Cuvate li svoje dnevnike, spomenare i ostale uspomene od djetinjstva na dalje? Nedavno sam pronasla spomenare iz osnovne skole, dnevnik (koji sam vodila u ratu), pisma od rodice (koja je umrla prije 8 godina) papirice na kojima sam se dopisivala sa prijateljicama na casu u srednjoj skoli i na faxu  (to su neke sale i sl). Sjeticu se ima toga jos.

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

sve mi je u roditelja...bas sam neki dan mislila o tome, sta da radim s tim....

_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

I kod mene je sve kod mame.
Nemam nista iz osnovne,ali ima nekih djidja iz srednje skole.
Bas sam neki dan o tome pricala sa drugaricom s kojom sam bila u klupi cijelu osnovnu i srednju.
I bas smo se lijepo ismijale...
Meni su najkriminalnije slike iz nekih perioda,one stvarno zlata vrijede.

Ma cuvam, jasta radi, isto sam Arhiv grada!!!! Samo ne znam gdje je sta vise, kod mene, kod mame, u novom stanu, u podrumu......., nemam vise pojma! Ali pisma znam znam gdje su i to je moja dragocjena uspomena.
Ima i onih uspomena koje su mi pobacali, ili sam mozda i ja sama, pa mi krivo, ali mnogi ljudi ne cuvaju nista, ili zbog rata nemaju nista, pa Boze moj, opet zivi i sretni!

_____________________________

Mama ima dva slatka kolačića!
I kolačić- ljeto 2003.god.
II kolačić- zima 2008.god.

i te kako profesore

Neke stvarcice su mi jos uvijek kod mame , ali kao sto slono napisa pravi sam Arhiv grada.
Ponekad se ljutim na samu sebe, sto cuvam te sitnice.
Kada je veliko spremanje dodju i te sitnice na red neke me  , a neke  .
Jedna od uspomena koja me nedavno rasplakala je papirna salveta na kojoj je vjencani kum mojih roditelja (nedavno je umro) napisao zahvalnicu za kolac koji sam napravila.


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Jooooooj, čuvam sve živo, zato mi je nered opšti u sobama. Sve mi žao to proslijediti dalje u vikendicu i sl. Uzmem s vremena na vrijeme i čitam, prisjećam se, smijem se ili rastužim.
Jedna od najdražih uspomena su mi Unicef teke ( jeste li je imale? ) u koje smo nas 7 u odjeljenju u izbjegličkoj školi pisali provale tokom časa. ma to je da umreš od smijeha, kako smo mladi i glupi bili


_____________________________

23.4.2008. A.O. promijenio moj svijet :)
14.4.2014. Z. promijenila našu planetu :)

Nemam nista. U stvari imam tri slike kad sam bila mala i to je sve ( ne racunam period poslije rata u kojem sam nesto i skupila)

_____________________________

Ljuljka, 06/10/2003
Pahuljan, 12/02/2009

In Our Darkest Hour
In My Deepest Despair
Will You Still Care?
Will You Be There?

dnevnik nikad nisam vodila... nisam imala zivaca za to...zaboravljala... aionako pamtim ko slon---nikad nista avzno ne zaboravim

ali zato sve ostale sitnice---skoro pa sve cuvam..eh sad da li je mama cistku napravila ne znam...ali ja jos uvijek imam i kontrolne radove is osnovne skole

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."

uspomene sad su poljupci u snijegu

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Godine ko srne
Nestaju u bijegu
Uspomene sad su
Poljubci u snijegu
Poljubci u snijegu


