Sta vi mislite o sve vecem broju parova koji zive skupa,nevjencano.To je sada koliko vidim bas IN.ja ne bih licno nikada zivjela s partnerom na takav nacin,i bezveze su mi price da papir ne znaci nista.Mozda papir ko papir ne znaci,al ipak je brak-brak.

Apsolutno se slažem sa konstatacijom da je brak-brak, ali smatram da ne treba biti isključiv kada su u pitanju i vanbračne zajednice i da i takva vrsta suživota ima svoje prednosti (i mane, naravno). Mislim da suživot prije braka može pomoći ljudima da ocijene da li su oni jedno za drugo i "između četiri zida", kada sve i nije tako sjajno i bajno, kad ti on ne dolazi sređen i namirisan, a ti nemaš ni trunku šminke na sebi i dlačice na nogama su ti porasle... Mislim da to može pomoći da se prevaziđe onaj inicijalni šok i lakše prebrodi činjenica da biste se trebali buditi jedno kraj drugog ostatk svog života.
S druge strane, ima nešto i u tom papiru, kada znaš da je sad sve "gotovo", da nosiš njegovo prezime pokraj svog ili umjesto svoga, kada ga tvoji zovu "zete", a ti znaš da kod prve svađe više ne možeš tako lako reći "hajd sad zdravo" već bi ipak trebala, ukoliko ti je stalo da očuvaš svoju porodicu i brak, pokušati da zajedno s njim riješiš problem.
Ja sa svojim mužem nisam živjela prije braka i sada mi nije žao zbog toga. Ali to ne znači ni da bi nam bilo loše i da je bilo drugačije.
Ljudi su različiti i situacije u kojima se nalazimo su različite, tako da se svako odlučuje na ono što mu u tom momentu odgovara. Ipak, nisam za to da se danas živi s jednom osobom, a sutradan s drugom u svrhu nekih "pokušaja". Ja bih lično živjela s nekim jedino ako je to osoba za koju se namjeravam udati i provesti čitav život s njim. Garancija nema da će se to tako i desiti čak i ako ste u braku, ali eto, gdje ima ljubavi i volje, ima i načina.
Eto, toliko od mene.

Poštujem odluku svakog para da se odluči na zajednički život, i iskreno nemam ništa protiv toga, ali moj odgoj nekako, nije išao u smjeru donošenja "takvih" odluka, tako da ipak mogu reći da sam ja za soluciju - braka.

poštujem svačiju odluku da živi na način koji smatra najboljim
neki drugi ljudi jednostavno ne razmišljaju na isti način kao ja ili neko treći i njima je to sasvim normalno, jednostavno i prirodno
ja ne bih mogla tako i zato i nisam


_____________________________

strpljen - spasen

Ma to sve zavisi od odgoja. Meni je to nezamislivo - sta se mi imamo testirati.  Ako imamo vezu sa nekim -  pa nismo slijepi da ne vidimo sa kim bi trebali uci u brak. A tako te stvari - hoce li on biti namiriasn ili ja depilirana - pa to je normalno. Nismo se vezali za lutke iz izloga - normalno je da nas nece vidjeti u najboljem izdanju kako je bio slucaj u toku veze. A to su sve drazi braka - da se uklopimo da funkcionisemo zajedno - od sad pa nadalje i ubuduce :)
Znam da je meni bio problem kad sam izasla sa future muzem prvi put bez sminke (ako ne pobjegne nakon 5 minuta dobro je ;)) ali dobro je proslo. Pa i on je izlazio sa mnom nenasminkan - jeste vala svaki put :)

Poštujem svaku odluku, i imam nekoliko drugarica koje žive u vanbračnoj zajednici, ali ja lično sam protiv toga. Kad neko kaže 'pa nije papir bitan za ljubav', ja onda kažem 'pa kad nije bitan, hajde da ga imamo, ionako je svejedno?'. Mislim da vanbračna zajednica ostavlja mnogo više slobode parovima, odnosno mogućnosti da kad-tad lakše prekinu tu vezu i zajednicu jer ipak kad su ljudi u braku, pomiče se prag tolerancije i mnogo više se trudimo prilagoditi se jedno drugome i prevladati probleme. Jer mnogo je lakše samo se odseliti nego razvesti se...

