pozdrav drage moje
za vikend sam od prijateljice saznala tužnu vijest
izgubila je bebu u trećem mjesecu
imala je spontani
za to sam saznala juče, a već danas je želim obići i možda odem odmah poslije ardnog vremena
kako pomoći nekome da to što bolje prebrodi
šta reći
šta god mi padne na um učini mi se glupo
ne želim da je sažaljevam, to je tako bilo
želim je ohrabriti i pomoći
kako?????

_____________________________

strpljen - spasen

Moja sestra je izgubila prvu bebu, i svi smo bili sokirani, tuzni i bespomocni, ali kada sam se dohvatila literature, saznala sam da priroda sve uredi.....najcesci razlog spontanog pobacaja jesu hromozomske nenormalnosti, tako da sama implantacija zametka bude onemogucena.Znam da nije velika utjeha, ali ako se shvati kao nesto neizbjezno, i u neku ruku preventivno za bebu koja ne bi prezivjela, mislim da bude bar malo lakse(bar je njoj bilo kada sam joj to objasnila)!!! Reci joj da bude srecna jer je sigurna da moze ostati trudna, ima jos pokusaja i nije kraj svijeta..........Moja sestra sada ima dva sjajna djecaka, jedan ima 11, a drugi 4,5 godine, zivi, zdravi, bez ikakvih komplikacija u trudnoci poslije......(kucam u drvo)! Pozdrav!!

hm
vidim da sam trebala još nekih detalja napisati
ona ima sina od četiri godine, ta prva trudnoća je bila ok, ali je imala težak porod pa je čak govorila da više nikada neće zatrudniti
međutim, od prije nekih godinu to se promijenilo
željela je drugo dijete i jedva čekala da ostane trudna
i sad se desilo to da u trećem mjesecu plod odumre
bojim se da je to toliko ne pokoleba da ...
ma ne mogu ni da mislim
rekli su joj da navodno kod poroda je pukao grlić materice pa nije ni zašiveno
što je meni malo čudno i kako to mogu da tvrde četiri godine od poroda, ako da to nije sve već sraslo
ali eto
fizički će se oporaviti, ali psihički ne znam
još je i rano, ali eto
zabrinuta sam

_____________________________

strpljen - spasen

U pravu si, situacija je teza nego sto sam mislila! Mislim da kao prijateljica i trebas biti zabrinuta, ali nemoj da ona to vidi.....razgovaraj sa njom, budi joj podrska, ako joj se place, neka place, trazi da ti isprica sta ju plasi i brine i jedino ces tako moci da joj pomognes......ako joj treba vrijeme, pusti je, ali budi joj u blizini......svi mi reagujemo razlicito na stresne i bolne situacije, samo joj ne dozvoli da se razocara i potone.Ako sada i ne moze da pomisli na jos jednu trudnocu i odbija svaku mogucnost razgovora o djetetu, ne forsiraj, njeno psihicko stanje je trenutno najbitnije ...... Pokusaj je nagovoriti da radi svog zdravlja ode na pregled, zbog grlica, a ja ti saljem veeeeeliku podrsku za pomoc prijateljici..........pomalo trapavo, ali nadam se da sam ti bar dala elana da odes do nje i das joj rame da se isplace............

hvala

_____________________________

strpljen - spasen

Draga Makana,znam da ne znaš kako da sa njom pričaš oko toga ali moj ti je savjet da joj das vremena da ona sama krene priču oko toga.Znam da izgleda bezveze ali neka provodi sto više vremena sa svojim dijetetom on će je najbolje izlječiti.Moj slučaj je bio kad sam napokon zatrudila(poslije dugih 7 godina) sestra mi je takođe zatrudnila.Njoj je to bilo 3 dijete.Termini su nam bili u razmaku od 2 dana, da bi njoj u 6 mjesecu trudnoće umrla beba.To je bio šok za sve nas.Po izlazku iz bolnice bila je non stop sa svoja 2 sina i oni su je oraspoložavali nasmijavali i jednostavno joj nisu dali da mnogo razmišla o onome šta je prošla.Rekla mi je da su oni njen najbolji lijek da će se boriti zbog njih i za njih. Izgubljenu bebaču nikad neće moći zaboraviti niti preboljeti u potpunosti pogotovo što je moja cuica tu a trebale su biti obje.

