Ja imam problem sa sinom njemu ce sad 4 god ali uzasno je tvrdoglav i za sve kontrira. Pa ne znam da li ce to proci ili jednostavno je takav rodjen
Pokusala sam i da ga kaznim i da lijepo sa njim pricam ali ne vrijedi
Pomoc iskusne mame

Tako se moj rodjak ponasao,a problem je bio sto su ga previse razmazili sve su mu pustali dok jednom nije svojoj neni razbio glavu sa pepelnicom.Tad je dobio degenek od svog tate koji mu je bio glavni autoritet i sve privilegije su mu ukinuli.Durio se i lljutio nekoliko dana al nakon toga se drasticno promijenio na bolje.

_____________________________

Hamza 11.3.2008.

samo da vam kazem da niste sami-moj sin ima 2g. i jako je nemiran.nemogu reci da je razmazen jer se stvarno trudim da budem stroga prema njemu,ali to nepali kod njega ,na batine nereaguje ,iako zaplace to je vrlo kratko i opet nastavi sa svojim smicalicama i sejtanlucima.ma ja se nadam da je to prolazna faza,kazem sama sebi-sabur,valjda ce i to proci.

Pokušaj reagirati što mirnije da shvati da ti to što on radi nestašluke i nije nešto zanimljivo,znam da je teško imam i sama malog dječaka,ali fizičko kažnjavanje će ga samo dovesti do agresije ništa dobro se time nemože postići.
Ako malo pogledate oko sebe,kad se prema djetetu roditelji ponašaju grubo i djeca sama postaju takva jer nas oni oponašaju,znači treba ga upozoravati na nešto što nesmije ,svakako mu nedozvoliti to i biti dosljedan nepopuštati,pustiti ga nek se malo i isplače,proći će ga sve su to faze naše djece.
Roditelji moraju biti autoritet,nedozvoliti da djete osjeti da ono može vladati vama.

Slazem se u potpunosti. Vikati i tuci djecu samo ostavlja utisak na dijete da ste izgubili kontrolu nad sobom, sto ono i hoce. Puno vise postignem razgovorom smirenim tonom nego kad vicem na njega, naprotiv tada upravo proradi prkos u njemu i pocne se ponasati nemoguce. Moj sin takodjer spada u onu tesku djecu koju je tesko odgajati, i kao sto nikka rece agresija izaziva samo agresiju.
Novi clan, moja ti je preporuka da se drzis ovog savjeta jedno mjesec dana i vidjeces rezultate, ali nemoj ga kaznjavati ili uskracivati mu nesto sto voli da bi dobila trenutno dobro ponasanje. Ukazi mu smirenim tonom zasto nesto ne smije, ipak je on velik da razumije, tako se stvara saradnja kod djeteta. A i pohvali ga kada nesto dobro uradi.
Sretno

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

i moje je tvrdoglavo koliko god da se trudim uzalud
sve mislim da je neka faza ali se bojim da tako i ne bude uvjek
ja sam neki dan htijela dobiti slom zivaca
na kraju sam rekla ma radi sta hoces jer stvarno koliko god da se trudim
uzalud sve ,ta nista ne benda i nikog
mene glava boli od price od svega i vidim da sve u vodu pada.

mozda bi mi bilo lakse da je djecak pa bih rekla hajd oni su malo ne mirniji ali curica
i ovakvo ponasanje uzass zao mi nje zao mi sebe.



_____________________________

Ja tek sada kuzim da ne kuzim, sta kuzim, sta ne kuzim, sta mi je tesko skuziti, sta ne mogu prokuziti, ali jedno kuzim...:D

Slazem se u potpunosti

< Poruku je uredio beki -- 28.9.2008 20:15:03 >

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Samo da pojasnim da taj tzv.degenek nije bio nesto aman,vec malo sipkom po guzi,nisam ni ja za to da dijete treba tuci,al trebaju mu se postaviti granice.Moj rodjak nije ni znao do tada da sipka postoji,nego su mu sve dopustali,i tepali,a imao je tada 4 godine,i nigdje nisu mogli otici sa njim,jer bi sve polomio,e to za mene nevalja.Pozz

_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Dosljednost, dosljednost i opet samo dosljednost.
Ako sam rekla jednom NE za određenu stvar, i za godinu dana će biti NE za tu istu stvar. Bitno je ili preduhitriti dijete u njegovoj nakani da uradi nešto loše, ili u momentu kada je već odradio, smirenim tonom objasniti zašto to ne valja, i odmah preći na drugu temu/igru/dešavanje, kako bi završila sva dalja rasprava.