Ja nisam za takav nacin zivota, ali isto tako ne osudjujem ljude koji tako zive. Svi mi imamo razlicita poimanja stvari tako da nekome ovakav nacin zivota mozda i odgovara.
Licno mislim da vise steti takav zivot nego sto nosi pozitivnosti. Uz to moji roditelji su po-po-prilicno starinskih odgoja, sto su prenosili i na mene.
Imam slucaj u porodici, gdje je mamin brat tako zivio sa svojom zenom, izrodili oni djecu, kad ono u neka doba puce da oni nisu vjencani, a djeca vec u srednjoj skoli. Ma oni matori, a doveli djecu u situaciju da se stide roditelja. Treba i takve stvari izbjeci...

Ja sam ZA zajednicki zivot prije braka,jer papir ne daje ama bas nikakvu sigurnost i ista prava imaju zene i u bracnoj i vanbracnoj zajednici. Vjencati se zbog komsiluka i familije,jer aman sta ce svijet pomisliti ,po meni je apsurd.Prije vjencanja sam zivjela sa muzem nevjencana i apsolutno se nista nije promijenilo.Imam taj famozni papir,a trenutno ne znam ni gdje sam ga ostavila.Eto koliko mi znaci...Bitni su ljubav i postovanje,a papir....

_____________________________

Adian 01.02.2007

Znam ljude koji godinama žive zajedno i super im je. Isto tako, znam par ljudi koji su se razveli nakon samo nekoliko mjeseci braka. Taj papir zaista ne znači ništa. Meni čak ide na živce što za svaku sitnicu  moram dokazivati svoj identitet tim bezveznim papirom, iako sam ostavila svoje djevojačko prezime (muževo sam dodala) i svoj stari potpis koji ne namjeravam nikad da promijenim.

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

Slazem se s tobom u potpunosti,iako nisam zivijela u van bracnoj zajednici.Mislim da ljudi trebaju okusati zajednicki zivot prije braka,ukoliko to zele,i nije nizakakvu osudu.Zabavljanje i brak su dvije totalno razlicite stvari,tako da je mozda i dobro prvo probati prilagoditi se drugom nacinu zivota pa tek onda donijeti konacnu odluku.Nije to stvar odgoja,vec pogleda na te stvari koje se cak nemogu svrstati u savremeni svijet,koji se temelji na toj vrsti veze,jer recimo u istocnoj Bosni svaki treci brak je bez papira.Ljudi jednostavno tako zive oduvijek i niko to ne osuduje,a nemojte mi reci da nisu staromodni i patrijarhalni.Ta vrsta zajednice,mozda ukaze da vam uzasno smeta nacin na koji cijedi pastu za zube,kako srce supu,pije kafu,ostavlja svoje stvari itd.... i ta je nacin da pokusate dovesti stvari do kompromisa.Nekada to urodi plodom a nekada shvatite da jednostavno tome jos niste dorasli.

Ni ja nemam namjeru mijenjati potpis.Pa nisam izgubila identitet ako sam se udala.

_____________________________

Adian 01.02.2007

Bas sam ja htjela da navedem tu pastu za zube kao primjer hihih.U vecini slucajeva brak se raspadne zbog sitnica kao sto je cijedjenje paste za zube,ostavljanje carapa po sobi...Ma imam osjecaj da su zene same krive sto ih muskarci tlace,jer ako zena za drugu zenu kaze da je lakog morala zato sto zivi u vanbracnoj zajednici,pa sta tek ocekivati od muskaraca.Meni je puna kapa laznih moralista.

