I meni je najgori bio prvi put, sljedeći put kad je krenup, bilo mi je normalnije.
I ja sam plakala kad god bi ugldala nešto njegovo, pa sad zamisli koliko sam plakala, puna kuća njegovih stvari. Kad god bi me neko upitao za njega , obavezno bih se rasplakala kao godina.
Ali eto, Hannan, ti i mnoge druge ste ponovo sa svojim muževima , znači nadati se boljem.
Evo jedna anegdota:
krečila ja kuću i sad posao u punom jeku, brišem podove, sva se oznojila, kad on zove, ja sva onako zadihana - e, rekoh, ti baš znaš nazvati kad treba, haj nazvaću ja tebe kasnije. I ja tek u pola deset okrenem , kad javi se ženski glas ( mm u Njemačkoj živi sa mlađim bratom), ja sva u čudu, kontam pitaću za mm, pa onda, možda je neka djeverova cura, prijateljica, i tamo -vamo, ja ne kažem ništa, samo prekinem.
Pošaljem njemu poruku i pitam ko se javio, on kaže da nikoga nije bilo on sam bio u stanu i hajde nejse, pogređno spojeno.
Pričam ja kolegici na poslu: Da je to bilo prije deset godina, ja bih sad vjerovatno bila u autobusu za Njemačku, a ovako, pih, šta me briga, imam svojih problema i bez toga.
Kaže ona meni:Eee, da ti zapravo sumnjaš, ne bi ti tako pričala.
Uglavnomm nikad se nije uspostavilo, čiji je bio taj misteriozni glas, a ja budala nisam se sjetila da okrenem ponovo broj.
Ali ima jedna što je nana od mm govorila: Šta god odnese , donijeće.