IZVORNA PORUKA: amrino
Pa zivjeli smo od istih "prihoda" od kojih smo zivjeli i prije nego sto smo stupili u brak. Od cega si ti zivjela kada si imala 21? Od cega ste vas dvoje zivjeli te naredne 4 godine? Nemoj mi reci da ti te 4 godine nisi jela i imala krov nad glavom?
Iznajmili smo stan za 200 KM...i umjesto na izlaske, alkohol, krpice i gluposti mi smo svoj "djeparac" trosili na nas zajednicki zivot. Bilo je i cupavo i dlakavo- ali je vrijedilo. Ja ne bih mijenjala tu prvu godinu zajednickog zivota nizasta na svijetu.
Kada me već pitaš da ti odgovorim. Ja nisam imala dzeparac koji bi mi mogao podmiriti trošak iznajmljivanja stana. Imala sam stipendiju, maminu penziju od 30 KM, koliko je iznosila penzija te 96 godine. Živjela sam od pranja čaša i rada na pijaci. Stanovala u srpskoj kući, tačnije na tavanu te iste kuće u Zenici. Do 17 godine sam živjela u stanu od 120 kvadrata, da bi u 21 živjela na tavanu i imala vanjski WC. Nisam završila fakultet u roku zato što sam bila aman nešto ambiciozna, nego zato što tih 10 KM što skupim za kartu do Sarajeva nisam mogla prokockati, morala sam doći i položiti ispit. Nisam imala novaca da se zezam i studiram 10 godina, bila sam izbjeglica u vlastitoj zemlji, i nisam imala oca da me " gura ".
Kada smo našli prvi normalan posao, odlučili smo se vjenčati. Prvi mjesec smo spavali na podu dnevne sobe, na dušeku i imali od namještaja dvije fotelje. Kuhali smo na koheru, te imali frizider koji je bio stariji i od mene i od njega skupa.
Bili su to divni dani.
Danas, imamo svoj stan, imamo 13 godina veze, imamo 8 godina braka i dvoje krasne djece. Imamo sebe, imamo ljubav. Sve što imamo, sami smo zaradili i sami smo stekli. Najponosniji smo na činjenicu da naši roditelji nisu morali prodavati svoju imovini u bescjenje da bi nama omogučili krov nad glavom.
Ili što bi jevreji rekli: Ko je imao jednom, imat će ponovo. Ko je kupio jednom, kupit će ponovo.
< Poruku je uredio hanabanana -- 23.9.2008 0:20:01 >