_____________________________

Adian 01.02.2007

Nažalost, draga Laro, kod nas su ljudi toliko primitivni pa ne mogu da shvate da je potpis stvar tvog ličnog izbora. Ja sam imala nezgodnu situaciju kad sam mijenjala ličnu. Budući da sam svom prezimenu dodala muževo, službenica u pošti je smatrala da moram i potpis  mijenjati te se stoga i ponovo slikati. Napravila sam skandal na šalteru. Svi su me čudno gledali, u fazonu, ova nije normalna. Ja sam samo branila svoje pravo na potpis. Pa kako se potpisuju nepismeni ljudi (sa znakom X). Kod nas formalizam nema granica. Naravno, na ličnoj karti stoji moj stari potpis, kao i na svim ostalim dokumentima. Jedino sam se na vjenčanom listu potpisala punim imenom i prezimenom, jer su to tražili. Eto toliko od mene. Puno vas pozdravljam!

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

Ne slažem se s tobom u ovom dijelu kad kažeš: šta se imamo testirati. Radim s ljudima koji su nakon godina veze ušli u brak i rekli su mi kako se nisu mogli navići na ovo ili ono kod partnera. Smatram da je odabir (van)bračne zajednice individualan, makar je za ostvarenje daljih prava bitna činjenica postojanja braka. A što se tiče bračnih draži-slažem se da ima neke čari u otkrivanju osobina bračnog partnera, ali bih neke voljela i preskočiti :-).
Naravno, svi imamo pravo na svoje mišljenje i ja uvažavam i cijenim tvoje. Ne bih samo željela da ovaj moj odgovor pobudi bilo kakva negativna osjećanja s tvoje ili bilo čije strane, s obzirom da u zadnje vrijeme na forumu ima jako puno nervoza.
Puno te pozdravljam

Izgleda da sam ja jedina bar do sada na ovom forumu koja je zivjela nevjencano, pune dvije godine dana.U mojoj porodici i familiji do sada niko nije zivio nevjencano, pa je tako i meni to izgledalo zastrasujuce. Pitala sam se sta ce reci familija, pa komsije. Moj muz je napola Bosanac i ne zivi u Bosni. Dogovorili smo se da pocnemo zivjeti zajedno prije vjencanja. Nikad nisam imala predrasude prema parovima koji se odluce na izvanbracni zivot, ali kada sam to trebala uraditi ja stipalo me u zelucu. Moja prevelika zelja za mojim tadasnjim momkom (bili smo u vezi tada pet godina) natjerala me da kazem sebi "ma sta me briga moj zivot moja stvar i bas me briga sta ce iko reci". Moja majka me podrzala. Zivjeli smo dvije godine tako a potom se vjencali. U toku te dvije godine niko nije smatrao drugacije nego da smo u bracnoj zajednici iako su znali da nismo vjencani. Nikada nisam osjetila niti cula da me neko osudjuje, a i da jeste bas me briga. Dok smo zivjeli vanbracno posjetili smo muzeve roditelje i osjecala sam se nelagodno pri pomisli da cu doci u njihovu kucu kao nezvanicna  supruga. Ni jednog trena me nisu dozviljavali drugacije nego kao zakonitu suprugu njihovog sina. Njegova rodbina dolazila je sa poklonima da vide novog clana familije.
E pretprosle godine sam ih posjetila kao zakonita snaha. i dovela unuku.

Eto to je moje hvala bogu lijepo iskustvo.

Inace, jako puno mladih se sada odlucuje za vanbracnu zajednicu pogotovo djevojaka. Vecina je misljenja ako ne bude islo nema sudova, nema rastava, vec svak na svoju stranu. 

_____________________________

Nasa princeza je rodjena 3.9.2006, a mladja princeza i princ rodili su se 29.12.2009.

Mislim da potpis u opštini nije garancija uspjeha. Iza sebe imam i vanbračno i bračno iskustvo, i sa sigurnošću mogu reći da nema nikakve razlike, osim što brak nosi više papirologije. 

POTPISUJEM!

Ja sam sa svojim sadasnjim muzem u vezi 8 godina.Na trecu godisnjicu smo se zarucili i odlucili da zivimo zajedno,jer smo imali uslove za takvu odluku.
Zivjeli smo tako 5 godina i vjencali se prije 5 mjeseci.

