Ponukana temom "trudilice vase godine, itd, itd", dodjoh na ideju da otvorim temu o tome kako se neki parovi toliko zalazu da zatrudne, a ja ni muhabeta. Meni je 33, mm 34, radimo na tomeda zatrudnimo, ne religiozno, ali se ne cuvamo. To traje neke 2 godine, i u te 2 godine mi napamet nije palo da potrazim daljnje misljenje, i da idem na daljnje pretrage samo da bih dobila bebu. Ja i mm smo se dogovorili jos na pocetku nase veze, da ako se desi, super, ako se ne desi, opet super. Imamo jedno drugo, zadovoljni, sretni, zdravi, beba bi se uklopila bas fino u nase zivote. Naravno moralo bi se napraviti par promjena zbog cuvanja bebe, smanjiti izlaske i tako to. Ali i ako se ne desi, nas zivot ce i dalje ostati prelijep, pun divnih trenutaka, zdravlja i srece.
Elem, da ja vas nesto pitam. Moji bliznji, citaj roditelji moji, mm roditelji, braca, to ne shvataju bas najbolje. Prijatelji oko nas, nas razumiju u potpunosti. Pitanje glasi: Zasto je nekome zivot manje vrijedniji, ili se osjecaju nepotpuni, ako nemaju djece? Kako ti moze nesto "faliti" kad to nikad nisi ni imao?
Mozda sam fenomen, ali ne padam u depresije, nisam mizerna, i ne placem kad dobijem mecu.

< Poruku je uredio Visnja RR -- 12.8.2012 11:17:26 >

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Citirat ću ti jedan dio iz meni dragog filma (Mostovi okruga Madison), gdje žena koja ima odraslu djecu, ljubavnika (ljubav svog života) ostavlja i kaže: "Niko ne shvata kako kad žena odluči da se uda i ima djecu...na jedan način život počne...ali na drugi prestane...Zasnuješ život od detalja. Jednostavno se zaustaviš i ostaneš na miru, da bi se tvoja djeca kretala...a kad ona odu...odnesu tvoj život satkan od detalja sa sobom. Očekuje se da se pokreneš, a ne sjećaš se šta te je to prije pokretalo...jer te to dugo nisu pitali. Čak ni samu sebe...."



_____________________________

"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva."

Dostojevski

kako divan citat, snijeg hvala ti na ovome gledala sam film nekad davno, tad nisam bila ni zena ni majka i nisam ovo regostrovala

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

svi mi imamo razlicite ciljeve u zivotu i razlicite stvari nas usrecuju! Ako tebe tvoj zivot cini sretnom i ispunjenom sta te briga sta drugi misle....Ja znam jedan par koji uopce nije zelio djecu (vjerovatno su mogli imatiali bukvalno nisu htjeli) i super zive , uvijek sretni,putuju,izlaze,...ejdnostavno tako im pase i svaka cast sto uzivaju u zivotu...

Ja opet s druge strane uzivam u majcinstvu i tek sad se osjecam potpunom i znam da mi je jedna od najboljih odluka u zivotu sto sam htjela i hB dobila dijete i koliko me to ispunilo,evo jos jedno hB na putu... . Meni eto jednostavno odgovara i cini sretnom da sam supruga i majka ....

_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

ja razumijem galiciju jer sam bila jako slicna, nikad nisam pretjerano mastala o udaji ni o djeci. kad sam se udala imala sam 33 godine i nije mi bilo uopce posto-poto da imamo odmah dijete. cak sta vise, ocekivala sam da cemo 2-3 godine prvo biti sami, upoznavati se i putovati buduci da smo se poznavali samo 6 mj. prije vjencanja. naravno htjela sam nekad u svom zivotu imati djecu al nije mi se zurilo. mm je bio slican, mozda jos opusteniji od mene i kad smo prije pricali o djeci znao je reci bas kao i galicia: ako ne budemo mogli, nema veze, fino nam je i ovako. medjutim, mi se nakon par mjeseci braka "opustili" jer ipak bioloski sat otkucava i nakon samo 2 mj. ostadoh trudna. u pocetku smo bili sokirani, iskreno, nismo ocekivali da ce to kod nas takao brzo ici sad naravno ne mogu zamislit zivot bez svoja 2 mala zivota

