MOgu li znati koji je vrtić u pitanju? Da li imaju u sklopu vrtića park? Ako imaju ne znam zašto ih ne bi izvodili vani

_____________________________

Gospodaru moj,
kad ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene.


Naš dječak je došao 04.01.2010.

Moj sin je kao što sam već pisala odlično reagovao na prvi dan vrtića sve dok nije trebao spavati.Jučer i danas je plakao skoro čitavo vrijeme.Poenta je u tome što ima jedan dječak kojeg on zna od prije,i taj dječak se teško prilagođava vrtiću tako da je njegova mama uz njega čitavo vrijeme.Nije ni ču do što moj sin meni kaže "ti si meni pobjegla" kad izađe iz vrtića.Logično je da će tako razmišljati kad vidi mamu od tog dječaka jer je zna.Ja tu ispadam grozna a njegova mama fina.

Mislim da to nije u redu,jer za djecu postoje tete a ne mame ako će već ići u vrtić.

Šta vi mislite o tome,kako bi vi reagovale? Meni je užasno teško!


_____________________________

Prince `05
Princess `08

Ente kalbii, ente kullun fii hajatii..."Moje si srce, sve si u zivotu mom..."

Samo da podignem temu,pala u zaborav 

_____________________________

Prince `05
Princess `08

Ente kalbii, ente kullun fii hajatii..."Moje si srce, sve si u zivotu mom..."

Draga šta ima jeli bolje u vrtiću kakav je danas
jutros sam bila sa Sabirom nenom i pomogla joj neke kese

_____________________________

MAMINI SINOVI
DŽANIN 08.03.2003.
DINO 21.03.2006.

tweety da sam na tvom mjestu ja bih skrenula paznju tetama oko toga jer ipak nije uredu da necija mama bude tu a druga djeca zbog toga ispastaju.ja nisam nikada ostajala s lamijom niti sam imala vremena kod mene je malo slozen raspored obaveza.kaso drugo milim da ne treba ni na sto sutiti sto vam ne odgovara ali ne treba ssad noi ocekivati da se one posvete samo vasem djetetu.ja sam jednom otvorila raspravu s tetom jer mi je dijete doslo kuco do te mjere se ukakila da je sve proslo kroz pelenu jer ko zna koliko nije bila presvucena i jos joe nis obrisale pa je bila kao malo cigance umazaniho obraza od slinki ali kada sam skrenučla paznju i rekla das nez elim da se to jednostavno desava vise sve je krenulo na bolje.jos je moja curica bvelika maza i kada izlaze vani a to je svaki dan poslije dorucka ona je uvijek oko neke tete i mazi se.kada se ode po nju uvijek se kaze da li je jela ,spavala i sta je adila
tako da mislim da trebas skrenuti paznju jer ipaqk ti sanjarko placas te tete a ne one tebe


_____________________________

Lamija duša duše moje
21.08.2006

Samo da se pohvalimo da je Emin jutros pošao u vrtić na cjelodnevni boravak.
Prošlu godinu je išao u igraonicu, po četiri sata, tako da mislim da mu neće biti ništa strašno. Vidjećemo.
Javnem kako mu je prošao prvi dan.

Meni je je isto bilo zao one djecice kad sam svog Adija vodila dvije sedmice na privikavanje.Prvu sedmicu sam bila svaki dan sjedila medju djecicom...jedni su plakali,drugi me zvali "mama",htjeli sa mnom kuci,sjedili u krilu i onda bi se Adi rasplaci kad vidi da mi neko djete sjedi kod mene.
Ta metoda kao i sve ima svoje pozitivne i negativne strane.Kao sto tweety rece malo je bezdusno prema ostaloj djeci ali opet s druge strane to je dobro kad djete krene u vrtic,zaista bezbolno privikavanje na novi milje.

Pusa za Emina...pametni braco!!!!

Pusica naravno i majoj seki i veliki pozdrav mami!!

za Emina.

Imran je prošle srijede krenuo u obdanište, danas mu je šesti dan. Svaki dan, kaže odgajateljica, pomalo plače, ali ja mislim i da je to normalno jer ipak je to velika promjena za njega.

Jaaaako sam zadovoljna sa cjelokupnim osobljem obdaništa Pčelica jer smo i prošle godine vodili kćerku i imala je jako dobre učiteljice a i Imranove su za sad odlične i nemam primjedbi nikakvih, on je uvijek čist, suh i uglavnom veseo kad dođemo po njega.