Novi član a da kažeš na određenim i konkretnim primjerima kako se to on ponaša tvrdoglavo?

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Nema pomoći...boldirano ti sve kaze. Ima 4 godine i sada se bori za svoje Ja.
Samo polako, faza koja će proći. I dosljednost koju je spomenula BL

< Poruku je uredio mama alma RR -- 14.9.2011 23:28:25 >

I moj sin je tvrdoglav.ali mislim da je svako dijete takvo,a i neka je, u nekim granicama naravno,neka stvara svoju ličnost,jeste da me nekad izludi,ali pogledam sebe i sama sam tvrdoglava,polako skontat će gdje je toj tvrdoglavosti mjesto,a gdje,nadam se iskreno

ja to radim sve ali uzaluddd ipak mislim da je to do djece i kakva je njihova narav
isto kao sto smo i mi ni mi nismo iste.

_____________________________

Ja tek sada kuzim da ne kuzim, sta kuzim, sta ne kuzim, sta mi je tesko skuziti, sta ne mogu prokuziti, ali jedno kuzim...:D

Ma moj još nema ni godinu a zaj... nas sve u kući.  Ne mogu da vjerujem da tako malo dijete može biti toliko uporno i tvrdoglavo da istjera svoje.  A povrh svega, najgora mi je ta njegova huja.  On jednostavno počne plakati i ne smiruje se dok ne dobije šta želi.  Možeš se na glavu nasaditi, džaba. 

Ma kad bih samo znala da ono onolišno razumije šta su batine, fino bi ga pucnula po guzi da nauči šta se ne smije.  Ovako, ja kažem: "Ne, ne!", a on se okrene i počne se smijati, misli da je to nekakva igra i onda opet uradi isti zijan, misleći valjda da će me fascinirati.   

Ili, ako ga pucnem malo po guzi, on se fino okrene i pogleda ruku koja ga je pucnula i samo me izignoriše, nastavi se dalje igrati kao da ništa nije bilo.

Da mu pričam, pričam, mada me slabo konta, ali da ga degeničim, ne ide, jer on nema pojma šta je degenek.

Pomagajte!

hihihihi
tu ti draga samo pomaže - odvraćanje pažnje
ali zaista, almedini je to jedino moglo parirati u njemi huja ispadima
kad upre u nešto sve mi je bilo uzalud i tek kad sam počela da joj odvraćam pažnju drugim stvarima bilo je malo lakše
dakle, uzmi ga i kreni s njim prema prozoru - vidi, vidi,
daš mu neku igračku i počneš s njim NOVU igru
ili bilo šta što ti u tom momentu padne na pamet
i naravski shodno mogućnostima, to je sada kod tebe faza kad traži ono što vidi i kod mene je uspijevalo samo ako sklonim bebaći to sa vidika kad joj skrenem pažnju na nešto drugo
sretno

_____________________________

strpljen - spasen

Vic je u boldiranoj rečenici. Ako nešto nije za dijete, i stojite iza toga, morate biti dosljedni. Ako to niste, i ako popustite učite ga jedno: ako budem dovoljno plakao daće mi to što želim....a u kasnijoj dobi će plakati i radi drugih stvari.

slažem se s tobom hanababanana, ali valja se izboriti s tim, odnosno, valja ostati dosljedan, a da ne primjeniš degenek. 
Ovo što makana kaže da mu odvratim pažnju je dobra stvar, ali moje dijete, vjerovali ili ne, ništa ne zaboravlja.  Taj će se igrati s nečim drugim ako treba i pola sata, ali će se prvom prilikom vratiti na ono što sam mu branila i onda idemo ispočetka. 
Ma kako god okreneš, nije lako biti roditelj, trebaju ti konjski živci.  Ali, nek su nam živi i zdravi, i to će valjda jednom proći.   

ja ne bih da pametujem puno

ali ko nije bio u takvoj situaciji i ne zna kako  je

moja ne da place nego se jos i baca.