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Cuvam sve sto sam ikad dobila od prijateljica za rodjendane,racune iz prvih kafica kad smo tek pocele izlaziti(Tu je datum i sta sepilo a na drugoj strani ko je bio),dnevnika nemam vec svaska puna pjesama koje su nastajale sa odredjenim dogadjajem i datumom(Prve ljubavi,simpatije,prva razocarenja i sl).sve to sakupljanje se zavrsilo da mojih 17 godina kad se zaratilo i kad sam skontala sta je stvarnost i zivot.
Evo dok ovo pisem ,skontla sam da iako volim knjige da citam i da ih eto samo imam,nikad mi niko nije kupio knjigu.Prvu koju sam dobila na poklon bila je od MM(ovde ne ubrajam roditelje) i to ovog sad jer onom prvom knjige i citanje=spansko selo

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Gdje me nađoste ... sve, od sveski iz osnovne škole, srednje, faxa, knjiga koje su mi ostale iz škola raznih ... papirići, isječci iz novina, meni bitnih svari, leksikon ...
Ponosim se na moj omiljeni časopis "Prva linija" ARBIH, imam sve primjerke, koje sam dobivala iz prve ruke, teen časopise, sa gooomilom savjeta za djevojčice i djevojke, ....

Ali najponosnija sam na svoje dnevnike ... pisala sam ih i još uvijek ih pišem. Njih ostavljam u amanet svojoj ljepotici, kada odraste, da spozna kroz oči i dušu svoje majke, suštinu, bit, čar, života, i onoga što život nosi sa sobom.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Uf... mogu misliti kakvi su... To su sigurno romani i poezija koje je zadovoljstvo čitati.

I ja imam par dnevnika i neke simpatične sitnice (presmiješna pisma od najboljeg druga u srednjoj, koja sam nedavno našla nakon 10 godina i vrištala sam od smijeha). Da se ja pitam, svašta bih čuvala...
U subotu smo imali vjenčanje i MM vadi svoje odijelo koje je nosio na našem vjenčanju a koje od tada nije ni obukao. Kad u džepu Orbit žvake i 1 KM.
Ja htjela ostaviti za uspomenu, jer mi je bilo simpatično, ali on bacio.


_____________________________

Edi i Mak - DOUBLE BLESSING
27.05.2008.

Moji životi, ljubavi, sreće najveće...

ja to čuvam i tako mi vrati osjećaje u taj momenat, imam pisamca od muža kad bi se posvađali kad smo se zabavljali
račun iz hotela sa bračnog
bombonu sa svadbe
spisak stvari koje sam trebala kupiti za svadbu (bijele čarape, bijeli grudnjak sa providnim bretelicama, ..i uraditi: srediti nokte, naručiti se kod frizera, ..)
znate kako mi je to drago...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Sve zivo sto se moglo sacuvat ja sam sacuvala.
Kad sam vidjela da ima jos neko ko cuva stare  brojeve casopisa malo mi lakse
Ovo do sad nabrojano,  racun iz cvjecare od cvijeca za svadbu, vjencanica,cvjetici iz kose, ruza iz bidermajera strucno osusena, iz srednje skole omoti od cokolada koje smo uz kafu tamamili sa raznim porukama, karte iz kina, kutije od testova za trudnocu sa datumom kad je radjen, i jos puuuuuuuuno toga,

Ja cuvam stare brojeve COSMOPOLITANA i LJEPOTA I ZDRAVLJE Ali ne zato sto mi se cuvaju,nego sto ih nikad nisam stigla procitati od A do Z

Ja cuvam svoje pjesme, dnevnike, karte s utakmica, koncerata, pozorista, kina...
Cuvam/skupljam pakovanja secera kad sam negdje pila kafu s nekim(s potpisima tih osoba), pa tako se uvijek sjetim te i te kafe...
Skupljam pramencic kose kad je moja Farah imala prvi rodjendan i sve vezano za nju(od ljek. nalaza, ultrazvucnog kartoncica, cestitki rodjenja, rodjendana...).
Cuvam sve garancije na sve sto smo kupili .
Placene racune rezija .
Svako pismo koje sam dobila, svaku (na papiru) pisanu poruku....
Uh, zato nemam gdje sa stvarima...stalno "kupujem" ormare, komode....