_____________________________

cuica

susret prošao
bojala sma se da ja ne otčepim plakati pa će njoj biti samo gore
ali nisam
pustila sam je da priča, malo ispitivala i eto, zagrlila je
to je sve što za sada mogu da uradim za nju
za sve ostalo je rano govoriti
ali je jako kivna na doktore, posebno na privatnicu kod koja joj je vodila trudnoću i koja joj je tek poslije gubitka bebe rekla da je trudnoća i bila rizična, ona kaže da joj je to odmah rekla odmah bi uzela bolovanje i možda se ništa ne bi desilo
možda...
još je u šoku i samo ponavlja da nikada nije ni pomislila da bi se to njoj moglo desiti
a što je najgore stalno je zivkaju sa posla i traže da dođe bar dva sata jer zaboga ne mogu da se organizuju
užas, još radi sa ženama
pa bar bi one trebale imati razumijevanja

_____________________________

strpljen - spasen

Samo je ohrabri da ne gubi nadu.
I ja sam imala spontani i nakon toga odem na pregled
kod ginekologa. Citala sam da bi trebalo da cekati bar tri mjeseca od prethodne trudnoce.
Medjutim meni moj doktor rece ma kakvi sasvim si zdrava ne dozvoli da vrijeme prolazi
i tako ja odmah ponovo zatrudnih i sad imam divnu curicu.
Moja poznanica je izgubila bebu u 8 mjesecu i ljekar joj savjetovao odmah ponovnu trudnocu i to je ucinila.
Tako se najlakse psihicki prebrodi ova kriza
Pozdrav

hvala
nisam je ništa pitala u vezi toga
mislim da je rano
nije ni ona ništa spominjala
samo sma joj rekla da je najvažnije da se ona sada oporavi i bude zdrava za ubuduće
ne čini mi se da će je ovo pokolebati, čega sam se najviše i bojala

_____________________________

strpljen - spasen

Ovako...

Moja rodica je izgubila bebu u 2. mjesecu. Od tada je prošlo skoro dana no ona vise nista ne spominje. Zadnji put kad smo o tome pričale, bila je zagrijana da opet pokusa, zeli djecu. Bilo ju je strah, mislila sam da ce proći. Medjutim, nista. Strah me da je potonula, da se boji ponovnog neuspjeha Voljela bi joj pomoći, ali necu da spominjem, mislim da cu je samo podsjetiti na to iskustvo. Mada je to tesko , da se ne podsjeti, jer sam ja trudna, 9. mjesec. Jos je starija od mene nekoliko godina, pa mozda misli da ce joj biti teze zatrudnjeti.
Mislila sam da nista ne spominjem dok sama nesto ne kaze, ali istovremeno bi rado da joj pomognem da ustraje i naposljetku uspije. Velike su joj sanse, nit je bolesna, nit je u godinama(29), sve je uredu. kako da joj pomognem da ostvari svoju najvecu zelju?

Daću ti savjet iz prve ruke jer nažalost znam kako je to izgubiti bebu.Imala sam čak 2 spontana pobačaja u 8ned.

Ako joj stvarno želiš pomoći moraš otvoreno razgovarati sa njom i nemoj čekati da ti ona sama kaže i reci joj da si uvijek iz nju i da ćeš je rado saslušati.
Sasvim je normalno da se ona tako osjeća -izgubila je dio sebe i to mora odbolovati.
Bol je lakša ako se podjeli sa nekim i kad ti bude pričala a hoće slušaj je i reci joj da ima jaaaako puno žena koje su izgubile bebu i da je imala sreće što je uopšte ostala trudna jer koliko vidiš ima i nažalost jako puno njih koje ne mogu uopšte zatrudniti
Nemoj se ustručavati što si trudna.Ako treba da plače plačite zajedno.

Zatrudniće kad se opusti i kad ne bude razmišljala o tome jer je psiha čudo.
Pomozi joj,pozovi je da izađete zajedno u kupovinu stvari za bebu,kad rodiš da ti pomogne-na sve načine čupaj je iz njene samoće.

Eto to ti je moj savjet



_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Puno ti hvala na savjetu. Tako sam otprilike i ja kontala. Malo je otezavajuca okolnost jer je ona daleko od mene,pa se cujemo preko telefona i fb-a, i to porijetko jer je cesto zauzeta, ali smislicu nesto. A sve mi nesto u glavi da je mozda opet trudna, ali ceka da prodje najkriticniji period pa da kaze, nadam se da sam u pravu