Meni je bilo teško prvih dana da ga ostavim a mogu misliti kako je njemu. Sad kad sam vidjela da je sve o.k. lakše mi je.
Uzeli smo poludnevni boravak, bude otprilike 5 sati, ima doručak i ručak i ono osnovno zbog čega smo ga i upisali je jer se druži sa svojim vršnjacima.
On još uvijek "neće" da govori(ovo "neće" jer riječ NEĆU perfektno izgovori a ostalo kako kad) ali za ovih nekoliko zadnjih dana već je počeo puno više novih riječi da upotrebljava.

Mi inače nismo previše čangrizavi roditelji, da nam baš svaka sitnica smeta i da se stalno žalimo, kakvih ima to sam primjetila, ali kao što lamka kaže ne treba ni šutiti na neke stvari, nama učiteljice kad dođemo po njega sve lijepo ispričaju, koliko je jeo, šta je radio, pjevao isl.

tweety mislim da nije lijepo da roditelji dugo ostaju s djecom u obdaništu i radi njihovog djeteta(ovo govorim jer i ja radim s djecom i primjećujem da su djeca puuuuuuno bolja kad im roditelji nisu tu, ako su stidna, stidna su samo kad su roditelji tu a kad rod. nema pričaju i komuniciraju samnom bez problema) ali i radi druge djece, ipak nije fer ni da se ta druga djeca osjećaju ostavljeno.
Svi mi volimo svoju djecu ali i ta ostala djeca su nečija djeca i nije fer. 

Mi smo prvih dana ostajali svega par minuta pogledali igračke zajedno s njim i onda polahko odlazili ako bi bilo plača učiteljica bi govorila da tad situaciju prepustimo njoj i ona bi ga odvela, nešto mu pričala, pokazala neke nove stvari, igrala se par minuta samo s njim i on bi se smirio. Prvih dana smo ranije išli po njega i onda mu svako dan postepeno produžavali boravak i sad ostaje 5h a u početku je to bilo 3,5 najviše.
Juče smo slavili rođendan u odbaništu a jutros je ostao bez problema!

Evo da se i jedan tata javi,

naime, imamo klinca od dvije i po i prije mjesec dana smo ga upisali u vrtić

prvih desetak dana je plakao, i taman kad je počeo prihvaćati vrtić, razboli se,

onda kući 10 dana, temperatura, grlo, konjuktivitis, sirupi, budjenje nekoliko puta po noći.

I sada opet ide u vrtić, ali  ostavljanje je prava drama.  Već u kući kod oblačenja počinje plač, u kolima tako-tako, ali kad dođemo do vrtića...


Znam da će to sve vremenom proć, ali sada je stvarno teško

Eto da se izjadam

Pozdrav svima




_____________________________

I hear babies cry...... I watch them grow
They’ll learn much more.....than I’ll never know
And I think to myself .....what a wonderful world

Jako mi je žao tata z0ka, nadam se da ćete to prevazići, nije djeci lahko da se prilagode bilo čemu isto kao i nama ali nadam se da ćete uspjet.

_____________________________

Merjema 02.08.2002.
Imran 11.11.2005.
Burhan 27.11.2007.

Hancici je danas drugi dan u vrticu. Ostajala je po 3 sata a vec od sutra cemo je ostaviti i na spavanje. Kaze vaspitacica da je dobrica, slusa, jede za divno cudo (jer kuci jede jako slabo), povremeno place ali nista puno niti strasno.
Ono sto je najcudnije da zaplace svaki put kada nas vidi. Jucer sam ja isla po nju i cim me vidjela pocela je plakati. Danas je mm isao po nju i kaze kada je usao, ona se igrala u kreveticu ali cim ga je vidjela pocela je da place. To me pravo rastuzi jer ujutro kada je osatvljam nema nikakvih problema. Sama trazi da obuce pape i da se igra sa djecom

_____________________________

Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica

                              NAS PRVI DAN U VRTICU
                                15.04.2009



Ustali smo u 7.30,Hanu jedva probudili,jer predhodnu noc nije htjela spavati do 2h.
Spremili se i otisli u vrtic.Ispred vrtica ima djeciji park,koji je trenutno prazan,a Hana zove ceco-djeco,svi smo nasmijani.
Odlucili smo svi skupa uci,jer smo trebali obaviti prijavu,predati pelene,ruksak sa presvlakom...
Tata je usao kod direktora da zavrsi papirologiju a mama je sa Hanom otisla u jaslice.Spustila je medju djecu,sreca nije bilo bas puno djece.Ona onako stala i gleda igracke ja sjela i gledam je,ona se i ne okrece da me vidi gdje sam.Vjerujem da je predpostavljala da sam tu.Ona je iza ograde,a ja sjedim na stepenici.Gledam a srce mi hoce puci od tuge.Raspitujem jos neke sitnice od tete.Dodje i tata i donese ruksak i pelene,i trebamo krenuti...ona nas gleda onim svojim slatkim okicama...Kaze teta,sacekajte nemojte ici i povede je da pogleda kroz balkonska vrata golubove,a ona obozava ptice(titite kako ih zove)...i mi odemo.

