Već desetak danas za redom imam neki čudan strah:jednostavno me je strah leći da spavam,strah me smrti,strah me sutrašnjeg dana u kojem ću poslijepdne ostati sama sa malom...I toliko me zna uhvatiti da me to dovede na rub plača......Strah me da neću moći zaštiti svoje dijete,da neću moći pomoći,da vrijeme prebrzo ide da ne posjećujem dovoljno pažnje dijetu (a znam da nije tako)............Nervni slom sam čini mi se doživjela skoro kad je bilo kao smak svijeta, starh da ćemo umrijeti i non stop mi je bila slika mog dijeta kojem ja neću moći pomoći,pa sam je dok spava navečer uzimala u naručje i plakala........Stvarno ne znam šta mi se događa ako neko ima savjet ili preporuku bila bih zahvalna jer i sama vidim da ovo nije ok.......I počela sam bježati od samoće sve više,samo da sam vani među svijetom,čini mi se da sam tad najsigurnija............
Ali i kada sam u društvu,dovoljno je samo da pomislim na da dolazi noć i osjetemi dobro poznati strah.....
Čak sam se počela bojati i nevremena tipa kiše,grmljavine, munja ,prevelike vrućine u svemu vidim opasnost......
Trudim se što manje da razmišljam o tome  i trudim se da to izbacim iz glave ali jako teško,jer uvijek se nekako opet uvuče u mene i javlja se taj strah

jesi li tek porođena nedavno d anije postporođajna deprsija ona zna porizvesti takve vrste strahova?

Ako nisi nebi bilo zgorega da odeš psihologu jer nešto s edešava u tebi neki vid ansioznosti...
To nije strašno ni opasno d as ekontrolisati ali uzrok mora postojati...nije sigurno datum smaka svijeta to je smao posljedica nečega

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Porodila sam se prije 6 ipo godina

Otvori stranicu Ansioznit.net...porčitaj, vidi simpotome, uzročnike i manifetsacije kao i metode suprostavljanja istome. Ja sam malo čitala i nalazim sličnosti s astvojoj pričom...
također ti predlažem da odeš na temu na našem forumu anksioznost http://www.ringeraja.ba/forum/anksioznost/m_305720/mpage_102/tm.htm#950915 i obratiš se tamo...
doat ženica koje se javljaju imaju iskatva i načine kako prevazići trenutno stanje. Mislim ćak d abi ti dale i konkeratn prijeldog jer imaju iskstva i nose se sa svime jako hrabro i uspješno i velika su podrška jedna drugoj. Nažalost ja ne bih znala kako bih ti pomogla sem ovim prijedlozima a želim da ti što prije bude bolje i dobro i da te ti osjećaji što prije porđu.

sretno

< Poruku je uredio Hanady RR -- 28.5.2011 0:47:27 >

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Hvala

Lijepo je sto si svoj strah podijelila s nama,svjedeno sto se ne znamo,sto smo daleko,nekada covjeku bude lakse kada ga razumiju oni kojima spomene svoj problem ili kada ga barem neko pazljivo saslusa.Je li se mozda desilo nesto sto te ponukalo na takvo razmisljanje,mozda neki smrtni slucaj,neka prica s tuznim sadrzajem...i sl?U biti,smrt nikome od nas ne izaziva prijatnost kada o tome razmisljamo.Na neki nacin(na vise njih) lijepo je da se cesto sjecamo smrti,jer koliko god da zivimo smrt mora doci,tako da je neophodno da se covjek za to pripremi.No u tvom slucaju izaziva ti tesko psihicko stanje,pa je mozda najbolje da porazgovaras s osobom koja ce ti pomoci da se rasteretis,da uzivas u zivotu.Koliko god da smo dobre i brizne majke,dijete prolazi kroz svoju propisanu sudbinu,nekada ga mozemo zastititi,nekada ne.Ali to sto ga ne mozemo zastititi u nekim situacijama,ne treba da nas plasi,vec da nam bude podsticaj sta god da se desi,da djetetu budemo podrska,da mu pruzimo ljubav i razumjevanje,svu potrebnu paznju.Od zivotnih iskusenja ne mozemo pobjeci.Zivot nam je svima takav.Skoro citam da je sin Cece Raznatovic na treningu povrijedio kicmu.
Pored toliko ovosvjetske slave i bogatstva,pored toliko zelje da njeno dijete ima najbolje,ona ga od toga nije mogla zastititi.Ali mu je zato,kao majka koja brine obezbjedila najbolju njegu i ostala uz njega kako bi se sto prije oporavio.U osnovi,to je poenta svega.Sprijeciti ne mozemo apsolutno nista sto je Bog odredio da se mora desiti,ali mozemo nauciti da se sa svim iskusenjima treba dobro nositi i truditi se da vec nastala iskusenja ublazimo i na adekvatan nacin da ih rjesavamo.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Anonimna par put sam se vracala i ponovo citala tvoj post.cjelo vrijeme sam se pokusavala sjetit dali sam pisala ja,al ozbiljno.znaci identicna situacija je i kod mene.ja cu ovdje citat savjete

_____________________________

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."

neznam jesi li vjernica? al ako jesi možda da malo pročitaš koju vjersku knjigu, da popričaš s nekim učenim vjernikom....



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

anonimna , ako si ista sa teme "grozna osoba" I feel you  imam i ja takve crne misli ja vec od sad za moje sinove 5 god, 3 god i 8 meseci  vec ih oplacem samo kad ih pogledam kako odrastaju u momke i sta ih sve ceka a mene kao neku bespomocnu staricu ma uh shvatam te u potpunosti  da mi nije muza da mi dolije njegove pozitive ja bi dosad ma ko zna sta bi sa mnom bilo

Anonimna, kad citam tvoj post, kao da citam svoje misli od prije godinu dana(kad sma se porodila). Sad kad se sjetim svojih  misli, a posebno reakcija, ne mogu vjerovati da sam to bila ja. Doduse, to je trajalo par mjeseci poslije poroda i to pripisujem postporodjajnoj depresiji.
Evo dacu ti primjer: na TV gledam poplave u Semberiji i Hercegovini i sta radim: cijelu noce ne spavam i gledam hoce li pasti kisa i sve nas poplaviti(iako ja zivim u BL), pa stavljam peskire i deke na ulazna vrata u slucaju da dodje do poplave, kao tim cu zastiti , ma ludilo... Sad mi to smjesno, ali tada...
O smaku svijeta da ne pricamo. Bas u to vrijeme dodju mi na vrata oni jehovini svjedoci i dadose mi neke prospekte o "smaku svijeta i spasenju duse", a na TV javljaju te vamo zemljotres, te tamo cunami, te aktivirao se vulkan...Gledam onu svoju djecicu, pa onaj ludi prospekt, pa odvalim plakati...Sve razmisljam:jadna moja djeca, ma nisu ni pocela zivjeti...
E sad, ja sam hiperaktivna osoba, nema gdje me nema, uvijek negdje zurim, trcim, milion obaveza. U tom momentu kad mi se to desavalo, porodila sam se, non-stop u kuci sa bebom, kao zarobljena...Definitivno,za mene nagla promjena i sok. Vec kad sam se vratila na staro i pocela ponovo sa svojim ludim tempom, te "lude" misli su nestale.
Mozda da probas da se bavis nekom fizickom aktivnoscu, sto vise druzis sa pozitivnim osobama, da jednostavno ispunis dan.... Kad mi je dosadno, a to je sva sreca rijetko, svasta mi pada na pamet. Kad sam zauzeta, kad se zabavim necim, kad zivim 200 na sat, nemam vremena za crne misli.


_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)