smo jaranice
meni je moja SESTRA najbolja drugarica volim te seko
inace su sve moje jaranice daleko :-( Imam jos njih par ovako za kafe, nista vise


_____________________________

Ti si zelja iza koje druge zelje nema

ja imam svoju mamicui babu,i sestrice za neke stvari,a naravno vas na rr,jer neke stvari,da mamu nebih sikirala,podjelim sa vama,i uvjek dobijem lijepe savjete...hvala vam

_____________________________

joj necu da razmisljam o simptomima,borim se,al sta cu to je jace od mene,pobjeđuje me zelja za bebom......

Imam vise bliskih drugarica za koje sam sigrna da su mi i prijatelji, i ja ih tako i gledam, ali ipak nisam do kraja otvorena jer ipak imam moje dvije priajteljice koje znam citav svoj zivot ali bukvalno, ne znam za sebe a da nema njih u tom zivotu. Jedna mi je vjencana kuma, a druga sisana kuma djetetu (cak ni tu nisam bila sigurna kako da ih rasporedim pa su se same rasporedile). Zaista ih volim, i uvijek su se pokazale kad je trebalo, i mislim da sam jako sretna sto ih imam.

_____________________________

"Svi mi živimo pod istim nebom, ali nemamo isti horizont." - Konrad Hermann Josef Adenauer

Ja baš i nemam najbolju prijateljicu u smislu prijateljice. Za sestre sam puno vezana, naročito za srednju- sa njom sam odrasla, igrale se zajedno, zajedno izlazile, čak mi je i kuma bila. Jedna prijateljica iz djetinstva me je tako razočarala u gimnaziji da joj više ne vjerujem ali eto još nas vežu sječanja na zajedničko djetinjstvo i vidimo sa kad odem na par dana kući.
Međutim postoji cura kojoj puno vjerujem, sa kojom nema teme o kojoj ne možemo pričat, koja mi se našla kad god mi je trebala u tom periodu dok smo se družile(fax). Sad smo vrlo daleko jedna od druge, čujemo se s vremena na vrijeme ali pretrpane obavezama sve počinje po malo da blijedi i baš mi je žao. Nikad neću zaboraviti šta je zamene uradila.

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Veeseela, hvala ti na ovom postu, predivan je...imam tri iskrene, prave, istinske prijateljice (pored sestre i majke - s kojim baš ne mogu sve)...volim ih kao da su dio porodice i nema toga zbog čega bi se ja odrekla njihovog prisustva u mom životu...okolnosti se mjenjaju, udajemo se, dobivamo djecu, ali na uštrp sna nađem vremena za njih, kao i one za mene....da li se mjenjamo - naravno, to su neminovne životne promjene, ali niti jedna od nas nikad, ali baš nikad nije dozvolila da nas rastave promjene, različita razmišljanja, naši partneri itd. MM nije prijatelj sa njihovim muževima, nekad svi zajedno izađemo, oni se baš i ne pronalaze sa pogledima na svijet, pa ko kaže i da se moraju složiti, u tim situacijama smo bitne mi i brakovi nisu uticali naš odnos, hvala Bogu na tome

_____________________________

"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva."

Dostojevski

Mislila sam da ove teme nema...ali eto... da se prebacim ovamo.
Nemam najbolju prijateljicu i nedostaje mi takvo prijateljstvo.Bilo bi mi drago da mogu otići kod nekoga, najavljena ili ne... da mogu razgovarati o svemu bez rezerve. Imam nekoliko jako dobrih prijateljica, ali ni jedna se ne zove "najbolja". Je li takvo prijateljstvo odlika puberteta... a poslije je rijeđe jer znamo da će nas neko kad-tad izraditi...

Baš se nema s kim porazgovarati, šteta...