Evo ja sam tek usla u 7 mjesec. trbuh mi je jako naprijed (kazu mi da s leđa izgledam kao da ni nisam trudna) pa je to vjerovatno i razlog sto mi je toliko opterecenje na leđima. Ovo mi je druga trudnoca. U prvoj nisam imala nikakvih problema, stomak je bio isto samo naprijed, radila sam do 14 dana pred porod, vozila se autom na posao svaki dan (oko 40km u oba smjera), cak se puno i udebljala (oko 20-25kg), porod prosao bez problema, poslije se osjecala tako dobro da sam "ustala" gotovo isti dan po dolasku iz rodilista...Idila...
Ova trudnoca: NI BLIZU!!!
U petom mjesecu ginekologinja mi je rekla da nosim jako nisko , pitala boli li me, ali tada nisam imala nikakvih tegoba.
Prvo su se javili bolovi u pubicnoj kosti, pa ako dugo stojim (a posao mi je takav da moram stojati) i u zdjelici, donji dio leđa...
Uz sve to pojavila mi se i nekaka "kila", blagi otok u gornjem dijelu stomaka (ispod rebara), na pogled neprimjetan, ali itekako bolan (pecka, svrbi, kao da mi neko silom rasteze taj dio koze). Imala sam to i u prvoj trudnoci, ali mnogo manje. Ginekolog mi rekao da cemo to rijesiti poslije poroda, ali se nakon poroda potpuno povuklo i nisam vise o tome ni razmisljala.U drugoj trudnoci se javili i ranije i vece!
Mama mi je savjetovala da popijem nesto za bolove, ali ne volim piti ista tjekom trudnoce (izbjegavam pretjerano cak i vitaminske tablete - radije vitamine uzimam kroz hranu), a i moj ginekolog ima slican stav. Par puta sam popustila, uzela voltaren ili paracetamol, ali je slabo pomagalo (sat-dva i bol se vrati), ni kreme nisu od neka koristi.
Bilo je dobro dok je bol nestajala ako se dobro odmorim (ujutro sam ustajala kao nova), ali ulaskom u trece tromjesecje budila sam se sa samo ublazenim bolovima.
I sama sebi, a i svima oko sebe zvucim ko neka cvildreta, cak mi ne vjeruju da nesto "ne mogu" narocito nakon prve trudnoce u kojoj sam se osjecaka "ko od brda odvaljena", a i inace sam po naravi takva da nikad ne kukam zbog bolova isl., ali ta stalna bol ometala me i u poslu i u kucanskim poslovima, pa sam cak razmisljala da odem na prijevremeno bolovanje (iako si to bas i ne mogu priustiti-ali zdravlje je najbitnije).
Cula sam za pojas. Kupila ga. Jos necu da ga hvalim, osjetila sam olaksanje cim sam ga stavila, kao da je podignuo teret. Smanjuje pritisak na mokracni mjehur, ne osjecam se "rastegnuto ko zvaka" u podrucju izmedu trbuha i rebara, a beba se normalno mrda, pa se nadam da joj ne smeta...
Nosit cu ga neko vrijeme pa cu javiti pomaze li uistinu-ako izdrzi moj tempo i pomogne - onda stvarno moze pomoci svkome!
Nadam se da cu s njime lakse i ugodnije provesti ova dva i pol, tri mjeseca, a onda jedva cekam da sa svojim trogodisnjakom i novom bebom ponovo uzivam u igri i svkodnevnim stvarima!