Teško je pomoći nekom u situaciji koja je mislim najbolnija u životu, nema tu pomoći. Svaka osoba doživljava gubitak na drugačiji način, naravno.Može podijeliti svoje strahove, bol i tugu iskreno i otvoreno samo sa nekim ko je razumije, ko neće govoriti moraš biti jaka, moraš, ovo, moraš ono.Govorim nažalost iz vlastitog iskustva, riječ moraš u meni je izazivala samo veći bol, bijes, čuj moram, kažem ja sam tako doživljavala. Kad mi je moja trudna drugarica rekla kad ćeš ponovo raditi na bebi , trebaš što prije, pomislila sam da me ona apsolutno ne razumije, da nema pojma kako se ja osjećam, da sa njom zaista ne mogu pričati o svom gubitku, oporavku i planovima za dalje. Sve je individualno.Moj ti je savjet da joj ne spominješ ništa, ona sama je vrlo svjesna svoje situacije i svojih mogućnosti.To je nešto na što ti ne možeš razgovorom uticati ni pomoći.Pokušaj se staviti na njeno mjesto, pa da ti neko kaže to što bi ti rekla njoj, vidi kako bi se uistinu osjećala, da li bi ti to pomoglo ili ne.Opet sve je individualno.Najbolje je da šutiš sa njom, da joj pomogneš oko nekih drugih stvari za koje joj je možda potrebna pomoć, da je nekako natjeraš da se smije, da lakše pregura dan, mjesec pa polahko kad bol više ne bude na najjačoj frekvenciji ona će sama početi da ti se otvara, da priča o svom stanju.Tebi svaka čast pa želiš da joj pomogneš, malo je takvih.

nisma preživjela spontani, ali jesam neplodnost
moj je savjet da ne ispituješ, dok ona sama ne bude spremna da govori o tome
jer svako pitanje, a pogotovo razni svajeti su većinom prisjedanje na muku

_____________________________

Neplodnost je nasljedna. Ako Vaši roditelji nisu imali djece, najvjerovatnije ih ni Vi nećete imati.

meni su iza spontanog najbolje pomogli oni koji su me pustili na miru, a razgovarala sam samo s muzem o tome... ti stu pricali kako sam mlada, kako se moram trgnuti i sl su samo isli na zivce...kao i oni sto su ricali kako da uzivamo dok smo slobodni, jer su djeca veliak obaveza

Pomozi joj,pozovi je da izađete zajedno u kupovinu stvari za bebu,kad rodiš da ti pomogne-na sve načine čupaj je iz njene samoće.

Ovo sam ja radila sa svojom trudnom kolegicom, kad sam između ostalog otišla na ctg sa njom, to je bio vrhunac, prebolno i preteško mi je bilo, ne zbog nje, naravno, nego zato što ja nikad više neću čuti srce svog malog dječaka.
Kad je rodila otišla sam , ne znam ni kako ni sa kojom snagom, vidjeli smo bebu , sjedili naravno radovali se tom malom biću, ali kad sam došla kući bilo mi je kao i prvog dana nakon buđenja u bolnici, nikad više nisam otišla kod nje, čujemo se, redovno, ali ja ne mogu da vidim male bebe, isuviše je bolno , gledati njih tako male lijepe, a nikad svoju bebu nisam vidjela, zamišljam kako bi on izgledao, potresem se , boli me i zato ne idem.Ko je prošao isto shvatiće kakav je to bolan osjećaj.

Ovo je nevjerovatno, još pogotova kao dolazi od ljudi koji imaju djecu, pa kako ne mogu na tren pomisliti kako bi im bilo da im se djeci nešto desi.Ljudi su nevjerovatno bezosjećajni.

Onda da radije sutim dok se sama ne otvori, ali poznavajuci nju, otvorice se ako u medjuvremenu ostane u drugom stanju. Ma bolje je tako nego da joj sjedam na muku i podsjecam na gubitak. Ipak su to teske stvari za podnijeti.

Mi smo ti predočile svoja lična iskustva i viđenje istog.Evo neko kao ja voli da razgovara o tome i time olakša dušu a neko ne,lakše se nosi sam sa svojom boli.
Svi smo mi različiti i drugačije doživljavamo određene situacije.
Ti najbolje poznaješ svoju drugaricu pa vidi,i kao što je neko rekao hvala ti što joj pomažeš jer to jako puno znači

_____________________________

Mamina velika curica 5.3.2008
Mamin mali dječak 26.1.2012.

Samo da vam javim, čula sam se s njom, tačnije ona je mene nazvala da mi kaže. Trudna je opet već par mjeseci, sve je uredu hvala Bogu. Voljela bih kad bi ovo pročitalo što više žena s istim problemom da vide da ima nade za sviju, treba se truditi i vjerovati