Nismo nista testirali,nego smo jednostavno zivjeli zivot.
Taj "papir" nam nije bio ni bitan,ni nebitan. Vjencali smo se nedavno iskljucivo zbog toga sto smo cekali da skupimo lovu,kako bismo  mogli napraviti vjencanje iz snova i otici na medeni mjesec. Obzirom da smo oboje romanticne duse,nama je to bilo vazno.
Ni moja,ni njegova porodica nas nije osudjivala zbog tog famoznog vanbracnog zivota. Je li to znaci da su nase porodice raskalasene i da smo mi neodgojena djeca?!Ma dajte...!

Postujem i drugu opciju i ne dajem si za pravo da bilo koga osudjujem!
Medjutim,po  meni je bolje i do kraja zivota zivjeti nevjencano i osnovati i porodicu u takvoj zajednici,ukoliko je to veza istkana od ljubavi,postovanja,tolerancije,ravnopravnosti i mase drugih stvari za koje smatram da su neophodne za uspjesnu i harmonicnu vezu...,nego se trsiti sa "papirom" koji bi kao trebao znaciti da je sve  u redu,a u pozadini imati agoniju od braka.

Ha, ha - e dobra si. U pravu si kad kazes da je puno nervoze na ovom nasem sajtu. A ja bih dodala - potpuno nepotrebne nervoze. Uff - siroka je i ova tema i ukljucuje mnooogo faktora ali ja cu pokusati pojednostaviti.
Mogla sam ovako bolje objasniti - treba svoga partnera testirati. I treba testirati kombinaciju moj partner + ja. Ali one GLAVNE STVARI se trebaju testirati u vezi. E sad - nekome je normalna veza kada zive zajedno nevjencani ali kod mene to nije tako. Znaci ja sam u vezi, prije braka saznala sve ono sto mi je bilo vazno i smatram presudno za nas zajednicki zivot.
Hm - kad sve uprostim to se moze svesti na sljedece: ljubav, zivot zajedno, testiranje, brak ili raskid ili... Kod mene je bilo: ljubav, testiranje, brak i zivot zajedno (a nadam se nikad raskid) :).
A sto se tice zivota u dvoje bez braka ako njecija savjest i roditelji i tako dalje to odobravaju ja mogu samo navesti svoj izbor kao primjer a svako neka radi prema svom nahodjenju..
Puno te pozdravljam i jako volim ljude koji znaju lijepo i kulturno komunicirati

Normalno da to ne znaci da je to raskalasenost,nego je to stvar od osobe i od odgoja prvenstveno.
Mada i ja imam sad prijateljicu koja je  sad poslije nove god pocela zivjeti sa svojim  momkom, tako su oni odlucili i ja to postujem, nijhov zivot-njihove odluke.
A ja o tom nisam razmisljala,a vjerovatno ne bih mogla, ne sad zbog nekih drugih ljudi i komsiluka sto kazu nego zbog sebe neznam ako to nebi uspjelo kako bi se opet navikla na nekog drugog,meni je to malo teze.
Neznam.....

A sta ako brak ne uspije?

Mi ovdje RAZMJENJUJEMO SVOJA MIŠLJENJA, i mislim da na tome treba da ostane.

Znači, niko nikoga ne napada, samo JA MISLIM OVAKO, TI ONAKO, ONA TAKO, i ja tu ne nalazim problem, dajte ako neko kaže suprotno ne smatrajte to napad na svoju ličnost, nego samo kao još jedan novi/stari stav.

Duše moje, počela je nova godina, zamislite mi postojimo 2008 godina (neko više, neko manje), kako je to lijepo.

Ma neznam u braku se ipak osjecam malo sigurnije.

Zašto??

Kakvu sigurnost ti daje papir iz opštine??

Ma nemam neki odredjen razlog al neznam tako osjecam.

Ma sve je to ok.ali mi nije jasno zasto ljudi koji su za da zive u toj vanbracnoj zajednici,obavezno sklapaju brak kad je beba na putu?zasto je eto tada taj papir bitan???????