Bila sam ostavila dosta stvari za raditi kuci,ali smo ja i mm otisli da mi se poprave naocale,i dok je covjek popravljao otisli smo nakon 1,5god sami na kafu,otisli po naocale,i mm me ostavio u frizerskom salonu u blizini vrtica.Kada sam zavrsila sa frizurom,otisla sam u prodavnicu po hranu za bubicu jer sam predpostavljala da nije jela.Onda sam otisla po nju.
Popela sam se do jaslica i vidim sjede djeca,ona stoji i place,pocela je plakati kad je mene vidjela i odmah je dosla do ograde i ja sam je uzela i naravno i ja se malo rasplakala.Ujutro nisam u vrticu plakala ali sam "gutala knedle"
tete kazu da je malo plakala,da je malo jela i da je bila fina.
Prezivjele smo prvi dan a vidjecemo kako i hocemo li se naviknuti...


Posle smo otisle u park da se malo igra i bila je zadovoljna.U putu me i zagrlila bez da sam joj ja rekla,tuga me obuzela kada sam vidjela one mokre trepuske od suza...ali sta cemo moramo se probati naviknuti


Cim smo dosle kuci zaspala je...i jos spava.


Oprostite na kilometarskom postu,kome nije dosadno nek procita...


Ovo sam copy sa drugog foruma
A danas je moj prvi radni dan...a bubicu vodim popodne,uzeli smo poludnevni boravak u privatnom vrticu.i drago mi je sto moze biti samnom  kada sam ja kuci a da je u vrticu kada sam na poslu


_____________________________

HANA 26.09.2007
SARA 10.12.2012

stella, stella, rasplakala sam se na ovu tvoju pricu, jer znam da i mene kad tad ceka ovako nesto...za par mjeseci pocinjem raditi i svoju bebicu cu morati ostavljati...

i mene ista situacija ceka pocetkom juna koliko mi se pocinje raditi toliko i ne.Nekad me Lana izludi svojim inacenjem da bi je najradije uf a onda se sjetim da smo skupa jos veoma mali period i odmah joj predjem preko pola stvari.Kod nas je problem sto je ona uzas vezana za mene i kad sa mm izadje u neka doba me pocne traziti i dozivati.Nek nam je svima dragi Bog na pomoci

Stella, i mene ceka isto u septembru, tako da potpuno saosjecam sa tobom, a vec sam jednom prosla ovu krizu, pa ti samo savjetujem da budes strpljiva. Kako kazu odgajateljice u vrticu, neka djeca isprva placu puno, a neka tek kad im sine da je to svakodnevna obaveza-dakle kasnije. Ali, uglavnom, moraju proci svi tu fazu. Moj sin isprva nije puno plakao, ali nije htjeo jesti nista mjesec dana. Tek sam poslije pola godine primjetila da se bas fino uklopio. Tako da...samo strpljenje...

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

Polako samo strpljenja.
I moja Hana je prije mjesec dana posla u vrtic. Mislila sam da cu poluditi. Prvih pet dana nije plakala kada sam je ostavljala ali je plakala kada sam dolazila po nju (valjda tek tada skonta). Slijedecih pet dana je plakala samo kada je ostavljam. Onda je nana ostavljala narednih 5 dana i uopste nije plakla. Pa onda 7 dana nije isla u vrtic bila je bolesna i mislila sam da ce opet trebati period adaptacije kada krene, medjutim evo vec 3 dana opet ide u vrtic i ne place uopste. Ja joj stalno pricam o vrticu i kazem da i mama i tata idu u vrtic i kasnije se svi nadjemo. Ipak ona je jos uvjek mala (22 mjeseca) da bi razumjela da joj kazem da idemo na posao.
Drzim Vam fige da proces adaptacije prodje sto bezbolnije i bez ikakavih problema