_____________________________

Ja tek sada kuzim da ne kuzim, sta kuzim, sta ne kuzim, sta mi je tesko skuziti, sta ne mogu prokuziti, ali jedno kuzim...:D

sta sa tvrdoglavom djecom?mislim da kao ucitelj sa 11 godisnjim iskustvom i radom sa djecom mogu dati jedan savjet.bez obzira o vasem raspolozenju kada nesto zelite da zabranite djetetu onda jednom NE uvijek je ne ,postaviti jasne granice sta moze da radi a sta ne.roditelji tu cesto popustaju jer su djeca jednostavno slatka kad podju da pricaju pa malo opsuju a mi se nasmijeo i ne opazamo da su sve veca a zadrzavaju ruzne navike.isto tako bude nam zao da nesto ne popustimo a poslije isto zabranimo.sa djecom uvijek treba postupati isto.cak i kad su gosti tu spavanje u isto vrijeme,ako je vec malo vece nametati mu manje pobaveze kao pokupiti igracke mnaravno pomoci u poccetku i to napraviti kao igru a poslije prepustati obavezu djetetu.tvrdoglavo odbijanje necega od strane djetea vraca se istom mjerom:a najgore za djete je konstatacija da ga mama manje voli jer ne slusa ili nije dobar.oduzimanje najdraze igracke dok se ne popravi.ono sto je prakticno i funkcionise je to da se u kuci napravi jedan "kutak srama"npr.za agresivno ponasanje,bacanje stvari,psovanje i dr dijete se upozori i objasni sta je uradilo i da ce za kaznu da sjedi na tom mjestu(koliko godina dijete ima toliko minuta)ostaviti ga samog i otici.nakon isteka vremena doci do njega ponovo reci sta je i zasto bio tu te traziti izvinjenje.sve se svodi na to dijete shvati da nije ono to koje odlucuje i vodi glavnu rijec u kuci,da je roditelj taj koji odlucuje pravila i da se ta pravila moraju da postuju.shavtiti covjek treba da su djeca svakim danom veca i jaca a mi stariji i nemocniji.ako ne razvijemo osjecaj postovanja kod njih prema nama dok su jako mali necemo ni kasnije kad budu odrasliji i neovisni o nama

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Sa većinom se slažem, ali ovo boldirano ne razumijem.

Nadam se da misliš na to da dijete treba da shvati da ga mama zbog njegove nepodopštine manje voli...isto tako mislim da nikada ne smijemo raći svome dijetetu da nije dobro. Dijete je uvijek dobro, ali postupci nisu uvijek dobri.
Mislim da kritikovati smijemo samo postupke, nikakao dijete kao osobu.

Već nekoliko dana se borimo sa mojom curicom: ujutro neće kod majke, a poslije posla kada dođemo po nju, neće sa nama kući. I naravno bježi od nas koliko je noge nose, da bi nakon nekoliko trenutaka, prišla i uputila pitanje (bez poljupca na koji smo svi navikli kao neki ritual) : "Ća ste mi pupili" .
OK- to se moglo telerisati jednom, i dva puta, ali nakon što treći put uzastopce počne plakati nakon našeg obrazloženja zašto igračke nije dobila (jer je puuuuna soba dupke, a rijetko koje koristi), mm joj je održao jednu polusatnu "jezik čorbu".
I kao rezultat toga jeste kazna:
Nema igrački kupovine hefta
Nema korištenja računara (na njemu gleda ponekad muzičke spotove koje voli, i igra igrice shodno njenom uzrastu).

Naravno već treći dan smo dosljedni zabrani. Naravno ona pokušava da se uvuče u radnu sobu, pokušava i da traži to što želi, a podliježe kazni, međutim nema odustajanja.
A povrh svega, svaki put kada zatraži dobije "iscpno" objašnjenje zašto je kažnjenja. I mogu reći da se napredak vidi.
Ne mogu da se pomirim sa činjenicom i roditeljskim obrazlaganjem:Ne mogu mu/joj ništa.
Samo treba biti uporan i dosljedan, pa i ako to podrazumijeva stalno korištenje riječi ne, ne i ne...


< Poruku je uredio mama alma RR -- 14.9.2011 23:31:15 >

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

zato se djetetu uvijek i objasnjava zasto je kazna zasluzena.kad napravi nesto tog momenta se i reaguje jer oni nisu svjesni svojih postupaka.udaranje je direktno omalovazavanje djeteta kao osobe a to kad mama ili tata kazu:"ne volim te zato sto si (udario brata/seku,psovao/la i sl da ne nabrajam)"tu ogranicavamo kaznu,to ne znaci da mu je potpuno uskracena ljubav vec zato sto nije postupao kako je trebao ili vrijede odredjena pravila.

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Reći djetetu da ga ne volimo ja lično smatram gorom sankcijom od udarca po turu. Smatram da to - ne volim te, ulazi upravo u onih pet rečenica koje nikada, ali nikada ne smijemo uputiti svome djetetu.

