I mi imamo plasteničić, i pored njega nešto malo vrta. :)
Sveki mi da sadnice za paradajz i paprike, ona čuva sjemenje pa ih pikira ili kako se to već zove u male posudice od stiropora.
Ni mi nemamo taj sistem navodnjavanja kap po kap, ali zato kada popodne pijemo kavu na terasi, obično crijevo stavimo u plastenik, i vodu sasvim malo odvrnemo, čisto da izlazi po malo, i tako tokom kave i opuštanja dragi to premjesti do svake biljke, dok se natopi tlo.
U plasteniku sadimo samo paradajz, paprike i krastavce, i ja uz jedan rub malo stavim celera i kopra da ga imam što prije.
Krastavce svake godine razrađujemo tehniku - za vrh plastenika zavežemo špagu, napravimo mrežu, pa oko nje motamo krastavce. Vani pak dragi napravi konstrukciju drvenu za kornišone (dvije stranice sa mrežasto raspoređenim letvicama tvore piramidalni oblik /\ pa se oko njih motaju). Nešto pokiselim, uglavnom jadni zanemareni prođu, pa ništa od njih. Možda bi to pravili i u plasteniku, ali nema baš mjesta. Ali i ovako je dobro, ne valja kad se vuku po podu, ne mogu ništa naći.
Paradajz sadimo neki, kod nas ga zovu američki, neki ga zovu divovski, ne znam točan naziv, ali ga pored kolaca još osiguramo povezivanjem za strop plastenika špagom. I obavezno počupamo nepotrebne listove, da ne vuku hranu. Eto, prošlo ljeto smo neplanski pobrali paprike i paradajz iz plastenika, dragi kupio kupusa i mrkve (ovo mi ne uspijeva ni pod razno), imala sam i feferonki unutra i napravili 4 velika galona šarene salate. :)