_____________________________

Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica

znam na svom primjeru da je mamama teško kad djeca tek pođu u vrtić jer nas muče milijun sumnji kako će sve proć hoće li ddjetee biti paženo kao doma itd. Mi smo našeg Marka upisali da bi se malo više socijalizirao, osamostalio i lakše uklapao s djecom. Bio je sam 4 godine pa je navikao da je sve po njegovom. nasreć nije plakao kad smo ga ostavljali i stvarno toliko se nabolje promjenio. Zato svima preporuka daa ako su u mogućnosti pošalju dijete u vrtić i da ne odustaju ako plače jer će se ono svremenom naviknuti i poslije će jedvo čekati da ide. u Markovoj grupi takve je djece bilo dosta a sad su oni glavni u svemu

Baš mi se srce stegne kad čitam vaše postove...
Luka neće još u obdanište, čuva ga baka, ali sa dvije godine ga već mislimo upisati...
I mogu zamisliti kako je teško- i djeci kojima je to velika promjena, i roditeljima...
Već zamišljam njega kako plače kad ga ostavljam, a srce ti se lomi od tuge i znaš da ga moraš ostaviti...
Uh, baš sam se rastužila..Sve me to čeka...

Evo i mi smo poceli sa adaptacijom i privikavanjem na vrtic. Suosjecam sa svim mamama i tatama koji prolaze kroz isto sto i mi. Naravno, i moj sin place kad ga vodimo u vrtic i cim ugleda vrata vrtica pocne se bacati i vriskati. Srecom to ne traje dugo, tete kazu da se onda pocne igrati sa djecom i da je sve super. Jos ga nisam pokusala ostaviti na spavanju. Moj sin je odlucio kanalisati svoje kompleksne i konfliktne emocije i bijes na mene. Danas kad sam dosla po njega, pitala sam ga "ko je mamina ljubav" i posto inace na to pitanje on odgovori zagrljajem i poljupcem i danas sam to ocekivala. Ali ne, on je samo ljutito odmahnu glavicom "ne, danas nisam tvoja ljubav" Ostatak dana sam izlozena bujici njegovih emocija od mazenja, placa, bijesa, pa cak i udaraca kad se osjeti zapostavljenim. Kad zazvoni telefon, on me udari Ja sam svjesna da je ovo za njega svojevrstan stres i da s obzirom da je jako vezan za mene i da je osjetljiv, sve ga ovo trga. Ja se samo zelim izjadati ovdje vama jer je ovo jedna faza koju valja predeverati a nije nimalo lahka.

Moras biti hrabra i podnositi sve. Ipak je to za njegovo dobro. Moj Timur i sada nerado ide u obdaniste prije bi kao kakva tetka sjedio sa mnom u kuci Ali ipak se mora socijalizirati. A kao mali je stalno plakao, cim ga ostavim u obdanistu. Svaka beba je vezana za majku jer je rano da se vezu za oceve. Ja sad imam veliki problem odvojenosti od oca posto je cesto na putu i djete bukvalno pati. Svako jutro me pita kad ce baba doci i da li mora ici u obdaniste svako jutro. Svaka cast na onoj djeci koja to tako lako prihvate

_____________________________

Timur 20.03.2004.
Hena 30.12.2007.

koristimo platnene pelene
za zdravije odrastanje

Evo da javim da je vec danas puno bolja situacija. Da je moj mali razmazenko poceo da se asimilira sa djecom. Jos uvijek su epizode bijesa prisutne kod kuce ali je valjda ovdje vrijeme presuda faktor.

E evo i nas.
Prva sedmica u obdaništu je skoro iza nas.
U ponedjeljak smo se kratko zadržali samo da upoznamo prostor i nisam ga ostavljala ni minut, u utorak je ostao plačući ali kažu da je odmah prestao plakati i počeo se igrati s djecom, u srijedu isto a jutros ga odveo muž i malo je plakao (minut-dva) a onda ga stavile za sto da jede i odmah prestao(muž se sakri i gledao kroz staklo). Kažu da super sluša, lijepo jede i nema nikakvih problema.
Kod kuće se mazi i ne pušta me iz vida. Čak me čeka pred kupatilom da izađem  ali mislim da neće biti većih problema, mislim da je to-to i da smo prevazišli pproblem prvih dana u obdaništu.

_____________________________

Merjema 02.08.2002.
Imran 11.11.2005.
Burhan 27.11.2007.

Moguce su demonstracije i poslije prihvacanja ali i to je normalno. Mislim da je bolje da idu u vrtic nego da sjede u kuci sa nanama i dedama.


_____________________________

Timur 20.03.2004.
Hena 30.12.2007.

koristimo platnene pelene
za zdravije odrastanje