Djetetu je nužan osjećaj sigurnosti. Odrasla osoba mora mu reći i pokazati što je poželjno i prihvatljivo ponašanje, a neke upute o tome ponekad je potrebno puno puta ponoviti sve dok ih dijete ne prihvati i usvoji. Pri tome valja imati na umu dosljednost. Ako svom djetetu danas nešto dopustite i na to gledate s odobravanjem, a sutra mu istu takvu aktivnost strogo zabranite zato što ste umorni ili neraspoloženi, takav oblik ponašanja odrasle osobe može zbunjivati dijete i ono neće znati što se od njega očekuje. Dugoročno, takve akcije odrasle osobe mogu uzrokovati nesigurnost djeteta.

NE NAPADAJTE DIJETE - NAPADNITE PROBLEM! Uvijek treba imati na umu da nikada ne smijemo napadati dijete kao osobu, nego problem (prema riječima dr. sc. D. Maleš). Neprimjereno postupanje odrasle osobe može imati dugoročne posljedice po dijete.
NE GOVORITE DJETETU DA ONO NIJE DOBRO. Ovakve izjave direktno šalju djetetu poruku da je zločesto. Riječ zločesto je vrlo gruba i ako je pomno analizirate (zlo - čini - često), uočit ćete da je toliko ružna da se zapravo ne može odnositi na djecu (iako se često koristi).
NEMOJTE POSRAMLJIVATI, POTCJENJIVATI, PONIŽAVATI DIJETE: Poruke ovakvog tipa dijete doživljava vrlo duboko. Djetetu se ruši samopouzdanje i pozitivna slika o sebi.
NEMOJTE GA USPOREĐIVATI S DRUGIMA: Ne zaboravite da je vaše dijete posve jedinstveno i neusporedivo niti s jednim drugim bićem (čak niti s braćom i sestrama). Djeca prolaze kroz iste ili slične razvojne faze, ali se svako dijete razvija svojim vlastitim tempom. Roditelj mora prihvatiti svoje dijete onakvim kakvim ono jest.

NEMOJTE UPOZORAVATI SAMO NA NEDOSTATKE: Potrudite se da u djetetu vidite što više lijepih i dobrih osobina koje ćete njegovati i poticati jer želite da ih dijete zadrži i kad odraste. Ako smatrate da dijete nije nešto učinilo kako treba, recite mu to konkretno, ali isto tako konkretno pohvalite nešto što želite da vaše dijete nastavi činiti (pr. „Danas mi se svidjelo kako si s Anom podijelio svoje igračke! Bio si pravi prijatelj!")
I NIKAD, ALI BAŠ NIKAD NE RECITE DJETETU (ČAK NI U ŠALI): U svakom trenutku dijete se treba osjećati voljeno i željeno, čak i kad se ljutite na njega. Imate se pravo ljutiti na svoje dijete (to je ljudski), ali i dijete ima pravo biti voljeno (potreba za emocionalnom vezom djetetu je jedno od temeljnih potreba i prava). Mnogi roditelji danas imaju brojne obveze. Rijetke su obitelji koje se odlučuju da jedan od roditelja ili skrbnika isključivo zbog odgoja djece ostaje kod kuće. Takve pojave u prošlosti (pa čak i nedavnoj) bile su vrlo česte. Današnja obitelj obično je sastavljena od roditelja i djece pa izostaje pomoć drugih srodnika. Roditelji su uglavnom zaposleni i većini njih ostaje vrlo malo vremena oslobođenog poslovnih obveza. Svi bi oni željeli što više vremena provoditi sa svojom djecom, no jasno je da dio dana moraju posvetiti drugim područjima svog života. Preporuka suvremenim obiteljima glasi da vrijeme koje im je na raspolaganju s djecom provedu na kvalitetan način - opuštena igra (koja će pozitivno djelovati i na dijete i na roditelja), šetnje prirodom, zajedničko čitanje, sportske aktivnosti, kreativne aktivnosti itd. Bitno je da se roditelj prepusti druženju s djetetom i da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno.