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

galicia, promijeni naslov teme

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

ovo ko da sam ja pisala u periodu prije Asje...
meni je bilo prelijepo onih 11 godina... sve nam bilo potaman..zivjeli kako samo meni i njemu odgovara.... i imam bezbroj lijepi sjecanja na taj period...MM je imao obicaj reci "kruna svakog braka jeste dijete ali mozemno zivjeti u ljubavi i sreci i bez krune...ako nam nije sudjena"
Ipak...
sada kad znam kakav je osjecaj imati dijete... i pored toga sto se zivot okrene za 180 stepeni...i pored toga sto vise ne postoji ON i JA na prvom mjestu nego ONA kao prioritet...i pored toga sto nekad nedostaje onaj lagodni nacin zivota (koji su neke meni sad nebitne osobe nazivali egoisticni nacin) itd itd.... sad znam da nista nije vrijednije od NJENOG postojanja ... da nista nije ljepse od ljubavi koju osjecam kao majka... i da ni jedan osmjeh i zagrljaj i poljubac me ne mogu ispuniti kao njen....itd, itd
ovo sto je bold bih cesto slusala od prijateljica u periodu kad nisam imala dijete a one jesu... ponekad bi mi bila knedla u grlu a pravila sam se da sam cool da mi je sve to nebitno... nisam ja nikad bila ni cmizdrava ni depresivna u tom periodu.... za drustvo i zabavu uvjek spremna... ta mala "bol" (koja se pocela javljati nakon moje 35 g) je bila zacahurena u meni...bez da ikom smeta ...pa cak ni meni....


< Poruku je uredio Visnja RR -- 12.8.2012 11:23:39 >

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Galicija, pusti ljude neka pitaju. uvijek ce biti toga. Tvoji roditelji i roditelji tvog mm ipak znaju sta znaci imati djecu pa zele da uzivaju s bebicom i bas u vama vide nekoga ko ce im to priustiti. zato su malo nestrpljivi Mozda to njima nedostaje vise nego vama...
mm i ja smo se odlucili na bebu kad smo MI bili spremni iako smo dugo prije toga bili skupa i znali smo i da cemo ostati zajedno. Cinilo mi se da je okolina (ne samo porodica) spremnija na nase dijete od nas al ko ih sisa


Kad dobijes dijete, ono ti zaokupi mnogo paznje i vremena. Puni su zivota i energije i nemoguce ih je ignorisati plus ta ljubav koju osjecamo pa se roditelji cesto zapitaju: sta sam radila prije djece? koliko sam samo slobodnog vremena imala... kao da nista nije bilo prije njih. neki razmisljaju naglas ali nisu zlonamjerni vjerovatno.

I ja sam se sa mm vidjela u buducnosti I sa djecom I bez djece, da postoje medicinski razlozi zbog kojih ne bi mogli da imamo djecu. Znam samo da bi mi u 50., 60., bilo zao kad bih saznala da me od majcinstva dijelila antibiotska terapija ili dvominutna ambulantna hirurska intervencija mm, a da to prije nisam saznala.

S druge strane, mislim da postoje veze koje jednostavno ne bi uspjele s djetetom, I toga sam postala svjesna tek sad kad imam dijete.

Kada dvoje ljudi zeli isto, da ostanu u vezi bez djece, to mi je sasvim normalno I njihov zivot je sigurno ispunjen I prozet ljubavlju, kada zele isto. Ne bih se zamarala pritiskom okoline I mislim da je takav stav sve samo ne egoistican. Egoizam bi bilo roditi dijete a nastaviti sa zivotom kao da se nista bitno nije desilo, a zapravo se dramaticno promijenilo. I nikad vise nece biti isto.