Svaka cast Breskva za tvoje googlanje! Ja sam procitala navedene linkove i moram reci da se ne slazem sa njihovim istrazivanjima.
Barem kad je fond izgovorenih rijeci u pitanju. Naime, ja po cijeli dan svom sinu ponavljam jedno te isto, a to je: ljubavi moja, sine moj,
pacicu, sta je bilo, sta to radis, sta hoces..... itd itd... i djete samo to od mene moze cuti po cijeli dan, dok na tv moze cuti mnoooggoo
vise rijeci, i recenica, slika i zanimljivih stvari.. To je sto se tice prvog linka!
Kad je drugi link u pitanju, i rijec o napretku u skoli, odnosno nenapretku, uz gledanje tv-a: Iz iskustva znam da to nije uslovno,
jer moj malac je najbolji ucanik u razredu, i sve sto je u ova dva razreda ucio u skoli znao je to jos i prije nego je krenuo u skolu,
gledajuci tv. Da ne spominjem njemacki jezik, kojeg i ne uci u skoli... itd tid itd..
U trecem linku se govori samo o nekolicini situacija, koje recimo barem kod mene nisu slucaj. Naime, kod mene je tv vecinu dana ugasen,
a kada je dnevnik, prebacim na neki drugi kanal, (osim u iznimnim slucajevima) U djecijoj sobi je tv cesce upaljen i samo 2 kanala
od mogucih 50 se gledaju, tj.nick i super rtl. Dakle djeciji programi, kakvi muzicki spotovi kakvi filmovi i serije.
Vecinu istrazivanja po ovom pitanju vrse amerikanci na svojoj djeci, a ja nasu djecu i njihovu, i njihove navike ne bih poredila. Sestrici mi
zive u americi i znam kakva je situacija kod njih. Znaci opet potkrepljujem svoje misljenje cinjenicama.
Jesam za tv, ali u granicama normale i realnosti, i takodjer za djecije emisije, a ne filmove sa pucacinama nasiljem i glupostima...
_____________________________
Samo su tri muškarca u mom životu ;))