---

Dječji vrtić Ciciban http://www.ciciban.net/
Senka Ivanušec, ravnateljica
Branka Biketa Caktaš, prof.

ovo su neki od postupaka u odgoju djetea kji su se veoma cesto iznosili i komentarisali prilikom organizovanja devetogodisnjeg skolovanja u bosni.tuzla je jedna od prvih koja je uvela 9-godisnje skolovanje kao i ostali (ali ne svi)kantoni u bih.iskreno reeno,prvo ministri skolastva nisu i ne znaju kako da se sprovodi nastavni plan i program pa smo imali potpuno neorganiziranu nastavu kao i neiskusne ucitelje koji pogresno shvataju "slobodu" djece u razredu.moze apise ko god hoce da se dijete treba prihvatiti takvim kakvo jeste i znaci kad se potuce u skoli ,vrticu, naudi drugoj djeca trebamo da to prihvatimo jer je dijete takvo .dijete nema formiranu licnost niti stavove niti je sposobno za dosnosenje odluka.djeluje impulsivno a roditelji su tu da ga upucuju,ogranicavaju,podsticu,uce.roditelji su prvi koji trebaju da dijete uce socijalizaciji,poslije njih dolaze vrsnjaci,vrtic,skola.ocigledan primjer imam u svojoj kuci.MM iz prvog braka ima djecaka koji je sedmicu tu a drugu kod mame.ovo o cemu pisem sam primijenila s njim i nemam uopste problema s njim.(postavila sam i temu po ovom pitanju ali nisam dobila puno odgovora na to)znaci ,postupala sam s njim na nacin koji sam smatrala ispravnim i isplatilo se.

_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Nisam bas iskusna mama, ali ako ce ti biti lakse, da ti kazem da nisi sama. Moja mene izludio svaki dan, svaki sat, dodje mi da sebi kose pocupam (jest da je imam...) barem 3x dnevno. Uzasno je svojeglava i samovoljna, tvrdoglava i uporna, neposlusna, ma jednom rjecju NEMOGUCE RAZMAZENA! Mi to sve opravdavamo izgovorima tipa Ma neka je, proci ce je, bolje da se sad izivi bice dobra poslije... ali nekad ni sama ne vjerujem u to! Lorna je jako zivo i nemirno dijete, u skolici (ide u neku predskolsku 2x sedmicno) je ok, sve dotle dok druga djeca rade kako ona hoce sve je ok, cim nesto ne ide po njenom ona kupi prnje i kaze ucitlejici da joj zove mamu, jer ona mora kuci. Uz to je veliki diplomata i politicar i zna kako da "zbari" i pridobije ljude, pa kad krene da manipulise bakom i dedom...Nego, ja sam napokon nasla foru na koju je mogu pridobiti (jer kod nje ne fercera ni nagrada ni kazna, ni mito ni dogovor, ni batina ni liejpa rijec)- kazem joj da nesto uradi a ako ne poslusa brojim do 3, kad izborjim do 3 ako to nije uraidla ide u cosak. To smo poceli prje nekih mjesec dana i do sa dide dobro. Bitno je da su oba roditelja na istoj talasnoj sto se tice odgoja, MM, npr, je prema njoj jako boleciv i pusti je da mu sjedi na glavi, dok sam ja ljuta i strozija. Kad smo same ona bolje slusa, cim on na vrata ona podivlja, tijesan joj svijet! Vjerovatno ti nisma pomogla puno, ali znam da ti nije lako, imam jednu tvrdoglavu zlocu hb i vrlo te dobro razumijme!
Jedna velika pusa nasim nestaskama!

_____________________________

Upoznajte Lornu
http://lorna-a-petschelt.blogspot.com/

Draga,veeelika većina mama je u ovakvoj situaciji,samo je razlika u tome kako se ponašati.
Djaca od kada postaju svjesna svoga postojanja,istražuju,ispituju svoje mogućnosti,svoju maštu,postali su na svijet i sve im je novo i zanimljivo,ispipavaju granice,dokle smiju ići.
Problem je što oni neznaju što nije dobro za njih,što je opasno za njih.
Zato postoje roditelji i oni trebaju da postave pravila i granice i da vode svoju djecu pravim putem.
Kada mi se mali bacio na pod u radnji i počeo da se valja i smije i traži da mu kupim sve redom,svi su nas gledali čudno,ja sam bez riječi ostavila stvari koje sam kupila uzela svoje dijete koje je vrištalo pusti me mama i odnjela kući.
A što bi se desilo da sam mu kupila nešto da bi on prestao vrištati,nastavio bi dalje a dječijim željama nema kraja.
Znači ako je dijete toliko malo da vas baš nemože razumjeti o čemu pričate,jednostavno povučete crtu i to je to,a suze...one će se desiti i prestati samo vi treba da odlučite na koji način.
Iskreno se nadam da sam bar malo pomogla.