Nisam nasla slicnu temu ali ukoliko postoji izvinjavam se.
U braku smo 7 mjeseci. Nakon vjencanja ostala sam odmah u drugom stanju i imala sam ubrzo sponatni. Nakon saznanja da sam trudna, oboje smo bili iznenadjeni ali smo sve zajedno prosli iako je nakon sponatnog on bio pomalo distanciran od mene. Kasnije mi rekao da je to njegov nacin da se izbori sa nekim stvarima. Tacnije nije zelio o tome razgovarati ali je nakon nekoliko dana pokazao da je potpuno uz mene i nekako mi olaksao prolaz kroz tu fazu.
Inace je lud za djecom, uvijek u centrima hvata tudju djecu, igra se sa njima i ludo voli djecu moje sestre.

Trudna sam, sada vec 7 sedmica. Ponukana prijasnjim iskustvom probala sam sa njim razgovarati o ocinstvu ali je opet zatvoren. Nedavno je krenuo kupiti prvu igracku nasoj bebi ali se predomislio i rekao- pogledat cemo jos bolje. Pokazala sam mu aplikaciju na mobitelu putem koje pratim razvoj embrija a on mi je rekao da mi je bolje da to ne gledam, jer cu se opteretiti. Ovo sam nekako prevela kao da me zeli sacuvati prijasnjeg iskustva.

Nedavno smo bili na ultrazvuku i doktor je i njega pozvao da vidi otkucaje - sav se zbunio i kada je doktor izasao, otvorio je prozor jer nije imao zraka. Kasnije smo otisli jesti i rekao mi je da ga je strah i da ga hvata panika.
Iako smo ranije pricali o djeci i nasim planovima, njega je ipak uhvatio strah, dok sam ja nekako mnogo spremnija.

Da li je to normalno ponasanje muskaraca i strah koji prolazi?

Sasvim normalna,pogotovo i zbog tog lošeg iskustva
moj savjet ti je da ne potenciras nikakve razgovore o tome,nikakvu kupovinu,nista
jednostavno pusti ga i on ce fino se sabrat

_____________________________

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."

Kao prvo, čestitam na trudnoći i ugodnih 9 mjeseci ti želim!

Što se tiče tvoje situacije, meni ovo ne izgleda kao strah od očinstva, već kao strah zbog vaše prošle situacije i jednostavno tvoj suprug ne želi da se raduje dok ne bude 100% siguran da je sve OK. Možda sam u krivu, ali eto, ja bih prije rekla da je to u pitanju, nego da se ne raduje činjenici da će aBd biti otac.



_____________________________

Bolje živjeti 100 godina kao milioner, nego 7 dana u bijedi.

Mene pomalo to cudi jer inace imamo potpuno otvoren odnos i pricamo o svemu (od bivsih ljubavi do toga gdje smo potrosli novac ).

Inace mi je vec nekoliko puta rekao da bi bilo dobro da uzmem bolovanje - onako izmedju redova i kupuje mi grozdjice, voce i sl.
Ali nece da razgovara o tome.
Mozda sam i ja preosjetljiva pa mi se pale alarmi bez razloga.

Hvala

< Poruku je uredio Saray_li -- 13.1.2014 13:13:15 >

Draga, prvo čestitam ti na trudnoći i žao mi je zbog prijašnjeg iskustva. Ova će trudnoća aBd biti u redu
Pretpostavljam da ti je teško zbog njegovog ponašanja, ali kao što si navela, kod njega vjerovatno postoji strah zbog prethodnog gubitka. Ja to ne bih kod njega nazvala strah od očinstva, već samo strah od ponovnog razočarenja. Ja sam, prije ove trudnoće, imala vanmateričnu trudnoću. Kad smo saznali da sam ponovo trudna, oboje smo bili jako oprezni, pogotovo ja, nismo mnogo pričali o budućnosti koja je uključivala bebu, tek smo prije par dana počeli kupovati stvari za bebu,a evo ulazimo u 9 mjesec. Nekako smo oboje pokušali sebe da zaštitimo...
Međutim kako trudnoća napreduje, oboje smo sebi dozvolili da malo maštamo, zamišljamo...
Dajte sebi vremena. Ja vjerujem da je tebi potrebna njegova podrška, ipak si izgubila bebu, a to nijednoj ženi nije lako, ali očito je da je i njega to strašno pogodilo.
Zato polako, vrijeme će učiniti svoje i ubrzo ćete oboje uživati u toj trudnoći, razgovarati o imenima, uređenju bebine sobe itd.


_____________________________

18.02.2014. Mali Princ

I dva-tri osmijeha tiha i prosta... Sve je to ponekad tako malo, sve je to, vidjet ćeš, sasvim dosta :)

potpis

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Hvala vam, zaista.

Punim srcem vjerujem da ce ova trudnoca uspjeti aBd.
A i da ce buduci tata propricati

Sa svojih 38 godina, dvoje djece, 13 godina braka i još što šta u životu ti odgovorno tvrdim da se oboje ponašate upravo normalno i kako treba. On ne zna kako bi o tom razgovarao pa šuti, a tebe su počeli obuzimat hormoni pa bi puno pričala. Sve normala Dajte sebi vremena i prostora.

< Poruku je uredio Lejla Ka -- 13.1.2014 13:28:25 >

_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja