Moja djevojcica ima dvije godine, ali je strasno plasljiva. Cim joj se neko nepoznat obrati, ona trci meni ili MM placnim glasom. S druge strane jako se boji nepoznatih zvukova i odmah pocne da place i da se trese od straha, sto se desava i ako ja glasnije zovnem MM u drugu sobu. Vise ne znam kako da se postavim u tim situacijama. Uvijek je uzmem sebi i zagrlim je, ali se pitam do kada ce to trajati. Cak smo poceli izbjegavati veca okupljanja jer tada ona ne prestaje da place. Zanima me imali koja od vas slicna iskustva i kako se vi postavljete u tim situacijama?

nemam takva iskustva, ali probaj se sjetiti da se nije nekad prepala nečega, ili da ju nije neko prepao.  Sjeti se tačno kad je to ponašanje počelo i probaj pronaći uzrok. 
Pričaj joj puno i objašnjavaj sve situacije u kojima se nađete, a gdje ima puno ljudi.  Probaj da joj daš primjer na sebi, da vidi da nema čega da se plaši, jer djeca kopiraju odrasle. 
Npr. moj Vedad se bojao fena za kosu i svaki put bi mi pobjegao kad bih ga upalila.  Onda sam počela da mu na sebi pokazuejm kako je fen dobar i kako mi ništa ne može biti od njega.  Čak sam i njegovog tatu uključila u to.  Sušila bih prvo sebi kosu, pa MM, pa bih ga onda tek uperila prema njemu.  Trebalo je vremena, ali sad je sve u redu.

Nadam se da ćeš uspjeti pronaći uzrok u takvom njenom ponašanju i da će se stvari promijeniti nabolje.


_____________________________

Vedo 2007.g. i
Esma 2012.g.

lucina, tesko je preko foruma sa malo info o tome predpostavljati. Mozda da posjetis psihologa sa njom ili sama pa da vidis sta i kako, vjerovatno je ili prisustvovala nekoj svadji ili je neko doobro prepao, i svakako je ne forsirajte nego polako joj objasnjavaj i ohrabruj. Sretno i ljubi malu mazu

Hvala drage na odgovorima, ali moja djevojcica nikada nije prisustvovala ama bas ni jednoj svadji, niti je ikada iko povisio ton na nju. Ja sam veliki protivnik bilo kakve vike, a kamoli neceg drugog... Inace je velika maza i jako dobra djevojcica, samo mi se cini da je jako senzibilno dijete. Uostalom ima nekoliko tipova djece. Mislim da je sve pocelo kada su komsije pocele da renoviraju stan. Obicno smo gledali da u to vrijeme nismo kuci ili da ih zamolimo da ne rade kad ona spava, ali se desavalo jako cesto da iznenada pocnu da rade zbog cega se moja djevojcica prepadne. Ne bih zeljela da dramim oko ovoga ili da predstavljam kao neki ogroman problem, samo sam zeljela cuti da li neko ima slicna iskustva i koliko je taj strah trajao...

Lucina koliko je tvojoj djevojcici. Sva djeca prolaze tu fazu tzv. straha od nepoznatog, samo neka lakse podnesu to a neka manje. Mojoj Hani ce za mjesec dana 2 goine i ona se boji kamiona i velike buke, ali stalno joj govorimo da se ne treba bojati, primaknemo je kamionu, pjevusimo kada nam rade oko kuce ili glumimo buku kamiona pa to pretvorimo u smijeh Takodjer sinoc sam joj kupila onu ljigavu lopticu i nije je smjela uzeti nego je samo bjezala tati ali nakon par pokusaja kada sma ja lopticu grlila, ljubila i pokazala joj da dodirne jednim psrtom pa drugim, strah je nestao i jutros je vec nije ispustala iz ruku. Polako i ne brini. Nije sve odmah za psihologa pa zato ne treba ni dramiti toliko. To je faza i ona ce to proci uz tvoju podrsku.

_____________________________

Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica

Djeca imaju periode u uzrastanju, koji se desavaju bez nekog velikog razloga ili povoda.
U jako mom uzrastu, cesto odbijaju flasicu, kada malo poodrastu, pocinju saznavati za strah, razmisli mozda si je nekada morala ostaviti sa nekim da je pricuva.
Nije ta osoba morala da joj napravi nesto lose, jednostavno je bila sama sa njom daleko od mame.
Ona je upravo u tom periodu, kada se boji odvajanja od majke i kada misli da je napustena, ili da mama nikad vise doci. Dovoljno je samo da niste u njenom vidokrugu.
Srah se povecava i u grupi ljudi, gdje ona nije spremna da vas dijeli sa ostalima. Za ovaj slucaj, kriv je malo i egoizam nase djece, (ovo nije mana, nego jednostavno ne zelja nase djece da nas dijele sa ostalima). Doci ce i period, kada vam nece dozvoliti da razgovarate sa ostalima, ili da se nasminkate i dotjerate. Doci ce i period, kada ce vam upadati u spavacu sobu, sa izgovorom da ima kosmare, i to sve u zelji da vas odvoji od muza, nista od ovoga nije zlonamjerno. Jednostavno i mi oni moramo proci kroz to, ali trebamo znati kako se postaviti u kojoj situaciji.
Ja mislim da nemas nekih vecih razloga za zabrinutost, jednostavno, pricaj joj mnogo, a ako je ustanju da ti odgovori, postavi joj direktna pitanja, pa prema njenim odgovorima pokusaj se postaviti u slicne situacije, kako je vec neko predlozio.

hehe, ne treba veliki problem da bi bio za psihologa, dovoljno je da te nesto tisti i da zelis da se oslobodis problema, ma koliki bio, bar bi tako trebalo biti. Zato sam ti i preporucila da porazgovaras sa nekim ko ce te uputiti u individualnost faza razvoja tvoga djeteta i da ti pomogne u razvoju strategija da sto bezbolnije prodjete kroz to. Posebno ako je senzibilnije dijete, sto vjerovatno jeste.
I mi smo imali komsije koji su svakodnevno hiltovkom busili puna 2 mjeseca. Skinuo coek sve zidove u stanu. I mali se naviknuo na hiltovku ali bi ga probudila skripa parketa ili steke.. mi bi ga gledali kako mirno spava dok se pod trese, a kad se sve stisa, ne smijem ni glasnije disati, hehe odmah frka panika gdje smo.

Mislim da je malena jednostavno senzibilna, čini mi se da je premalena da bi se moglo govoriti o nekim kompluzivnim poremećajima. Moja Hana je isto tako reagovala, mislim čak u istom uzrastu, meni su čak govorili da je to i zbog toga što je račica u horoskopu?!

Ti se nastavi ponašati onako kako se ponašaš. Ti joj uvijek moraš pružiti utjehu u trenutku kada se uplaši i traži da je se utješi. Bilo bi apsolutno pogrešno tjerati je da se suočava sa strahom, jer za nju je to strah bez obzira što mi mislimo da se bezrazložno uplašila.

Hanabanana, hvala ti :) upravo to mi je trebalo da cujem :) Da, upravo tako se i ponasam, jer mi je neshvatljivo kada roditelji pocnu dijete "suocavati" sa necim cega se plasi... kao npr. bacanje u more i sl., a dijete vristi da ti se srce cijepa... Do kada je to trajalo kod tvoje curice?

Ne bih znala reći do kada je tačno trajalo, Hana je i sada prilično zatvorena prema nepoznatim ljudima i situacijama, a koliko je senzibilna govori i to da ne želi čitati bajke - jer ne može razumijeti da neko može biti toliko zločast i pojesti crvenkapicu.
Zato čitamo basne.
Mislim da to dovoljno govori o njenom senzibilitetu.

Nevjerovatno... mislim na bajke! Mislila sam da samo moja djevojcica nece da slusa takve stvari. To se isto desava kada gleda crtani, a pojave se neki negativni likovi... Odmah hoce da gleda neki "dugi" (drugi) crtani. Hehe... Cini mi se zadnjih dana malo popravlja situacija, ali i dalje joj treba dosta vremena da nesto prihvati novo, pa sta god da je u pitanju... Jednostavno cini mi se da ne prihvata nesto sto joj se ne cini logicno u tom trenutku.

Ja uopšte ne inzisitiram....da svjesna sam da će joj biti teže odrastati u ovakvom svijetu gdje bolje prolaze oni neosjetljiviji, ali šta se može.
Ona se rastuži kada u crtanom neko napusti svoga prijatelja...., a onda bude sretna kada se vrati. Jednostavno je takva.

Da... i nasa pedijatrica je rekla da spada u senzibilni tip djece. tea lana potpuno mi je jasno o cemu govoris Izgleda da su sve to karakteristike senzibilne djece, dok s druge strane postoje tipovi djece koju nista ne moze izbaciti iz takta. Na nama je jednostavno da ih pazimo i mazimo i sto je najbitnije da to shvatimo, a ne da pokusavamo promijeniti, jer mozemo samo izazvati suprotan efekat, a one su ipak jos male. I da... hanabanana dobro si rekla to za odrastanje... i ja cesto o tome razmisljam...

ja bi po nekad voljela da je ona hrabrija,cvrsca,ali takva je kakva je i  moram se ja njoj prilagoditi.Ali me zato znaju pojedinci iz cipela iz baciti kad joj pridju a ona zaplace,a oni se pocnu pravdati kao mene sva djeca vole,pa je narednih 10min maltretiraju.E to me je izludjivalo,dok nisam postala bezobrazna pa lijepo zamolim tu osobu da se udalji da mi se dijete smiri

a i mene je strah od nepoznatih ljudi a ne djevojcicu od dvije godine
moja malena ima 4 mjeseca i svakom hoće, svakom se smije a mene to nekad nervira  često kažem dijete nezna ko joj je mama

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Hehe... i mene tako ljudi znaju izbaciti iz takta. Jednostavno ne mogu da shvate da tu ne pomaze nikakvo "suocavanje". Pa kao jao sta joj je, sto je takva, itd. I ja sad fino zamolim da joj se ne priblizavaju ili se ja s njom odmaknem, a onda svasta propustim 

veeseelaa uzivaj

da i ova moja  počela da  kad joj se obrati neko nepoznat
danas nam bili gosti a ona plače, ja je okrenem na drugu starnu suprotno od gostiju al ona se okreće hoće da ih vidi i onda
Ma cirkus

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ma znam al mi vala bi nezgodno, ljudi donijeli hediju a ona tako
i oni se unezgodiše

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ma joj svatit ce,a sta mislis meni svekrva nije dolazila u kucu nikako jer dijete cim je vidi na vratima zakocene se od placa.Al ima nesto i pozitivno u tome o tad zena dolazi samo na rodjendane a ostalo mi njima idemo.Ja ljepote  .

ma šalim se ja
pa da djeca se nekad tako znaju rasplakate kad ugledaju neku osobu da se fakat iznenadiš


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

ih al opet bih lagala da mi nije bilo bar malo drago ako nista zbog tih dolazaka.